PRVI POSLOVI I TIHA TORTURA: Kako mladi da prepoznaju mobing i zaštite sebe?

Na našem portalu svake sedmice čitajte inspirativne teme iz psihologije koje nam pomažu da bolje razumijemo sebe, druge i svijet rada koji nas svakodnevno oblikuje. Ovog puta, psiholog Milica Trivunović iz Savjetovanja Winner govori o fenomenu koji mnogi mladi dožive na prvim poslovima, a rijetko o njemu otvoreno pričaju, o mobingu.

Ako imate pitanje iz oblasti psihologije koje vas muči ili tema o kojoj biste voljeli da Milica piše, pišite nam – vaša dilema može postati naredna tema na našem portalu.

Piše: Milica Trivunović, MA psiholog, KBT terapeut pod supervizijom i sportski psiholog

(Savjetovanje Winner)

Ulazak u svijet rada za mnoge mlade znači novi početak – dokazivanje, prilagođavanje i želju da budu prihvaćeni. I baš u tom periodu, kad su najspremniji učiti i pokazati se, mnogi se nađu u situacijama koje prevazilaze granice profesionalnog odnosa. Riječ je o mobingu – ponavljanom i sistematskom psihološkom maltretiranju na radnom mjestu.

Za razliku od starijih zaposlenih koji često imaju više iskustva i sigurnosti da prepoznaju neprihvatljivo ponašanje, mladi koji tek počinju raditi često ne znaju gdje je granica između stroge kritike i ponižavanja.

Mobing može početi suptilno – kroz ignorisanje, omalovažavanje, izostavljanje iz timskih aktivnosti, do otvorenih prijetnji, ismijavanja ili zadavanja zadataka koji su ispod ili iznad nivoa znanja i kompetencija.

Zašto su mladi ranjiviji

U prvim poslovima mladi žele da se pokažu i često misle da moraju sve izdržati da bi se dokazali. Strah da ne izgube posao, da ne razočaraju ili da ne budu proglašeni neprofesionalnim tjera ih da trpe, umjesto da se suprotstave.

Mnogi počnu sumnjati u sebe: „Možda ja stvarno nisam dovoljno dobar?“, „Možda sam to zaslužio?“ — a upravo to je mehanizam koji održava mobing.

Psihološki gledano, mladi u ovim situacijama prolaze kroz osjećaj nemoći, krivice, anksioznosti i pada samopouzdanja. Često postaju povučeni, gube motivaciju, a ponekad i odustaju od struke u koju su vjerovali.

Kako prepoznati da je riječ o mobingu

Prepoznavanje mobinga ponekad nije jednostavno, jer se često javlja postepeno i suptilno. Donosimo vam nekoliko pokazatelja na koje treba obratiti pažnju:

1. stalna napetost pred odlazak na posao – osjećaj straha, nelagode ili tjeskobe prije radnog dana,

2. česte kritike i omalovažavanje – nekonstruktivna povratna informacija, stalno ponižavanje ili ismijavanje,

3. isključivanje iz timskih aktivnosti – izostavljanje s važnih sastanaka, projekata ili socijalnih događaja,

4. nepotrebna kontrola i zadavanje nemogućih zadataka – stalno nadgledanje ili zadavanje zadataka koji nisu primjereni vašim sposobnostima,

5. pad samopouzdanja i sumnja u vlastite sposobnosti – misli poput: „Možda sam zaista nesposoban?“ ili „Zaslužujem da se tako ponašaju prema meni?“,

6. fizički simptomi stresa – glavobolja, problemi sa snom, napetost u tijelu, umor i iscrpljenost, problem sa apetitom,

7. ponovljeni obrasci – mobing se rijetko dešava jednom; ključna karakteristika je ponavljano, sistematsko ponašanje koje narušava vašu sigurnost i dostojanstvo.

Kako se mladi mogu nositi s tim:

• zapišite događaje- vođenje kratkih bilješki o situacijama pomaže da se stvori jasna slika i eventualno zaštiti u slučaju prijave,

• razgovarajte s nekim kome vjerujete- ponekad već sam razgovor s kolegom, prijateljem ili psihologom donese olakšanje i realniji pogled,

• postavite granice- ljubazno, ali jasno recite: “Ne osjećam se ugodno s takvim načinom komunikacije.”,

• radite na jačanju unutrašnje stabilnosti- tehnike disanja, mindfulness i pozitivni unutrašnji dijalog mogu pomoći da smirite tijelo i emocije,

• podsjetite se na vlastitu vrijednost- mobing nikada nije odraz vaše sposobnosti, već ponašanja druge osobe.

Kako im možemo pomoći

Podrška mladima koji doživljavaju mobing nije samo savjetovanje – ona uključuje validaciju osjećaja, praktične korake i emocionalnu podršku. Neki od konkretnih načina su:

1. slušanje i validacija – važno je da mladi osjete da ih neko razumije i da njihova iskustva nisu zanemarena. Rečenice poput: „Razumijem da ti je teško i da nije u redu što ti se dešava.“ pomažu u smanjenju osjećaja krivice i izolacije,

2. pomoć u prepoznavanju obrazaca – često mladi ne vide da su ponovljeni incidenti oblik mobinga. Stručna pomoć može im pomoći da prepoznaju obrasce, razliku između kritike i zlostavljanja, te realno sagledaju situaciju,

3. razvijanje asertivnosti i granica – u sigurnom okruženju uče kako ljubazno, ali odlučno postaviti granice. Primjer: „Ne osjećam se ugodno kada se tako govori o mom radu. Voljela bih da to prokomentarišemo konstruktivno.”,

4. praktične mjere – zapisivanje događaja, čuvanje dokaza i traženje podrške od HR službe ili nadređenih može pomoći u zaštiti i prevenciji daljih incidenata,

5. jačanje samopouzdanja – podsjećanje mladih na njihove sposobnosti i vrijednost, jer mobing često stvara osjećaj nesigurnosti i krivice.

Zaključak

Mobing nije slabost, već ozbiljan oblik psihološkog nasilja koji može ostaviti duboke posljedice ako se ignoriše.

Zato je važno da nije hrabrost ćutati, hrabrost je potražiti pomoć, a pomoć nije privilegija – ona je način da mladi zadrže kontrolu, samopouzdanje i dostojanstvo na početku karijere.

Jer svako zaslužuje radno okruženje u kojem se može razvijati, a ne braniti.