Nema ga nigdje u svijetu kao na Vrbasu: Dajak-čamac i dalje ponos Banjalučana FOTO

Malo je simbola koji su toliko povezani sa Banjalukom kao dajak-čamac, jedinstveno plovilo koje je obilježilo istoriju grada na Vrbasu i postalo njegov zaštitni znak. Prema pretpostavkama poznavalaca ove tradicije, dajak postoji gotovo koliko i sam grad, nastavši u vrijeme kada mostovi nisu postojali, a rijeka predstavljala prepreku koju je trebalo svakodnevno prelaziti.

Specifični uslovi na Vrbasu oblikovali su i izgled ovog čamca. Zbog plitke vode uz obale i kamenitog dna, umjesto vesala koristi se posebna motka – dajak, po kojoj je plovilo i dobilo ime. Upravo zahvaljujući toj tehnici upravljanja, dajak-čamac smatra se jedinstvenim u svijetu.

Tradiciju izrade danas čuva svega nekoliko majstora. Među njima su i braća Zamolo, koja su zanat naslijedila od prethodnih generacija. Izrada jednog kvalitetnog čamca traje oko dvadeset dana i zahtijeva dobro poznavanje drveta, ali i samih karakteristika plovila i rijeke.

Dajak-čamac dug je nešto više od sedam metara, a može prevoziti više osoba i teret težak nekoliko stotina kilograma. Iako su nekada služili za prevoz ljudi i robe, danas se najčešće koriste za rekreaciju, sport i turističke vožnje.

Posebnu ulogu u očuvanju ove tradicije ima Dajak klub, osnovan s ciljem popularizacije dajakaštva i organizovanja različitih manifestacija. Škola vožnje, promotivne vožnje, ultramaraton i tradicionalne trke samo su dio aktivnosti kojima se nastoji sačuvati ovaj dio banjalučkog identiteta.

Da značaj dajak-čamca ne blijedi pokazuje i sve veće interesovanje turista, koji upravo kroz vožnju Vrbasom žele upoznati jedan od najprepoznatljivijih simbola grada. Mnogi Banjalučani s ponosom ističu da je dajak za njihov grad ono što je gondola za Veneciju – neizostavan dio lokalne tradicije i kulture.