ČEKAO STAN, DOČEKAO UNUČE: Amputirac iz Banjaluke sedam godina čeka da Grad ispuni obećano

Radomir Lakić je, čekajući stan, postao i djed. Ratni vojni invalid sa stopostotnim invaliditetom, kojem je amputirana desna noga ispod koljena, nalazi se na konačnoj listi za stambeno zbrinjavanje koju je Grad Banjaluka utvrdio još 2019. godine. Sedam godina kasnije, kaže, nema ni stana ni konkretnog odgovora kada bi mogao da ga dobije.

Njegovo čekanje, kao i čekanje drugih ljudi sa liste, počelo je mnogo prije njenog potpisivanja. Riječ je o prijavama za stambeno zbrinjavanje iz perioda od 2009. do 2012. godine. Nakon godina provjera, prikupljanja dokumentacije i dopuna, Grad je 2019. okončao proceduru, izvršio bodovanje, utvrdio strukturu stanova i formirao konačnu listu, koju je stambena komisija ovjerila i potpisala.

Za dio ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca, međutim, završetak procedure nije značio i rješavanje stambenog pitanja.

„Od tada po pitanju liste za ratne vojne invalide nije urađeno apsolutno ništa. Pošto sam ratni vojni invalid, mogu govoriti o toj listi jer se nalazim na njoj“, priča Lakić za BL portal.

Na upite i dopise Gradskoj upravi i gradonačelniku, tvrdi, dobijao je različita objašnjenja, ali nijedno rješenje.

„Dobijao sam odgovore da nema stanova, da smo se mogli prijaviti kod Vlade Republike Srpske, kao i da je naša lista propust prethodne administracije. Međutim, konkurs je raspisao Grad Banjaluka. Nismo ga raspisali mi, ratni vojni invalidi“, kaže Lakić.

Posebno ga boli što, kako navodi, ljude sa konačne liste niko nije pozvao na razgovor i objasnio im šta mogu da očekuju.

„Niko nije pozvao ove ljude na razgovor, da kaže šta je problem i kada će biti riješen. Ako Grad donese odluku, sprovede konkurs, izvrši bodovanje i utvrdi konačnu listu, onda očekujemo da se ta odluka i sprovede“, ističe Lakić.

Prema informacijama koje je, kaže, dobio u UDAS-u, jedini je amputirac u Banjaluci kojem nije dodijeljen stan.

Godine prolaze, odgovora nema

Dok se odgovornost za listu prebacuje na prethodnu administraciju, ljudi koji su na njoj sve su stariji, upozorava Lakić.

„Ovo je pitanje ljudi koji čekaju još od konkursa iz perioda 2009. do 2012. godine. Neki od njih su danas u ozbiljnim godinama. Vrijeme prolazi“, kaže Lakić.

O ovom problemu ponovo se govorilo u junu na sjednici Skupštine grada Banjaluka, kada je odbornik Igor Mandić postavio pitanje zbog čega još nije riješen, o čemu je pisao i BL portal.

Lakić mu zahvaljuje što je temu vratio pred odbornike, ali naglašava da stambeno zbrinjavanje ovih ljudi ne bi smjelo da zavisi od stranačke pripadnosti.

„Zahvaljujem čovjeku i odborniku Igoru Mandiću što je ovo pitanje ponovo pokrenuo. Mene ne zanima njegova politička i stranačka pripadnost. Ovo ne smije biti politika, već čovječnost“, poručuje Lakić.

Rješenje vidi u izgradnji manje zgrade

Ako Grad nema dovoljno raspoloživih stanova, Lakić smatra da bi trebalo razmotriti izgradnju manje stambene lamele.

„Radi se o relativno malom broju ljudi. Govori se o najviše 30 stanova. Ako postoji zemljište i infrastruktura, zašto Grad ne bi napravio jednu lamelu za ovu populaciju? Po procjenama ljudi iz građevinske struke, to ne bi bio projekat koji bi finansijski opteretio Grad“, kaže Lakić.

Vjeruje da bi takav prijedlog mogao da dobije podršku odbornika bez obzira na to kojoj stranci pripadaju.

„Ovo je stvarno sramota za Banjaluku. Mislim da bi svi odbornici mogli stati iza toga“, kaže Lakić.

Iza broja potrebnih stanova, podsjeća, stoje ljudi koji više nemaju vremena za nova višegodišnja čekanja.

„Mi govorimo o ljudima koji stare dok čekaju da im se riješi pitanje koje je trebalo biti riješeno davno. Neki možda neće ni dočekati da vide konačno rješenje“, upozorava Lakić.

Prema njegovim riječima, neriješenih pitanja ima i među porodicama poginulih boraca. Navodi da je najmlađe dijete poginulog borca u ovoj kategoriji rođeno 1996. godine, što znači da danas ima oko 30 godina.

„I dalje nisu ispunjene sve obaveze prema njima“, tvrdi Lakić.

Umjesto novog čekanja, razmišljaju i o tužbi

Ukoliko pomaka ne bude, Lakić kaže da ljudima sa liste preostaje i mogućnost da tuže Grad zbog, kako navodi, neispunjavanja obaveza.

Od gradske administracije očekuje da objasni zašto konačna lista, nakon svih provjera i procedure završene 2019. godine, još nije sprovedena do kraja i kada će preostali ljudi sa nje biti stambeno zbrinuti.

„Znate, kada su godišnjice, datumi iz rata, svima su puna usta boraca i brige o njima, a ovo stoji neriješeno“, kaže Lakić za BL portal.

Koliko to čekanje traje, najbolje opisuje promjenama u sopstvenoj porodici.

„Ja sam u međuvremenu postao i djed. Volio bih da bar u tom obećanom stanu žive moja djeca i unučad, ako ne ja“, zaključuje Lakić.