top of page

Strasna nedjelja: Ovo su veliki dani i običaji koje moramo ispoštovati sljedeće sedmice

  • Writer: Banjalučke priče
    Banjalučke priče
  • Apr 9
  • 4 min read

U hrišćanskoj vjeri, Vaskrs je najradosniji, ali i najvažniji praznik. On nije samo sjećanje na događaj, već temelj vjere: pobjeda života nad smrću, svjetlosti nad tamom, nade nad očajanjem. Prema jevanđeljima, Isus je svojim vaskrsenjem otvorio vrata spasenja cjelokupnom čovječanstvu.

 



Upravo zbog te veličine, i sama priprema za ovaj praznik traje nedjeljama, a svoj vrhunac dostiže u Velikoj ili Strasnoj nedjelji, koja prethodi Vaskrsu, mnogi je zovu i Stradalna.

 

Ovo je sedmica u kojoj se sabira sve – vjera, tradicija, tišina, nada i obnova. Sedmica koja ne počinje slavljenjem, već skrušenošću, kako bi nas pripremila za radost koja slijedi.


Veliki ponedjeljak – početak stradanja

 

Velika nedjelja počinje Velikim (ili Strasnim) ponedjeljkom. Tog dana, Hristos je po predanju protjerao trgovce iz hrama i nagovijestio svoj kraj. Za vjernike to je dan tihovanja i pojačanog posta. U narodu, ovaj dan označava i početak ozbiljnih priprema za praznik – kuće se čiste, duša se smiruje.

 

Interesantno je da se ovaj naziv vezuje i za to što se prema narodnom predanju, u istočnoj Srbiji i Leskovačkoj kotlini u ovoj nedjelji, supružnici suzdržavaju od bračnih obaveza. Na Kosovu postoji naziv i strašna nedjelja, jer se farbaju uskršnja jaja od kojih se prvo zove strašnik. Ono je značajno, jer po narodnom vjerovanju, može da odagna strah i razbije gradonosne oblake.


Veliki utorak – dan mudrosti i opomene

 

U crkvenom kalendaru, Veliki utorak posvećen je pričama koje Isus izgovara svojim učenicima – o deset mudrih djevojaka, o posljednjem sudu. Vjernici se podsjećaju na važnost bdenja, mudrosti i spremnosti za dolazak Gospoda. U nekim krajevima, strogo se postilo – samo voda ili kafa u malim količinama.

 

Velika srijeda – dan izdaje i tišine

 

Na ovaj dan, Juda Iskariotski odlučuje da izda Isusa za 30 srebrnika. Zbog toga je srijeda dan tišine i suzdržavanja. U narodu je poznato da se tada ne uzima igla u ruke – žene ne šiju, ne pletu. U Negotinskoj krajini, brala se biljka burijan, za koju se vjerovalo da štiti od zla.



U bogoslužbenim pjesmama se dirljivo i poučno poredi postupak pokajane bludnice i učenika izdajnika. Služi se Veliko povečerje (kao i u utorak), i nose se crne odežde. Prije Liturgije, sveštenik čita molitvu: “Vladiko mnogomilostivi…”, koja se tokom čitavog Velikog posta čita na kraju Velikog povečerja.

 

Prilikom čitanja ove molitve, svi prisutni u hramu čine velike poklone do zemlje.

 

Ovim se završava sve što je karakteristično za velikoposno bogosluženje i počinju posebna bogosluženja, vezana isključivo za stradanja Gospodnja.

 

Običaji kažu da kod kuće dan treba provesti u miru i u molitvama. Dozvoljeno je da se obavljaju kućni poslovi, ali se savjetuje da se izbjegavaju veselja i da se ništa ne proslavlja. Dan treba da prođe u iščekivanju Vaskrsa.

 

U kućama u žalosti, jaja se već tada farbaju – ali crno, takozvani “kaluđeri”.

 

Veliki četvrtak – dan Tajne večere i oproštaja

 

Na Veliki četvrtak, Hristos pere noge svojim učenicima i večera sa njima posljednji put. U crkvama se služi liturgija. Ovaj dan je posebno važan – tada se započinje farbanje uskršnjih jaja, tradicionalno prvo u crvenu boju, koja simbolizuje Hristovu krv.

 

U nekim krajevima žene su odlazile na rijeke, palile svijeće na daskama i puštale ih niz vodu – obred posvećen dušama preminulih.

 

Takođe, smatralo se povoljnim da se tog dana sije bostan – vjerovalo se da će uspjeti i donijeti plodnu godinu.

 

Veliki petak – dan bola, tišine i najstrožeg posta

 

Najtužniji dan u hrišćanstvu. Tog dana, Isus je razapet na krstu. U crkvama se ne služe liturgije, već se čita Jevanđelje o Hristovom stradanju. Ovo je dan potpunog uzdržavanja – ni hrana, ni veselje, ni rad.

 

U narodu se vjeruje da se tog dana ne smije ni zemlja dirati – ništa se ne obrađuje. U mnogim mjestima tada se farbaju jaja, a prvo crveno jaje se čuva kao čuvarkuća.

 

Velika subota – dan tihe nade i pripreme

 

Velika subota je dan kada je Isus počivao u grobu. To je vrijeme tihe molitve i pripreme za radost Vaskrsa. U nekim krajevima, tog dana se mijesi svečani hljeb – uskršnjak, ukrašen bosiljkom i jajima, najčešće jednim bijelim u sredini. Taj hljeb se nosi na osvećenje i kasnije koristi u obredima darivanja. U Hercegovini i Bosanskoj krajini, jaja se tog dana farbaju isključivo crveno – boja vaskrsenja.

 

Vaskrs – praznik vaskrsenja i života

 

Na Vaskrs, Hristos je vaskrsao iz mrtvih. Taj trenutak je osnova hrišćanske vjere i simbol vječnog života. U zoru Vaskrsa, vjernici se pozdravljaju riječima:“Hristos vaskrse!” – “Vaistinu vaskrse!”

 

Prva jaja se tucaju, ukućani i gosti daruju jedni druge, a praznična trpeza biva bogata i vesela. Praznik traje tri dana – nedjelju, ponedjeljak i utorak – tokom kojih se slavi život, porodica i nova nada.

 

Ako planirate da ispoštujete tradiciju, Velika nedjelja nije samo priprema doma, već i duše. Svaki dan nosi svoju poruku, svoj razlog i svoju simboliku – od tišine do vaskrsne radosti. Poštujte te dane sa dužnim poštovanjem, jer upravo kroz njih Vaskrs postaje ono što jeste – praznik pobjede života, prenosi Ona.rs.

 
 
 

Comments


bottom of page