Stanivuković prijeti ukidanjem subvencija roditeljima djece iz privatnih vrtića

Dok roditelji djece koja pohađaju privatne vrtiće opravdano protestuju ispred Gradske uprave zbog kašnjenja u isplati subvencija, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković umjesto da ponudi rješenje ili bar preuzme odgovornost, odlučuje da zaprijeti. Ne onima koji blokiraju sistem, jer takvih očigledno nema, već upravo roditeljima. Oni koji su posljednji koji bi trebali biti meta, postaju taoci političkih kalkulacija i samovolje prvog čovjeka grada.

Na portalu u vlasništvu Draška Stanivukovića, samo nekoliko minuta nakon protesta roditelja pojavio se tekst koji više liči na iznuđenu odbranu nego na objektivno informisanje. U tekstu se navodi kako je "neko" poslao gradonačelniku prijedlog da se subvencije za privatne vrtiće u potpunosti ukinu zbog, kako se tvrdi, "nezadovoljstva roditelja". Nezadovoljstvo izazvano upravo kašnjenjima subvencija.

Apsurd je očigledan, roditelji su nezadovoljni jer subvencije kasne, pa rješenje koje se nudi nije njihovo ubrzanje ili sistemsko rješenje, već njihovo ukidanje. Ukratko ako se žalite, oduzećemo vam i to malo što imate, politika je Draška Stanivukovića.

Ono što dodatno produbljuje nelogičnost jeste izjava da gradonačelnik ima dvije opcije: nastaviti borbu sa “blokadama skupštinske većine” ili ukinuti subvencije. Međutim, kako upozoravaju predsjednik Skupštine Ljubo Ninković, odbornik Dragan Lukač i odbornik Nikola Umičević tih blokada zapravo nema. Gradonačelnik, nikada nije ni dostavio prijedlog budžeta za 2025. godinu, iako je to trebalo učiniti još prije mjesec dana. Dakle, uzrok problema nije opstrukcija drugih, već njegovo vlastito odugovlačenje i neispunjavanje zakonskih obaveza.

U normalnim društvima, funkcija gradonačelnika nije da roditeljima prijeti već da ih sluša, da osigura osnovne uslove za život, a obrazovanje i briga o djeci su među prioritetima svake odgovorne vlasti. Umjesto toga, Stanivuković javnost pokušava uvjeriti da su protesti zapravo razlog za ukidanje subvencija. A paralelno s tim, kroz vlastiti medij plasira narativ da "mnogi" predlažu upravo to.

Ko su ti "mnogi"? Ako postoji takav prijedlog – neka se javno objavi. Neka se zna ime, institucija, datum. Ako ne postoji – onda se radi o još jednom pokušaju da se odgovornost prebaci na nepostojeće "druge".

Roditelji ne traže luksuz – traže da Grad ispuni ono što je obećao. Ukidanje subvencija kao odgovor na zahtjeve za redovne isplate je vrsta političke ucjene. A političke ucjene nad roditeljima i djecom? To više nije stvar politike, već pitanje morala.

U gradu gdje su privatni vrtići često jedina opcija za zaposlene roditelje, ukidanje subvencija znači udar na porodične budžete i dugoročno – na natalitet i perspektivu mladih porodica. Ako su roditelji problem zato što traže svoja prava, onda se moramo zapitati: kome tačno ova Gradska uprava služi?

Vrijeme je da se u Banjaluci prestane s praksom skrivanja iza medijskih spinova i izmišljenih prijedloga. Vrijeme je da se gradonačelnik prestane dopisivati sam sa sobom i konačno počne razgovarati s građanima. Po mogućnosti, ne prijeteći im.