PSIHOLOG UPOZORAVA: Ova navika na poslu i kod kuće tiho iscrpljuje mozak

U savremenom načinu života multitasking se često nameće kao poželjna vještina, ali sve više stručnjaka upozorava da istovremeno obavljanje više zadataka može imati suprotan efekat. O ovom fenomenu za Banjalučke priče piše psiholog Milica Trivunović, MA psiholog, KBT terapeut pod supervizijom i sportski psiholog (Savjetovanje Winner), koja objašnjava kako multitasking utiče na mozak, produktivnost i nivo stresa, te zašto fokus na jednu aktivnost često donosi bolje rezultate u svakodnevnom funkcionisanju.

U modernom dobu, multitasking se često doživljava kao vještina obavljanja više zadataka istovremeno — bilo da radimo, brinemo o porodici ili provodimo vrijeme na društvenim mrežama. Ipak, psihološka istraživanja ukazuju na to da multitasking rijetko povećava produktivnost, dok istovremeno često smanjuje kvalitet rada i povećava nivo stresa.

Kako multitasking utiče na mozak

Kada mislimo da obavljamo više stvari istovremeno, naš mozak zapravo ne radi paralelno, već se brzo prebacuje s jednog zadatka na drugi. Ovaj proces, poznat kao „prebacivanje konteksta“, zahtijeva dodatnu mentalnu energiju i može dovesti do značajnih posljedica.

Prije svega, dolazi do mentalnog umora i iscrpljenosti, jer stalna promjena fokusa troši kognitivne resurse. Zatim, smanjuje se sposobnost duboke koncentracije, što znači da mozak ne obrađuje informacije dovoljno temeljno, pa se lako propuštaju važni detalji. Kao rezultat toga, povećava se i vjerovatnoća grešaka, posebno kod složenih zadataka koji zahtijevaju pažnju i preciznost.

Zašto multitasking privlači roditelje i profesionalce

U svakodnevnom životu, posebno kod roditelja i zaposlenih osoba, multitasking često djeluje kao nužnost. Dok se priprema obrok, istovremeno se odgovara na poruke, nadgleda dijete i planiraju naredne obaveze. Na prvi pogled, ovakav način funkcionisanja djeluje efikasno, međutim istraživanja pokazuju da konstantno „žongliranje“ zadacima zapravo usporava produktivnost i povećava osjećaj unutrašnjeg pritiska.

Pristup smanjenju multitaskinga

Smanjenje multitaskinga ne podrazumijeva samo bolju organizaciju vremena, već i promjenu odnosa prema pažnji i fokusu. Umjesto stalnog prebacivanja između zadataka, korisno je postepeno razvijati sposobnost zadržavanja fokusa na jednoj aktivnosti u određenom vremenskom intervalu. Na taj način mozak ulazi u dublji nivo koncentracije, što povećava kvalitet i efikasnost rada.

Takođe, važno je svjesno grupisati slične zadatke kako bi se smanjilo nepotrebno mentalno prebacivanje između različitih vrsta aktivnosti. Komunikaciju, poput odgovaranja na poruke ili e-mailove, korisno je ograničiti na određene dijelove dana, dok se drugi periodi mogu posvetiti zadacima koji zahtijevaju analitičko razmišljanje i focus.

Jednako važan aspekt jeste uspostavljanje jasnih granica između vremena rada i odmora, jer stalna dostupnost i prekidi dodatno fragmentiraju pažnju. Kratke pauze u tom kontekstu nisu gubitak vremena, već važan mehanizam oporavka nervnog sistema, koji omogućava obnovu koncentracije i mentalne energije.

Na kraju, značajno je razviti i veću toleranciju na nesavršenstvo, jer potreba da se sve obavi istovremeno i odmah često održava obrazac multitaskinga. Kada se prihvati da produktivnost ne znači rad na više stvari odjednom, već prisutnost i fokus na jednu aktivnost, smanjuje se stres, a istovremeno raste osjećaj kontrole i efikasnosti.

Zaključak

Multitasking može izgledati kao znak organizovanosti i produktivnosti, ali psihološka perspektiva pokazuje da mozak najbolje funkcioniše kada je usmjeren na jedan zadatak u jednom trenutku. Osvještavanje načina na koji usmjeravamo pažnju, kao i uvođenje perioda fokusiranog rada i kratkih pauza, može značajno smanjiti stres i poboljšati kvalitet svakodnevnog funkcionisanja. Na kraju, nije cilj raditi više stvari istovremeno, već raditi ih prisutno, stabilno i sa većim osjećajem unutrašnje ravnoteže.