STOP UNIFORMISANJU DJECE: Djeca nisu vojska, a škola nije kasarna

Grad Banjaluka nabavio je 450 školskih uniformi za učenike prvih, drugih i trećih razreda, ali nijedna škola za sada nije donijela odluku da ih uvede. Gradonačelnik Draško Stanivuković poručuje da od ideje neće odustati, uz obrazloženje da bi uniforme trebalo da smanje vidljive socijalne razlike među učenicima.

Ideja na papiru: ista odjeća, manje razlika. Ali djeca nisu ista. I ne treba da budu.

Upravo tokom odrastanja dijete postepeno gradi lični identitet, ukus i način na koji želi da se predstavi drugima. Odabir odjeće može biti jedan od načina izražavanja individualnosti. Neko voli boje, neko jednostavnost, neko patike, neko košulju. To ne znači da škola ne treba imati pravila primjerenog odijevanja, ali pravila nisu isto što i propisivanje kako će svako dijete izgledati.

DA LI SE SOCIJALNE RAZLIKE ZAISTA BRIŠU UNIFORMOM?

Jedan od glavnih argumenata Grada jeste da se djeca ne bi trebalo razlikovati prema materijalnom statusu roditelja.

Namjera je razumljiva, ali socijalne razlike ne nestaju oblačenjem iste košulje.

Djeca vrlo brzo primijete ko ima skuplje patike, telefon, ranac, užinu, ko ide na putovanja, ko trenira nekoliko sportova, a čiji roditelji jedva mogu platiti ekskurziju.

Ako želimo ravnopravnije postaviti stvari, onda treba vidjeti: kvalitetnu užinu, mogućnost odlaska na ekskurziju, mogućnost da treniraju...

KO JE PITAO DJECU I RODITELJE?

Gradonačelnik kaže da postoje roditelji i savjeti roditelja koji podržavaju uniforme. Sasvim je legitimno da ih podržavaju. Ali isto tako postoje roditelji koji ih ne žele.

Da li je prethodno sprovedena ozbiljna anketa među roditeljima, učenicima, nastavnicima i školama i utvrđeno koliko njih uopšte želi uniforme?

Grad je već obezbijedio 450 uniformi, a tek treba razgovarati sa direktorima o tome zašto ih škole nisu prihvatile.

SKORO 80.000 KM ZA 450 UNIFORMI

Prema ranije objavljenim podacima, ugovor za izradu uniformi vrijedan je 68.175 KM bez PDV-a, odnosno 79.764,75 KM sa PDV-om.

Ako se ukupna vrijednost sa PDV-om jednostavno podijeli sa 450 uniformi, dobije se oko 177 KM po uniformi.

Gotovo 80.000 KM javnog novca sasvim je dovoljan razlog da građani imaju pravo da znaju šta je tačno kupljeno, po kojoj pojedinačnoj cijeni i zašto je nabavka izvršena prije nego što je bilo izvjesno da će škole uniforme prihvatiti.

DJECA NE BI TREBALO DA BUDU POLITIČKI PROJEKAT

Djeca ne bi trebalo da budu dio bilo čije političke kampanje, niti bi o njihovom školskom životu trebalo odlučivati bez roditelja, nastavnika, škola, ali i njih samih.

Škola ne treba da stavlja djecu u isti kalup. Naprotiv, treba da ih uči da misle svojom glavom, razvijaju svoj ukus, stavove i ličnost.

Ako želimo djecu koja će razmišljati svojom glavom, onda ne treba da odlučujemo umjesto njih.

Prije nego što im skrojimo uniforme, pitajmo ih žele li ih uopšte nositi.