Volonteri iz azila na Manjači progovorili: "Od početka se suočavamo sa problemom koji se zove GRAD BANJALUKA"

Banjalučki azil za pse na Manjači ovih dana je pod lupom javnosti zbog teškog stanja u kojem se nalaze psi. Prema riječima volontera i građana, životinje su ostavljene bez hrane, vode i bilo kakve brige, dok temperature dostižu i preko 40 stepeni. Psi su prepušteni sami sebi, a nadležni i dalje ćute.

Grupa građana okupljena pod imenom “Azil Manjača građani” već duže vrijeme upozorava na nehumane uslove i potpunu zapuštenost azila, a posljednjih dana situacija je eskalirala. Našem portalu obratila se grupa volontera koja redovno pomaže psima na Manjači, želeći da iznesu svoje stavove, ali i da demantuju pojedince koji u javnosti istupaju u njihovo ime.

„I ovaj put se suočavamo sa problemom ne samo u vezi azila na Manjači, već i sa pojedincima koji istupaju u naše ime. Mi smo grupa građana koji od septembra prošle godine organizuju akcije pomoći psima – hranimo ih, skupljamo donacije, liječimo ih. Mi smo ti koji preskačemo ograde da bismo ih nahranili i da bismo im vode dali.

Naš rad je transparentan. Kao što smo preuzeli odgovornost kada u azilu nije bilo grama hrane, ili kada smo skupljali marku po marku kada u azilu nije bilo veterinara, i sada – kada nema radnika, mi smo ti koji radimo sve što je u našoj moći da im olakšamo uslove za život.

Od početka se suočavamo sa problemom koji se zove GRAD BANJALUKA. Grad koji ima najveći budžet u Republici Srpskoj ove godine nije ni marke ostavio za azil. I ne samo što moramo da se borimo za pse i protiv Gradske uprave, šikaniranjima medija koje plaća grad i bez impresuma, nećemo da na sve – dozvolimo i da pojedinci koji rade za ličnu korist ili u korist Grada Banjaluka – zlouporabljavaju naš rad, a pogotovo ne pse na Manjači“, navode volonteri.

Njihove tvrdnje potvrđuju i terenske slike koje govore više od riječi. U jednom od posljednjih obilazaka azila, volonteri su zatekli katanac na kapiji, a unutar objekta ni traga ni glasa od zaposlenih.

„Danas je četvrti dan ovog nemara. Bukvalno nikog nema u azilu, a psi iza katanca“, izjavila je jedna volonterka iz Banjaluke.

„Katanac na kapiji u vrijeme posjete. Sve je zaključano, nigdje nikoga, a prešli ste 25 kilometara u jednom smjeru. Ovo je vrhunac nemara i nebrige“, dodaje ona.

Ovo nije prvi put da volonteri upozoravaju na manjak kadra. Prema važećim standardima, za svakih 50 pasa potreban je najmanje jedan radnik. S obzirom na to da se u azilu trenutno nalazi više od 120 pasa, neophodna su minimalno tri stalno zaposlena radnika. Međutim, kako ističu iz grupe “Azil Manjača građani” trenutno nema nijednog.

Gradska uprava Banjaluka prethodno je javno najavila poboljšanje uslova u azilu, uključujući i izgradnju ispusta za pse, ali ti planovi, prema dostupnim informacijama, još uvijek nisu realizovani. Ni nakon višestrukih upita nije stigla konkretna informacija o tome kada će doći do zapošljavanja i sistematizacije radnih mjesta u ovom objektu.

U međuvremenu, sudbina pasa na Manjači u potpunosti zavisi od nesebičnog angažmana građana i volontera. Njihova borba ne odnosi se samo na spašavanje pasa, već i na borbu protiv institucionalne nebrige i pokušaja manipulacije javnosti.