Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici u nedjelju 28. aprila obilježavaju Cvijeti, praznik kada je Isus Hrist sa svojim učenicima svečano ušao u Jerusalim. Narod ga je dočekao sa palminim grančicama i cvijećem, a ovaj događaj se svake godine proslavlja nedjelju dana pred Vaskrs.
Cvijeti se slave u svim hrišćanskim zemljama, ali kod nas naročito veselo i svečano. Cvijeti su pokretni hrišćanski praznik kojim se obilježava Hristov ulazak u Jerusalim što znači da se ovaj praznik proslavlja u zavisnosti od toga kada je Vaskrs jer se praznuje nedjelju dana ranije pre najvećeg hrišćanskog praznika. Ovaj praznik ustanovljen je u Jerusalimu krajem 4. vijeka, za uspomenu na posljednji, carski i svečani ulazak Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, i na posljednju nedjelju njegovog života.
Po narodnom običajnom kalendaru, dan počinje umivanjem vodom u kojoj su prethodnog dana na Vrbicu, potopeljni cvjetovi kako bi ukućani bili rumeni i zdravi. Na Cvijeti se obično bere cvijeće, ali se ne unosi u kuću, već se drži u dvorištu u posudi sa vodom. Običaj je da se tog dana mladi međusobno daruju cvijećem.
Nekada je bio rasprostranjen običaj da se na Cvijeti cijeli dan šeta okićen cvijećem. Momci su pravili bukete i nosili ih djevojkama, a svaki cvijet imao je svoje značenje. Stavlja se i vrbova grančica “za brz napredak”, ponegdje drijen “za zdravlje”, a djevojke stavljaju i ljubičice.
U srpskoj istoriji, na ovaj dan, narod se uvijek okupljao u radosti, ali bez veselja. Veoma mali broj porodica danas slavi krsnu slavu. Ponegdje se slavi kao zavjetina. Vjerovalo se da na Cvijeti treba započeti neke poslove, donijeti odluke. Ljudi unose cvijeće u dom, kite kapije, ulazna vrata, drže cvijeće u vazi i poklanjaju ga dragim osobama. Na ovaj praznik odvojite vrijeme za sebe i dobro razmislite o svojim sljedećim koracima – jer je rad na sebi najisplatljiviji posao!
Na Cvijeti je, drugi put od početka Velikog posta, dozvoljeno jesti ribu. Vjernici ulaze u posljednju sedmicu Vaskršnjeg posta, nedjelju stradanja, smrti i vaskrsenja sina božjeg. Od praznika Cvijeti do Duhova cvijeće se ne bere.