U subotu se MOLIMO ZA NAŠE UPOKOJNE i obilazimo njihove grobove

SPC i vjernici u subotu 4. novembra obilježavaju jesenje, Mitrovske ili Mitrovdanske zadušnice, koje padaju uoči praznika Svetog velikomučenika Dimitrija zbog čega se i nazivaju Mitrovske.

Vjernici na taj dan obilaze grobove najmilijih i hramove.

– Zadušnice su dan koji je određen za obilazak grobova i davanje pomena upokojenima.

Treba skuvati žito i ponijeti sa vinom na groblje. Ako vidite sveštenika pozovite ga da očita kratak pomen. Ako pak sveštenika nema pročitajte molitvu za upokojene spomenuvši imena upokojenih – objasnio je jerej eparhije požarevačko-bvraničevske otac Predrag Popović.

Otac Predrag ranije je posavjetovao da prvo treba okaditi grob, pa da se nakon toga cjeliva krst, a da se tek onda pale svijeće uz spominjanje imena.

Dodaje i da bi trebalo da se i djeca povedu kako bi naučila kako se brine o upokojenima, te da ne treba zabranjivati da hodaju po ploči groba ili mjestu počinka.

– Uvijek sam imao osjećaj kad moja djeca hodaju i igraju se na grobu mog oca da mu sjede u krilu i da se igraju sa njim – prisjetio se sveštenik.

U svojoj objavi posebno ističe da se prema upokojenima treba odnositi kao prema odsutnima, onima koji su živi, ali trenutno nisu tu.

– Uvijek mi je teško padalo kada vidim grobove zarasle u travi, nakrivljene spomenike obrasle u mahovinu. Zar nema niko da ih obiđe? – zapitao se on.

Šta nosimo u crkvu na Zadušnice

Zadušnice nikada nisu za vrijeme posta, pa padaju u subotu kada se peku kolači od bijelog tijesta. Važan je običaj nošenja posluženja na groblju, makar to bila i samo čaša vode ili soka.

Ponudama se služe svi, poznavali ih ili ne, pa bi trebalo da ponudite čak i nepoznate osobe koje sretnete na groblju, inače vjerovanje kaže da će pokojnici biti uvrijeđeni. Na groblju se valja poslužiti makar jednim zalogajem.

U crkvi se na Zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova četvrtog vijeka hrišćanske propovijedi.

Na liturgiju, kada pođemo u crkvu, treba ponijeti:

– kuvano žito

– crno vino

– malu svijeću koja se postavlja uz žito

– male svijeće za sve upokojene zbog kojih obilježavate zadušnice ili jedna veća svijeća za sve

– spisak imena upokojenih rođaka i prijatelja

– novčani prilog

Žito je simbol smrtnog tijela i besmrtne duše u svjetlosti Carstva nebeskog. Crno vino, označava Božje milosrđe kojim se liječe rane grijeha.

Svijeća je simbol svjetlosti Hristove. On je rekao “Ja sam svjetlost svijetu”.

Poslije liturgije u crkvi se služi parastos, posle parastosa se ide do grobova pokojnika.

Molitva za upokojene

Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život vječni, i sve upokojene u pobožnosti i vjeri, i oprosti im svako sagrješenje, hotimično i nehotimično, što sagriješiše riječju, ili djelom, ili mišlju.

I useli ih u mjesta svijetla, u mjesta svježine, u mjesta odmora, odakle odbježe svaka muka, žalost i uzdisanje, gdje gledanje lica Tvoga veseli sve od vijeka svete Tvoje.

Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i vječnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.

Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Amin.

U Crkvi se na zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova: “Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte, dakle, da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih!”