Čist i pitak Vrbas? Još jedno od mnoštva predizbornih obećanja gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića.
Od toga obećanja, pa do danas prošlo je šest mjeseci, dovoljno da se ocjeni koliko se radilo na istom.
Zbog čega je Vrbas u posljednjih šest mjeseci od simbola najvećeg grada Srpske postao deponija Banjaluke, objasnićemo u nekoliko primjera.
Recimo, Kanjon Tijesno je udaljen 12 km od Banjaluke. Njime protiče rijeka Vrbas. Pod zaštitom je i nalazi se u turističkoj ponudi grada. Međutim, što se ide bliže gradu, slika je sve ružnija. Nekada raj za ribolovce, danas je postao odlagalište otpada. Kada je vodostaj nizak, a temperature visoke, kao što je to slučaj ljeti, osjeti se nesnosiv smrad, u šta se mogu uvjeriti svi prolaznici.
Da je jedna od najljepših rijeka u Srpskoj, Vrbas, od uredne postala najzagađenija, govori i podatak posljednjeg mjerenja kvaliteta vode na gradskoj plaži (Abacija) u naselju Obilićevo. Naime, Vrbas u tom dijelu grada ima vodu četvrte klase, odnosno, voda koja je rizična za kupanje zbog opasnosti od štetnih materija.
Takođe, obale grada na Vrbasu su u posljednjih šest mjeseci od idealnog mjesta za parove, postale su neprohodne i zrasle staze, koje svojim izgledom asociraju na amazonske prašume.
Od čiste i pitke vode kako je Stanivuković najavljivao, on je od napravio zločin nad nekada najljepšom rijekom.
Daleko od čiste, a kamoli od pitke vode, što potvrđuju podaci istraživanja.
O fabrici za prečišćavanje otpadnih voda, Stanivuković očigledo nije razmišljao, ali i kako će, od simbola grada i građana, važnije su mu društvene mreže i samopromocija.