(VIDEO) Očaj mljekara u Srpskoj: Farmer iz Šamca PROSIPA hiljade litara mlijeka zbog smanjenja otkupa

Višak mlijeka, koji je posljednjih mjeseci postao ogroman problem u cijeloj Evropi, sve snažnije pogađa i domaće proizvođače. To je posebno izraženo nakon što je mljekara Mlijekoprodukt od januara smanjila cijenu mlijeka i količine koje otkupljuje za 10 odsto.

Zbog toga će Čedo Borojević, agronom i vlasnik velike farme u mjestu Tišina kod Šamca, tokom 4 posljednja dana januara baciti između 18.000 i 20.000 litara mlijeka.

On je snimio trenutak kada mlijeko iz laktofriza prebacuje u cisternu za osoku kako bi ga prosuo uz riječi: „Šta smo dočekali“.

– Teško je, plačemo. Nije čovjeku svejedno kad mora prolijevati mlijeko koje je proizvedeno uz ogroman trud, rad i ulaganja – kaže Borojević.

Na njegovoj farmi trenutno se proizvodi oko 6.000 litara mlijeka dnevno, ali je zbog odluke mljekare o redukciji otkupa došlo do viška od 18.000 do 20.000 litara mlijeka u samo nekoliko dana.

– Prije mjesec dana obaviješteni smo da dolazi do smanjenja otkupa za 10 odsto i do smanjenja cijene. Mi smo, međutim, planirali rast proizvodnje od 10 odsto, jer je takav bio ugovor. To je biološki proces, krave se ne mogu „ugasiti“ za mjesec dana – objašnjava on.

Farma sa 500 grla i evropskim standardima

Borojević se poljoprivredom bavi cijeli život. Po struci je agronom, a u privatnom sektoru je od 1990. godine. Farma u Tišini radi od 1996. i danas broji oko 500 grla, od čega je 200 muznih krava, dok ostatak čine junice, bikovi i telad.

– Naše krave su visokoproduktivne, daju i preko 30 litara mlijeka dnevno. Mlijeko je vrhunskog kvaliteta, u skladu sa standardima Evropske unije. Naša farma je bila jedina kontrolisana od strane komisije EU i zahvaljujući tome je mljekara iz Kozarske Dubice dobila pravo i izvozni broj – ističe Borojević.

Uprkos tome, kako kaže, danas mu se u toj istoj mljekari ne javljaju ni na telefon.

Zašto se mlijeko ne može pokloniti?

Na pitanje da li postoji mogućnost da se višak mlijeka donira humanitarnim organizacijama, Borojević kaže da – Mlijeko je izuzetno osjetljiv proizvod. Da bi se poklonilo, mora se upakovati, transportovati i brzo predati. Svako kašnjenje nosi rizik od kvarenja. Bilo je prijedloga da se dijeli socijalno ugroženima, ali to je logistički i zakonski prekomplikovano – objašnjava on.

Zbog svega toga, dio viška mlijeka se, na svu sreću, uspijeva zbrinuti u energani u blizini farme, ali to nije trajno rješenje. Objasnio je da je problem mlijeko baciti jer bi to izazvalo zagađenje životne sredine.

Slijedi gašenje farmi

Borojević upozorava da je ovo tek početak ozbiljne krize.

– Bio sam 2004. godine u Holandiji, gdje je tada bila slična situacija. Dnevno su se zatvarale 4 do 5 farmi. Isto će se desiti i kod nas. Preživjeće samo oni koji to mogu finansijski izdržati – kaže on. je i ta opcija razmatrana, ali da je u praksi gotovo neizvodiva.

Procjenjuje da bi čak 60 odsto mljekara moglo odustati od proizvodnje, dodajući da smatra da je u pitanju pritisak EU

– Krave koje vrijede 5.000 do 6.000 KM sada idu u klanicu za 2.000 KM. To nema nikakvog ekonomskog smisla, ali ljudi su prinuđeni – dodaje Borojević.

Kao glavne uzroke vidi hiperprodukciju mlijeka u Evropi, pritiske tržišta i pojavu surogata, odnosno zamjena za mlijeko.

– Ovo je trend, htjeli mi to ili ne. Ugovori su anulirani, planovi razvoja poništeni i sad svi snosimo posljedice – zaključuje on.