„Vrtlozi života“ stižu u Banski dvor: Veče posvećeno novom romanu Nade Golić

Promocija romana “Vrtlozi života” spisateljice Nade Golić biće održana sutra, 24. juna, s početkom u 19 časova u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor, a pored autorke, o knjizi će govoriti recenzenti Ranko Pavlović i Ljiljana Mačkić.

Riječ je o šestoj objavljenoj knjizi ove autorke koja je nastala nakon nedavno objavljenog romana “Njena šutnja” na holandskom jeziku.

Nada Golić je o novom romanu, uoči promocije, govorila za “Nezavisne”.

“Dugo me kopkalo jedno pitanje: koliko čovjek zaista poznaje sebe ako ne zna cijelu priču o svom porijeklu? I koliko je spreman da rizikuje da bi pronašao dio sebe u priči koji mu nedostaje? Kada uporedim svoja dva posljednja romana, ‘Dnevnik moje majke’ i ‘Vrtloge života’, čini mi se da stoje jedan naspram drugog. Kao da se gledaju iz dva različita ugla. ‘Dnevnik moje majke’ bio je priča o ženi koja se borila sama sa sobom, sa svijetom oko sebe i sa osjećanjima koja su bila jača od nje same. Sa ‘Vrtlozima života’ poželjela sam otići na drugu stranu. Htjela sam se uvući pod kožu muškarcu i pokušati razumjeti šta ga boli, kako voli, čega se plaši, šta krije od drugih, a ponekad i od samoga sebe”, kazala je Nada Golić.

Svi likovi u ovom romanu, dodaje ona, nose neki svoj vrtlog.

“Neko čuva tajnu, neko traži odgovor, neko bježi od prošlosti, a neko se nada da je zaboravio ono što ga najviše boli. Mene je zanimalo šta se dogodi kada čovjek više ne može bježati i kada ga život natjera da stane pred ono od čega je najduže sklanjao pogled. Kada zaviri u svoje prašnjave čoškove i iz tog mraka počnu izlaziti aveti koje je duboko zakopao u sebi, vjerujući da je tako siguran”, ističe Golićeva.

Autorka smatra da je ovo roman o ljudima.

“Iako u romanu ima ljubavi, napetosti, kriminala i neizvjesnosti, mene su prije svega zanimali ljudi. Ne savršeni ljudi, nego ljudi od krvi i mesa. Oni koji vole, griješe, posrću, vraćaju se, prećute ono što bi morali reći i kažu ono zbog čega se kasnije kaju”, navodi Nada Golić. Spisateljica, kako će reći u nastavku, ne očekuje da čitaoci u knjizi pronađu gotove odgovore.

“Voljela bih da ih priča natjera da zastanu i razmisle. Jer svako od nas, prije ili kasnije, stane pred ogledalo svog života postavljajući sebi samo jedno pitanje: ko sam ja kada se reflektori ugase i maske padnu sa lica”, otkriva Nada Golić.

Ranko Pavlović, u recenziji romana “Vrtlozi života”, između ostalog, piše da odgovore na pitanje ko si i šta si ne traži razum u čovjeku, nego instinkt koji zna biti jači i neuništiviji od bilo koje druge manifestacije ljudskog bića.

“Nada Golić vješto uvodi čitaoca u ono što će ga čekati među koricama knjige koju ispisuje. Počinje i do kraja naraciju ispisuje muškim glasom, prvo mladog čovjeka koji stoji pred javnom kućom u glavnom nizozemskom gradu i u izlogu gleda Sonju (čije ćemo ime tek kasnije saznati) kako nestaje u magli. Njen pogled bio je pogled žene koja ‘krije tugu veću od života, ali i snagu koja prkosi svemu'”, piše Pavlović.

Iako još gradi svoj književni put, zapisaće Pavlović, Nada Golić je vješto organizovala i vodila ovo svoje prozno djelo.

“U kompozicionom pogledu postavljeno je tako da čitalac ne ostavlja knjigu lako iz ruku, jer želi da sazna šta ga čeka na sljedećim stranicama. Ona nikada ne saopštava sve odjednom, nego informacije neprestano dodaje, takoreći ‘na kašičicu’, držeći čitaočevu pažnju u napetosti. Saopšti nešto što nas zagolica, pa s nestrpljenjem čekamo da saznamo i ostatak, onaj bitniji dio informacije”, ističe Pavlović.

O romanu je, kako već rekosmo, pisala i Ljiljana Mačkić.

“Otišavši iz Bosne i Hercegovine u Holandiju, nikada nije napustila zemlju svoga porijekla, kao što se nikada neće odreći zemlje u kojoj je našla novi život nakon svih nemilih događaja. Nada je u ratu napustila rasparčanu zemlju, ne želeći da rasparča dušu, i došla u zemlju u kojoj su radne navike svetinja”, stoji na početku druge recenzije romana. Kako otkriva Ljiljana Mačkić, Nadini glavni likovi rađaju se na Balkanu, odlaze iz različitih razloga u Evropu, susreću se sa ljudima iz cijelog svijeta i tako raspršeni umiru ko zna gdje.

“Svima im je zajedničko da bježe od nečega, kao i to da su u pozadini njihovog bijega neostvarene porodice kojih su dio. Neki uspiju da se vrate jer nisu završili potragu, pa im je dato da život pokušaju živjeti ponovo od tačke iz koje su krenuli, kao što je slučaj sa glavnim likom Arminom Sarajlićem. Neki su, opet, pobjegli od sebe i ostaje zamagljeno da li su nestali privremeno ili zauvijek, kao Čiča i Sonja. Treći ostaju na jednom mjestu i prihvataju život onako kako dolazi, kao i ljude oko sebe, gradeći životnu stabilnost podjednako za sebe i za njih. Takvi su Fata i Ibro, zatim Kemo, pa porodica Van der Mer”, precizira Mačkićeva.

Poput Ranka Pavlovića, i Ljiljana Mačkić ističe da roman “Vrtlozi života” drži čitalačku pažnju od početka do kraja.

“Strukturisan u poglavlja, sa motom ispred svakog poglavlja, uzetim iz zbirke pjesama ‘Ogledalo moje duše’ istoimene autorice, roman je uzbudljiva priča puna dinamike. Jak utisak koji ostavlja svaki lik ponaosob čini da nam ispred očiju promiče film, dok mudre sentence prosijavaju kroz pričanje u cijelom romanu. Roman je zahvatio široku lepezu događanja, tako da drži pažnju od početka do kraja, iznenađujući nas neočekivanim obrtima”, zaključuje Ljiljana Mačkić o romanu Nade Golić, prenose Nezavisne.