Ko je Mladen Ilić? Koliko je zahtjevno biti profesionalan u poslu i pri tom ostati posvećen porodici?
Mladen Ilić je jedan mlad čovjek iz perspektive i iz svog zanimanja trenutnog i samog broja godina, jer imam 24 godine. Na taj način mogu sebe opisati kao ambicioznog čovjeka željnog da savlada neke nove stvari, da učim, da se okušam u nekim novonastalim situacijama. Politika je takvo zanimanje da vam pruža mnogo situacija u kojima uporedo i učite i djelujete u određenom pravcu. Kao i svaki čovjek imam mana, ali se naravno trudim da ih što manje pokazujem, ali u svakom slučaju jedan čovjek 21.vijeka sa željom da prati trendove, koji mu se nalažu. Posvećen i vrijednostima koje donosim iz porodice i na taj način predstavljam spoj tradicije i svega onog što imamo da vidimo u modernom društvu.
Kako od profesionalnog fudbalera do predsjednika Skupštine grada Banjaluka?
Radi se o jednom kratkom vremenskom periodu, međutim ni sam ne znam kako se to sve izdešavalo. Ja sam se fudbalom počeo baviti još kao klinac, prolazeći sve te škole fudbala, a kasnije se i u nekoj mjeri profesionalno bavio. U jednom momentu bavljenja sportom, čovjek dođe na prekretnicu, gdje ga sport primora da se njime nastavi baviti dalje ili se počnu otvarati neki novi, životni putevi. Na taj način, ja sam se u nekoj životnoj prekretnici odlučio za druge stvari, kao što je politika. Naravno, i dalje sam u sportu, jer je fudbal i dan danas moj život i pratim ga koliko god mogu. Moja cijela porodica je u sportu i da ne želim, ne bih mogao, a da nemam dodir sa fudbalom.
Dolazite iz svijeta sporta, bili ste direktor FK „Krupa“ . Šta planirate uraditi u Banjaluci po pitanju razvoja sporta?
Mi živimo u zemlji u kojoj je sport postao jedna sfera gdje je prisutno mnogo novca, tj.govorimo o biznisu. Moja želja je svakako, prateći sve te stvari, koje sport sa sobom nosi da pomognem amaterskom dijelu sporta, koji je u Banjaluci izuzetno prisutan. Želim da pomognem svim ljudima koji se istinski bave sportom, da li kroz igranje ili održavanje klubova. Potrebno im je olakšati, jer njihove svakodnevnice nisu ni malo lake, jer znam sa čim se sve susreću ti sportisti. Naravno, izuzetno me raduju i veliki uspjesi, koje smo imali prilike i u prethodnom vremenskom periodu da vidimo i to svakako daje i njima i nama snagu i motiv da radimo dalje. Staviću se na raspolaganje kao što sam prethodno kazao svim onim ljudima, koji se istinski bave sportom. Kroz pomoć njima planiram opravdati povjerenje koje mi je narod dao. Sport je najbolji ambasador kako jednog grada, tako i države i kroz njega možemo ostvariti mnoge stvari, koje bi bile nemoguće u nekim drugim zanimanjima odnosno djelatnostima.
Po Vašem mišljenju da li se građani moraju baviti politikom i da li su građani kako u Banjaluci, tako i u Republici Srpskoj u određenoj mjeri apolitični?
Po mom mišljenju se kako u Banjaluci, tako i u Republici Srpskoj dešava jedna polarizacija biračkog tijela, odnosno ljudi se deklarišu apsolutno za jedne i apsolutno protiv drugih i obrnuto i na taj način taj dio ljudi po prilično stoji rame uz rame sa ljudima iz bilo kog političkog bloka. Naravno, uz sve to postoji određen dio ljudi, koji se politikom ne žele baviti, tj.politika ih ni u kom slučaju ne zanima i na taj način oni zauzimaju jedan ozbiljan procenat i to se jasno može vidjeti po izlaznosti na izborima. Politika je specifično zanimanje. Ljudi često politiku nazivaju ružnim imenima, ja to ne gledam kao nekakav prljav posao. Što je rekao jednom priliko jedan naš odbornik „Ljudi su prljavi, nije politika prljava“. Politika je zapravo prisutna u svim sferama našeg života i to je sasvim normalno i prirodno, jer ukoliko se vi ne bavite njome, ona se bavi vama. Ja na politiku gledam kao na sredstvo da svojim konkretnim činjenjem dajem građanima zauzvrat sve ono što su oni dali meni kroz svoje povjerenje.
Zašto je Savez nezavisnih socijaldemokrata bio Vaš izbor?
Moja porodica je od početka stvaranja SNSD-a bila tu prisutna i ja sam samim tim rastao uz ideale SNSD-a i uz politiku koju ona predstavlja. SNSD je najveća partija u našoj državi i normalno je da ona bude najveći izazov svim mladim ljudima koji se žele baviti politikom. SNSD svakako nudi i najbolje programe za mlade ljude, imate primjere škola lidera, unutar kojih se možete vrlo lako profilisati unutar politike. Ovo je politička opcija koja daje priliku mladim ljudima, ja sam očit primjer toga i na taj način daje jednu obavezu da se i mi koji funkcionišemo u samoj stranci, posvetimo njenom radu. Vjerujem da će SNSD u nekom narednom vremenskom periodu unaprijediti sve te neke stvari, koje su svakako i sada na visokom nivou. Mi, koji smo već u stranci ćemo svakako kroz rad dati doprinos njenom usponu. Ovo je prije svega jedna moderna stranka, koja prati sve moderne trendove savremenog društva.
Koliko je teško održati balans i red u Skupštini tokom sjednica? S obzirom da se radi o sastavu, koji čini skupštinska većina SNSD-a, čiji ste član u odnosu na gradonačelnika Stanivukovića, koji je član PDP-a, odnosno opozicije?
Izuzetno teško i svakako čudno i to iz perspektive nas koji smo unutar Skupštine, ali i iz ugla građana, koji sve to gledaju. Imali smo priliku u jednom vremenskom periodu koje je već iza nas da gledamo razne diskusije, neke lijepe, neke manje lijepe. Ja se trudim da držim tu liniju i da budem predsjednik Skupštine svim odbornicima, a ne samo odbornicima svoje političke partije. Po prilično sam tolerantan kada su neke stvari u pitanju, kao što je vrijeme trajanja njihovih odgovora, diskusija, odnosno replika. Odbornici imaju jedan korektan odnos prema meni i svakako bih im se zahvalio na takvom odnosu. Nadam se da će Skupština u narednom periodu nastaviti zasjedanje u jednom normalnom i demokratskom tonu, gdje će svi imati priliku da iskažu svoje mišljenje po raznim tačkama dnevnog reda i nadam se da će građani takve stvari moći prepoznati. Određene nepotrebne scene, koje smo mogli da vidimo na sjednici, tako i van nje su svakako nepotrebne i urušavaju ugled ne samo pojedinaca koji učestvuju u takvim stvarima, nego i same institucije Skupštine grada.
Prošlo je osam mjeseci od kako je Draško Stanivuković preuzeo dužnost gradonačelnika Banjaluke. Kako ocjenjujete trenutno stanje u Gradskoj upravi i Banjaluci?
Banjaluka je doživjela određene promjene. Po prvi put se desilo da je Skupština grada na jednoj strani, Gradska uprava, odnosno administracija na drugoj strani. Na žalost mnoge promjene nismo imali priliku do sada vidjeti u prethodnom vremenskom periodu. Ako govorimo o razvoju i promjenama, Banjaluka u dobroj mjeri stoji. Zaustavljeni su neki ozbiljni projekti u Banjaluci, od izgradnje mostova do važnih infrastrukturalnih projekata, koji su bili najavljivani, ali se ne dešavaju. Mislim da Banjaluka ne treba da bude bilo čija usputna stanica do nekog krajnjeg cilja ili pokušaja ostvarivanja tog cilja. Posao gradonačelnika, predsjednika Skupštine, načelnika odjeljenja i svih onih ljudi koji učestvuju u vođenju jednog grada je izuzetno ozbiljan, zahtjeva jednu izuzetnu posvećenost, predanost radu, kao i isključivanje određenih političkih stvari kada je to potrebno. Ne vidimo konkretne stvari u Banjaluci. Ko je krivac zaustavljanja radova i samih projekata, nije bitno, bitna je činjenica da nemamo nikakve projekte, odnosno da su najveći projekti predviđeni za ovu godinu, kada govorimo o finansijskom djelu smiješni u odnosu na projekte koji su realizovani prethodnih godina. Vjerujem da će Gradska uprava prepoznati da na ovaj način Banjaluka ne ide u dobrom pravcu i da će zbog toga svoje politike da promijeni, da naravno u taj proces uključi i Skupštinu grada, koja je institucija koja donosi te odluke, odnosno svaki ozbiljniji projekat mora biti nešto što je podržano od strane Skupštine grada. Narod svakako očekuje da se rade konkretni projekti, konkretne stvari, da se sva ta obećanja koja smo imali priliku da čujemo ovih godina ostvare i da na taj način zajednički djelujemo. Važno je da se realizuju projekti i da Skupština grada i nova administracija zajednički rade na realizaciji i da te stvari budu vidljive narodu, a bojim se da to trenutno nije slučaj u Banjaluci.
Kakvo je Vaše mišljenje o propustima i gafovima gradonačelnika Stanivukovića, koji su se desili u prethodnom vremenskom periodu? Da li jedan gradonačelnik može sebi dozvoliti takve propuste?
Postoji izreka „Ko se mača lati, od mača i strada“. Gradonačelnik je bio neko ko je sve te vrste lapsusa u prethodnim godinama kritikovao, ismijavao na razne načine, mnogih ljudi kojima se to dešavalo. Sada kada je došla prilika kada on ima nekakvu vrstu kontrole nad svim tim stvarima, počele su se dešavati slične, pa čak i gore stvari i na taj način narod je to negativno dočekao. Bilo je zaista apsurdnih stvari koje su se dešavale u sklopu Gradske uprave. Bilo je raznih propusta za koje uvijek možete okriviti nekog drugog, sankcionisati ga, davati otkaze, za šta smatram da nije najbolje moguće rješenje, jer zaista postoje stvari koje Banjaluka sebi ne bi smjela dozvoliti. Mi smo ljudi koji zastupamo institucije, koji na neki način postajemo sinonim onoga što obavljamo. Ja ne predstavljam samo Mladena Ilića, ja predstavljam predsjednika Skupštine grada i u skladu sa tim se trebam i ponašati. Da li je jednostavno? Nije. Greška se uvijek može desiti, ali to trebamo izbjegavati u svakom trenutku. Imali smo priliku u prethodnom vremenskom periodu vidjeti raznih stvari koje su neprimjerene da se dešavaju jednom gradonačelniku Banjaluke, a samim tim i jednoj Banjaluci. Ne kažem da je nemoguće da se greška dogodi i drugom, ali je zaista bilo i smiješnih i apsurdnih stvari. Nadam se da će se u budućem vremenu preduzeti određeni koraci i tako ispraviti nastale i spriječiti buduće greške.
Da li za sebe smatrate da ste dokaz da mladi ljudi imaju šansu i mogu uspjeti i ostvariti zavidan rezultat na određenim poljima?
Mi nažalost imamo situaciju da nam je prisutan odliv stanovništva u jednoj mjeri. Od ovakve činjenice niko ne može da bježi i niko to ne može da polemiše. Ono što je važno napomenuti da ovo nije prvi put u istoriji da se stanovništvo Banjaluke seli u neke druge zemlje. Ovakve stvari su prisutne i ljudi su i ranije išli. Ja takvu vrstu ljudi negdje i razumijem, jer oni svojim odlaskom traže sreću i smatraju da je to ispravan put. Međutim ostanak u Republici Srpskoj, ostanak u svojoj kući sa svojom porodicom je nemjerljiv u odnosu na određene stvari koje su prisutne onig momenta kada napustite svoju zemlju, Republiku Srpsku. Siguran sam da doprinos koji naš čovjek da u nekom drugom gradu, u drugoj državi bi donio iste, ako ne i bolje rezultate i u Republici Srpskoj. Moja želja i obaveza je da u što većoj mjeri animiram mlade ljude, kako u ovom gradu, tako i šire i da na taj način utičem na njihov odlazak. Mi alternativu za našu zemlju nemamo. Gdje god u svijetu da odemo, bićemo samo gosti htjeli mi to sebi priznati ili ne. Ovo je jedina zemlja koju imamo. Znam da nije lako i da se svakodnevno susrećemo sa mnogim problemima i neprijatnostima i to je negdje i normalno. Ja ću svakako dati svoj doprinos u rješavanju takvih stvari, jer to nije samo moja misija, već je i obaveza, koju imam kao mlad čovjek.
Kakva je Vaša poruka mladim ljudima, koji se žele baviti politikom?
Politika je specifično zanimanje i o njoj mladi ne trebaju imati predrasude. Za mene ljudi nose epitete, odnosno mane i vrline, a ne zanimanje kojim se bave. Ući u koštac sa rješavanjem određenih problema nije ni malo jednostavno, ali po ostvarenju rezultata dobijate želju da idete dalje. Pozivam sve mlade ljude koji imaju ambiciju da se bave politikom, da se uključe u određene procese, ne mislim konkretno na uključivanje u partiju, jer ne postoji niko ko će doći i riješiti određene stvari umjesto nas. U određenim situacijama vam ništa neće pasti s neba niti će doći bilo koji drugi mladi ljudi u Banjaluku ili u Republiku Srpsku da rješavanju neke probleme, već ih mi moramo riješiti. Mi smo ti koji imamo dužnost da nosimo određene procese u nekom narednom vremenskom periodu i kao takvi ćemo se u jednom trenutku okrenuti i vidjeti šta smo to sve uradili i ostavili iza sebe. Naš cilj svakako treba da bude realizacija što više stvari koje ćemo ostaviti za nama i da zbog tih rezultata ponosno možemo hodati svojim gradom i svojom zemljom i na taj način pokušati da se istaknemo u svim djelatnostima koje obavljamo.