„Pripremite se za svašta! “IZBORNI SLOM U BiH: Gdje je nestalo 400.000 glasova?!
Drastičan pad izlaznosti, veliki broj nevažećih listića i niz pitanja o novim izbornim tehnologijama otvorili su polemike o regularnosti izbora u Bosni i Hercegovini. Sumnje se odnose i na Federaciju BiH i na Republiku Srpsku, a novinar Senad Hadžifejzović i BN televizija ukazuju na brojke i nelogičnosti za koje traže objašnjenja nadležnih institucija.
Opšti izbori u BiH obilježeni su izlaznošću od 42,02 odsto, dok je, prema podacima navedenim u analizama, zabilježeno blizu 400.000 nevažećih glasačkih listića. Posebnu pažnju privlače razlike u rezultatima pojedinih kandidata u odnosu na prethodne izborne cikluse, kao i porast broja listića proglašenih nevažećim iz drugih razloga.
U svojoj analizi, Hadžifejzović poručuje da je sumnja jedno od osnovnih polazišta novinarstva, ali naglašava da ona ne znači i tvrdnju da je došlo do nepravilnosti. Ipak, smatra da rezultati pojedinih kandidata i način obrade glasova zahtijevaju detaljnu provjeru.
Gdje su nestali birači, a odakle više nevažećih listića?
Prema analizi koju prenosi BN, na birališta je izašlo oko 1,43 miliona birača, što je približno 222.000 manje nego 2022. godine, kada je glasalo oko 1,65 miliona građana.
Istovremeno, podaci o nevažećim listićima otvaraju dodatna pitanja. Prema navedenim brojkama, na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske broj nevažećih listića porastao je sa 37.374 u 2022. na 53.120 u 2026. godini. Broj listića poništenih iz drugih razloga povećan je sa 22.241 na 42.507, iako je ukupna izlaznost bila manja.
Dodatnu polemiku izazvale su tvrdnje demografa Aleksandra Majića o nesrazmjeru između broja birača na spiskovima i broja punoljetnih stanovnika Republike Srpske. Te navode potrebno je uporediti sa zvaničnim podacima o biračkim spiskovima i stanovništvu.
Kako su se prenosili podaci?
Jedno od ključnih pitanja odnosi se na bezbjednost novih izbornih tehnologija. Da li su podaci sa skenera prenošeni direktno prema sistemu Centralne izborne komisije BiH ili su prethodno prolazili kroz druge servere? Ko je imao pristup podacima i na koji način je osigurana njihova zaštita od neovlaštenih izmjena?
Pitanja su dodatno otvorena nakon problema sa elektronskim prenosom rezultata na jednom biračkom mjestu u Bijeljini, gdje, prema navodima iz analize, memorijske kartice skenera nisu sadržavale podatke. CIK je najavio ponovno elektronsko i ručno brojanje u toj izbornoj jedinici.
Hadžifejzović je otvorio i pitanje da li je moguće da nakon ručnog brojanja dio listića koji su prvobitno označeni kao nevažeći bude priznat kao važeći. Od CIK-a se očekuju jasni kriterijumi za takve odluke, kao i objašnjenje načina na koji se utvrđuje konačan rezultat.
Smartmatic, Venecuela i Filipini: Zašto se pominju drugi izborni procesi?
U javnim polemikama o izbornim tehnologijama spominje se i kompanija Smartmatic, koja je u međunarodnim medijima bila predmet izvještavanja o kontroverzama u vezi sa izbornim sistemima u drugim državama.
Među primjerima se navode Venecuela, gdje je kompanija 2017. godine osporila zvanično objavljene podatke o izlaznosti, te Filipini, gdje su američki istražni organi vodili postupke u vezi sa navodnim podmićivanjem povezanim sa izbornim ugovorima.
Upravo zato se sve više nameće pitanje da li su prije uvođenja novih tehnologija obavljene odgovarajuće bezbjednosne provjere, ko je imao pristup sistemu i postoje li nezavisne kontrole koje omogućavaju provjeru svakog koraka u obradi glasova.
Od izborne kampanje do rezultata: Zašto su kritike utihnule?
BN se osvrnuo i na izvještavanje pojedinih medija u Republici Srpskoj koji su prije izbora upozoravali na moguće slabosti skenera i rizike od manipulacije elektronskim podacima. Nakon objavljivanja preliminarnih rezultata, prema ovoj analizi, kritike su postale znatno manje prisutne.
Hadžifejzović ukazuje na razlike u rezultatima kandidata
U svojoj analizi Hadžifejzović navodi i primjere kandidata u Federaciji BiH čiji su rezultati, prema njegovim podacima, značajno odstupali od prethodnih izbornih ciklusa.
Među njima su Željko Komšić, Sebija Izetbegović, Nermin Muzur, Dragan Mioković i Šemsudin Mehmedović. Hadžifejzović poredi broj glasova koje su osvajali ranije sa rezultatima na posljednjim izborima, postavljajući pitanje da li se tako velike razlike mogu objasniti promjenama izbornih jedinica, političkim okolnostima, podrškom birača i drugim faktorima.
U Republici Srpskoj ukazuje na odnos između glasova koje su osvojili pojedini kandidati za predsjednika Republike i rezultata njihovih stranaka na listama za Narodnu skupštinu. Posebno se osvrće na rezultate Nebojše Vukanovića i njegove stranke, kao i na raniji i aktuelni rezultat Jelene Trivić.
Hadžifejzović je, između ostalog, otvorio i pitanje naglog rasta prijavljene izlaznosti u pojedinim dijelovima Hercegovine u posljednja dva sata glasanja, tražeći objašnjenje kako su ti podaci evidentirani.
CIK pred pitanjima na koja javnost očekuje odgovore
U središtu obje analize nalazi se zahtjev za većom transparentnošću izbornog procesa. Koliko je tačno bilo nevažećih listića? Zbog čega je porastao broj listića poništenih iz drugih razloga? Kako su funkcionisali skeneri i prenos podataka? Da li su svi tehnički problemi dokumentovani i na koji način se elektronski rezultati upoređuju sa ručnim brojanjem?
Odgovore na ova pitanja trebalo bi da pruži Centralna izborna komisija BiH, uz objavljivanje podataka i dokumentacije koji omogućavaju nezavisnu provjeru.
Kako poručuje Hadžifejzović, sumnja nije isto što i tvrdnja. Ali kada se postavljaju pitanja o izborima, od kojih zavisi ko će voditi institucije u naredne četiri godine, odgovori moraju biti zasnovani na činjenicama, dokumentima i transparentnoj kontroli.
Comments