Djeca pod većom kontrolom na internetu: Profesor Šikman upozorava na problem roditelja

Mile Šikman, redovni profesor na Fakultetu bezbjednosnih nauka u Banjaluci, komentarisao je prijedlog Zakona Evropske unije o zaštiti djece (EU Kids Act) koji je usvojila Evropska komisija, a kojim će biti uvedena zajednička pravila o starosnoj granici za pristup društvenim mrežama s ciljem zaštite maloljetnika na internetu.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

“‘EU Kids Act’ predstavlja potpuno opravdan zakon koji propisuje zabranu pristupa društvenim mrežama za djecu mlađu od 13 godina, automatsko zaključavanje profila maloljetnika i obavezan roditeljski nadzor do 15. godine života.

Posebno bih se referisao na roditeljski nadzor. Glavne obaveze roditeljskog nadzora u digitalnom okruženje trebale bi biti ograničavanje vremena koje dijete može da provede na internetu, zatim filtiranje sadržaja na način blokiranja pristupa stranicama sa negativnim sadržajem.

Pored toga roditeljski nadzor trebao bi da podrazumijeva uvid u aplikacije kojima pristupa dijete i odobravanje istih. U vezi sa tim jeste i kontrola kupovine, koja je uglavnom povezana sa video igricama i online plaćanjem putem platnih kartica.

Još jedna dobra funkcija roditeljskog nadzora jeste praćenje lokacije djeteta. Na ovaj način omogućava se uvid u trenutnu geografsku lokaciju djeteta u realnom vremenu, što pruža dodatnu sigurnost kada je dijete van kuće.

Sve navedeno, ali i drugo roditelji mogu da urade na samom operativnom sistemu putem za to namjensmih aplikakcija poput Google Family Linka za androdid ili Family Sharing za apple sistem. Takođe mogu to da urade i na konkretnim aplikacijama koje imaju opcije za kontrolu sadržaja.

Na koncu podešavanje roditeljskog nadzora putem kućnog rutera je najefikasniji način da se zaštitite dijete, uključujući korištenje telefona, tableta, računara, pa čak i pametnog televizora i igračke konzole. Kada blokirate neki sadržaj na ruteru, ta zabrana važi za svakoga.

Međutim, sada dolazimo do ključnog pitanja koliko su roditelji u stanju da vrše svoju ulogu roditeljskog nadzora u digitalnom okruženju.

Odgovor na ovo pitanje nije ohrabrujući. Naime veliki broj roditelja ne koristi čak ni lako dostupne načine poput Family Linka. Nekoliko je faktora zašto je to tako. Jedan broj roditelja nema osnovna znanja o tome, djeluje im previše komplikovano pa odustaju od roditeljskog nadzora. Drugi, nemaju dodatno vrijeme za ovakve aktivnosti, smatraju to nebitnim i reaguju tek kada nastupi problem. Treće, roditeljski nadzor često izaziva konfliktnu situaciju.

Roditelji posežu za zabranama, djeca pružaju otpor i pronalaze alternativne načine pristupa online prostoru. Tako se dodatno narušava povjerenje i otvara probleme druge vrste. Roditelji gube uvid u stvarno stanje.

Šta je rješenje? Rješenje je upravo u roditeljima. Roditelji ne samo da treba da pronađu vrijeme da se bave djecom u digitalnom okruženju, već treba da se i sami osposobe.

Potrebno je da usvoje minimalna znanja kako da koriste dostupne mogućnosti. Navedeno nije opcija, već obaveza. Na taj način dobija se mnogo. Pravovremeno se prepoznaju opasnosti i može se blagovremeno reagovati. Jača se povjerenje i pruža podrška, umjesto osude (“zajedno ćemo riješiti problem” umjesto “što si to uradio”). Usvajaju se zdrave digitalne navike, ne samo djece, već i roditelja.

Budimo oslonac našoj djeci za njihov kreativan, koristan i brzbjedan boravak u digitalnom okruženju.”