AI je već u kancelarijama i redakcijama: Vukojević upozorava na najveću zamku FOTO

Vještačka inteligencija već je i kod nas ušla u kancelarije, redakcije, učionice i softverske kompanije. Piše nacrte mejlova, sažima dokumente, transkribuje razgovore, pretražuje podatke i pomaže pri pisanju programskog koda. Ipak, između korištenja pametnog alata i stvarne transformacije načina rada postoji mnogo veća razlika nego što to sugeriše oduševljenje novom tehnologijom.

Zato ključno pitanje više nije ko koristi vještačku inteligenciju, već ko je zaista promijenio način rada zahvaljujući njoj. Da li kompanije i ustanove imaju uređene podatke, jasno definisane procese, ljudsku kontrolu i odgovornost za rezultat ili sve još zavisi od nekoliko entuzijasta koji su prvi počeli da koriste nove alate?

Doktor komunikoloških nauka i stručnjak za vještačku inteligenciju Borislav Vukojević upozorava da lični entuzijazam i institucionalna spremnost nisu isto.

„Prvo bih razdvojio pojedince od sistema. Moj utisak je da u Banjaluci imamo pojedince i timove koji ozbiljno prate razvoj vještačke inteligencije, ali to nije isto što i sistemska spremnost grada, obrazovanja ili privrede. To što neko koristi AI da napiše mejl ili objavu nije dokaz da je organizacija prošla kroz transformaciju“, kaže Vukojević za BL portal.

U Banjaluci su vidljivi pomaci u edukaciji, naročito kroz Inovacioni centar Banja Luka i Univerzitet u Banjaluci. Ipak, pravi test nije broj predavanja, radionica ili otvorenih AI naloga, već odgovor na pitanje da li je tehnologija postala dio uređenog procesa.

Organizacija nije prošla kroz transformaciju ako njen novi način rada zavisi od jednog zaposlenog koji zna kako da koristi određeni alat. Promjena postoji tek kada su utvrđeni zadaci, izvori podataka, način provjere i odgovornost za konačan rezultat, te kada proces funkcioniše i bez pojedinačnog entuzijazma.

Najveća korist ne krije se u spektaklu

Najveći potencijal vještačke inteligencije Vukojević ne vidi u skupim projektima napravljenim da dobro izgledaju na konferencijskim prezentacijama. Mnogo veća korist može se dobiti rješavanjem poslova na kojima građani, službenici i zaposleni svakodnevno gube vrijeme.

To su obrada dokumentacije, priprema ponuda, pretraživanje internih podataka, praćenje zahtjeva, provjera da li nedostaje neki dokument i ponavljanje istih administrativnih uputstava.

„U javnoj upravi bih predložio sistem koji građaninu objasni proceduru na osnovu važećih dokumenata, pomogne da pripremi zahtjev i upozori na priloge koji nedostaju. Službenik bi zatim imao uređen predmet, umjesto da vrijeme troši na ponavljanje istih uputstava. To ne znači da AI samostalno odlučuje o nečijim pravima“, objašnjava Vukojević.

„Prvo bih razdvojio pojedince od sistema. Moj utisak je da u Banjaluci imamo pojedince i timove koji ozbiljno prate razvoj vještačke inteligencije, ali to nije isto što i sistemska spremnost grada, obrazovanja ili privrede. To što neko koristi AI da napiše mejl ili objavu nije dokaz da je organizacija prošla kroz transformaciju“, kaže Vukojević za BL portal.

U Banjaluci su vidljivi pomaci u edukaciji, naročito kroz Inovacioni centar Banja Luka i Univerzitet u Banjaluci. Ipak, pravi test nije broj predavanja, radionica ili otvorenih AI naloga, već odgovor na pitanje da li je tehnologija postala dio uređenog procesa.

Organizacija nije prošla kroz transformaciju ako njen novi način rada zavisi od jednog zaposlenog koji zna kako da koristi određeni alat. Promjena postoji tek kada su utvrđeni zadaci, izvori podataka, način provjere i odgovornost za konačan rezultat, te kada proces funkcioniše i bez pojedinačnog entuzijazma.

Najveća korist ne krije se u spektaklu

Najveći potencijal vještačke inteligencije Vukojević ne vidi u skupim projektima napravljenim da dobro izgledaju na konferencijskim prezentacijama. Mnogo veća korist može se dobiti rješavanjem poslova na kojima građani, službenici i zaposleni svakodnevno gube vrijeme.

To su obrada dokumentacije, priprema ponuda, pretraživanje internih podataka, praćenje zahtjeva, provjera da li nedostaje neki dokument i ponavljanje istih administrativnih uputstava.

„U javnoj upravi bih predložio sistem koji građaninu objasni proceduru na osnovu važećih dokumenata, pomogne da pripremi zahtjev i upozori na priloge koji nedostaju. Službenik bi zatim imao uređen predmet, umjesto da vrijeme troši na ponavljanje istih uputstava. To ne znači da AI samostalno odlučuje o nečijim pravima“, objašnjava Vukojević.

Tehnologija zato ne bi trebalo da zamijeni novinarsko prosuđivanje, već da ukloni dio tehničkog i administrativnog tereta. Odgovornost za provjeru izvora, razumijevanje konteksta i ono što na kraju bude objavljeno i dalje pripada novinaru i uredniku.

Najskuplja greška može zvučati potpuno uvjerljivo

Jedna od najvećih zamki generativne vještačke inteligencije jeste način na koji predstavlja odgovor. Tekst može biti gramatički besprekoran, logično složen i napisan tonom potpune sigurnosti, a ipak sadržavati pogrešne ili izmišljene podatke.

Generativni model sam po sebi ne provjerava istinu onako kako to čini stručnjak koji poznaje oblast. On stvara odgovor na osnovu obrazaca u podacima, zbog čega uvjerljivost ne smije biti zamjena za provjeru.

„Za mene je osnovna opasnost da uvjerljiv rezultat zamijenimo za pouzdan rezultat. Posebno me brine situacija u kojoj čovjek ne razumije oblast, ali dobije odgovor koji zvuči stručno i odluči da ga dalje ne provjerava“, dodaje Vukojević za BL portal.

Rizik se ne završava na netačnim odgovorima. Kloniranje glasa već se može koristiti za prevare, dok unošenje povjerljivih poslovnih ili ličnih podataka u javno dostupne servise otvara ozbiljna pitanja zaštite informacija.

Zbog toga kompanijama i ustanovama nisu potrebni samo novi alati. Potrebna su im jasna pravila o tome koji podaci smiju biti uneseni, ko provjerava rezultat i za koje odluke AI uopšte može biti korišten.

Karijera se ne gradi na kolekciji promptova

Razvoj vještačke inteligencije ne otvara prostor samo programerima i stručnjacima koji razvijaju modele. Sve važniji postaju ljudi koji dobro razumiju svoju primarnu profesiju i znaju gdje tehnologija u njoj može donijeti stvarnu korist.

Pravnicima, ekonomistima, komunikolozima, novinarima i stručnjacima iz drugih oblasti nije dovoljno da poznaju nazive popularnih alata. Njihova prednost biće sposobnost da prepoznaju problem, obezbijede kvalitetne podatke, procijene dobijeni rezultat i razumiju potrebe ljudi koji će rješenje koristiti.

„Mladima bih preporučio da što prije naprave nekoliko stvarnih projekata. Ne još jednu prezentaciju o potencijalu vještačke inteligencije, nego nešto što druga osoba može koristiti. Ne bih gradio karijeru na pamćenju naziva alata i kolekciji ‘najboljih promptova’, već na razumijevanju podataka, procesa, provjere i korisničkih potreba“, savjetuje Vukojević.

AI je tako istovremeno spustio tehničku prepreku za obavljanje pojedinih poslova i povećao vrijednost stručnog znanja. Što alat lakše proizvodi odgovor, važnija postaje sposobnost čovjeka da procijeni da li je taj odgovor tačan, koristan i bezbjedan.

Kako se mijenjaju očekivanja od mladih programera

Najosjetljivije pitanje odnosi se na budućnost početnih radnih mjesta u IT sektoru. AI već može da obavlja dio rutinskih zadataka koji su ranije povjeravani početnicima, pa je razumljiva bojazan da bi upravo juniorski kadar mogao prvi osjetiti posljedice automatizacije.

Jedna kompanija ne može dati odgovor za čitavo tržište, ali njeno iskustvo može pokazati u kojem se pravcu mijenjaju očekivanja. Na pitanje kako AI utiče na politiku zapošljavanja, iz kompanije Lanaco za BL portal navode da kod njih potreba za juniorskim kadrom nije nestala, ali da se mijenja ono što kandidati moraju znati.

„Kada je u pitanju politika zapošljavanja kompanije Lanaco, možemo reći da AI alati ne smanjuju potrebu za juniorskim kadrom, već mijenjaju očekivanja od njih. Danas, pored osnovnog programerskog znanja i sposobnosti kritičkog razmišljanja, od kandidata tražimo razumijevanje arhitekture rješenja i spremnost na učenje i korištenje AI alata kao pomoćnog sredstva“, kažu iz kompanije Lanaco.

Njihov odgovor ne znači da se položaj juniora na čitavom tržištu nije promijenio niti da početne pozicije nisu izložene pritisku. Pokazuje, međutim, da samo poznavanje programskog jezika više nije dovoljno. Od mladih inženjera sve više se očekuje da razumiju širi problem, arhitekturu rješenja i granice onoga što je proizveo AI alat.

U složenijim poslovima ljudski faktor i dalje ostaje presudan, posebno tamo gdje je potrebno razumjeti potrebe korisnika koje nisu navedene u specifikaciji.

„AI koristimo da nas rastereti administracije, da dobijemo prostor i vrijeme da radimo ono što mašina nikada neće moći, a to je da gradimo ljudski odnos, da razumijemo skrivene potrebe korisnika i da djelujemo kao biznis konsultant“, dodaju iz kompanije Lanaco.

Prvo definišite problem, pa tek onda birajte alat

Zajednička poruka stručnog i poslovnog ugla nije ni bezrezervni tehnološki optimizam ni strah da će mašine preko noći zamijeniti ljude. Vrijednost se pomjera sa mehaničkog izvršavanja zadatka prema razumijevanju problema, provjeri rezultata i preuzimanju odgovornosti.

Zato prvi korak kompanije, medija ili javne ustanove ne bi trebalo da bude kupovina najnovijeg AI alata. Prvo treba pronaći konkretan posao koji oduzima previše vremena, utvrditi gdje nastaju greške i odrediti kako izgleda prihvatljiv rezultat.

„Nemojte početi od pitanja koji alat da kupite. Počnite od posla koji želite da promijenite. Uzmite jedan konkretan zadatak. Zapišite kako ga sada radite, koliko traje, gdje nastaju greške i kako izgleda prihvatljiv rezultat. Tek onda birajte rješenje. Prestanite AI posmatrati samo kao sagovornika. Zadajte mu posao, obezbijedite kontekst i provjerite rezultat“, savjetuje Vukojević.

U toj razlici između razgovora sa AI alatom i uređivanja procesa uz njegovu pomoć nalazi se i mjera stvarne transformacije. Sve dok tehnologija zavisi od entuzijazma pojedinca i služi prvenstveno za stvaranje bržeg sadržaja, promjena ostaje površna.

Prava transformacija počinje tek kada AI postane kontrolisan, provjerljiv i koristan dio svakodnevnog rada.