Taksista Ranko Ćosović iz Istočnog Sarajeva vratio Amerikanki ruksak pun vrijednih uspomena: Pronašli je uz pomoć fotografija, laptopa i ChatGPT-a

Violeta Čirino iz Vašingtona nije mogla da vjeruje da će ponovo vidjeti svoj ruksak – a onda je ugledala taksistu koji ga je sačuvao.

Ponekad je dovoljno nekoliko minuta da se dogodi priča koja se pamti cijeli život. Jedna takva počela je u blizini sarajevskog aerodroma, a završila zagrljajem i suzama zahvalnosti na istom mjestu. Glavni akter je Ranko Ćosović iz Istočnog Sarajeva, taksista koji vozi za Duo Taxi, a koji je sasvim slučajno u svom automobilu pronašao ruksak jedne strane putnice.

Ranko je tog dana vozio svoju redovnu turu iz Lukavice. U blizini aerodroma pokupio je troje stranih putnika – dvije žene i muškarca. Pitali su ga da li može da ih odveze do grada. Iako Ranko ne govori engleski, a ni putnici nisu znali naš jezik, nekako su se sporazumjeli – rukama, gestikulacijom i uz dogovor oko cijene. Odvezao ih je do grada, gdje su se, zbog kratkog zadržavanja, putnici brzo iskrcali iz automobila. Ranko je nastavio vožnju.

Tek nakon toga shvatio je da je na zadnjem sjedištu ostao ruksak. Vratio se do mjesta na kojem ih je ostavio, napravio krug, pokušao da ih pronađe, ali od njih više nije bilo ni traga. Nije imao njihov broj telefona, nije znao njihova imena, niti je znao kako da ih pronađe.

Zato je obavijestio radio-stanicu Duo Taksija, ukoliko se putnici jave zbog izgubljenog ruksaka, znaju kome da se obrate. Ali niko se nije javljao.

U ruksaku – fotoaparat, laptop, ali i uspomene

Kako je vrijeme prolazilo, Ranko je odlučio da sa porodicom detaljno pregleda sadržaj ruksaka, u nadi da će pronaći neki trag koji bi ih doveo do vlasnice. A unutra – pravo malo blago.

Profesionalni fotoaparat, laptop, nekoliko stotina memorijskih kartica, fotografije, rokovnik, ali i figurica Gospe koju je vlasnica, kako se kasnije ispostavilo, ponijela iz Međugorja.

Bilo je jasno da stvari nisu samo materijalno vrijedne. Za njihovu vlasnicu, mnoge od njih bile su uspomene sa putovanja i imale su sentimentalnu vrijednost.

Na fotoaparatu su pronašli fotografije osoba koje je Ranko prepoznao kao putnike koje je vozio. To je bio prvi veliki trag. Porodica je potom počela da istražuje.

Pregledali su fotografije, pokušavali da pronađu ime vlasnice, a na zaključanom laptopu pronašli podatke koji su ih doveli do njenog imena. Zatim je počela prava internet-potraga.

Google, društvene mreže i sve što bi moglo da pomogne. Nije bilo jednostavno jer žena nije imala profile na društvenim mrežama niti javno istaknute kontakt podatke.

Ipak, nakon dugog traženja, uz pomoć ChatGPT-a uspjeli su da dođu do telefonskog broja. Žena koju su tražili bila je Violeta Čirino iz Vašingtona, profesorica koja radi na jednom američkom fakultetu.

„Čitav dan sam pokušavala da pronađem taksi“

Kada je telefon zazvonio, Violeta gotovo nije mogla da vjeruje šta čuje. Sa druge strane bila je porodica taksiste koji je pronašao njen ruksak. Rekli su joj da je sve sačuvano. Violeta im je objasnila da je čitav dan pokušavala da pronađe način da dođe do svog ruksaka, ali nije znala kako da kontaktira taksistu. Nije zapamtila naziv kompanije Duo Taxi, nije imala njegov broj i nije znala kome da se obrati.

A vremena je bilo malo. Violeta i saputnici ostajali su još samo jednu noć u Sarajevu. Narednog dana imali su let za Ameriku. Zato je dogovoreno da Ranko ujutro dođe po nju, vrati joj ruksak i odveze je na aerodrom.

Zagrljaj koji je rekao više od hiljadu riječi

Kada je Ranko ujutro stigao po Violetu i kada je ponovo ugledala svoj ruksak nije mogla da sakrije emocije. Grlila je i ljubila Ranka, zahvaljivala mu i ponavljala koliko joj znači što su njene stvari pronađene i sačuvane.

Posebno joj je bilo važno što su sačuvane fotografije, uspomene, rokovnik i figurica Gospe iz Međugorja.

Od prvog susreta na aerodromu, kada nisu mogli da razmijene ni nekoliko rečenica zbog jezičke barijere, do drugog susreta, kada su se razumjeli bez mnogo riječi – prošlo je tek nešto više od jednog dana.

Za Ranka su to bile izgubljene stvari koje treba vratiti. Za Violetu – mnogo više od toga.

Bio je to dokaz da i u nepoznatom gradu, među ljudima čiji jezik ne govorite i koje ste sreli samo nekoliko minuta, možete naići na nekoga ko će učiniti pravu stvar.

A jedna obična vožnja Duo Taksijem tako je postala priča o poštenju, dobroti i ljudskosti koju će Violeta, kako je pokazala svojim reakcijama, dugo pamtiti.