Pomozimo zajedno Roditeljskoj kući "Iskra": Za dom daleko od kuće i MALE, HRABRE BORCE

Postoje mjesta koja se ne vide na mapi, ali se pamte cijelog života. Takvo je Roditeljska kuća “Iskra“ u Banjaluci – mjesto u kojem se mali borci liječe od malignih bolesti, a njihove porodice nalaze snagu da izdrže ono što se čini nezamislivim.

Upravo njima posvećen je veliki humanitarni projekat “Kistom za humanost”, koji su pokrenuli “EuroBlic” i Srpskainfo, zajedno sa partnerima NLB bankom, “Bingom” i akademskom slikarkom Ninom Babić. Dvadeset jedan mladi umjetnik ustupio je svoja djela na aukciju, a sav prihod ide direktno za rad Roditeljske kuće “Iskra”.

Mjesta koje već devet godina drži porodice na okupu onda kada im je to najpotrebnije. U ovoj kući do sada je boravilo više od 230 porodica iz cijele Republike Srpske, iz potpuno različitih sredina i pod najtežim okolnostima.

-Mislim da u Republici Srpskoj ne postoji ni jedna lokalna zajednica iz koje nismo imali bar jednu porodicu. Roditeljska kuća prije svega znači podršku. Od one stručne, psihološke podrške koja nam je potrebna kad se nađemo u ovako teškim životnim okolostima, pa do one jednostavne tople ljudske podrške koju pružamo mi, roditelji s iskustvom, koji smo prošli sve ovo što oni sada prolaze – kaže za Srpskainfo Katica Kerkez, upravnica Roditeljske kuće “Iskra”.

Roditeljska kuća je dom daleko od kuće, druga kuća.

-Dug je dan kada liječite dijete. Dani, godine, mjeseci. Sve se to spoji u jedan dugi period – govori ona.

Tu roditelji dijele teret jedni s drugima. Tu nastaju prijateljstva koja ponekad potraju godinama, a ponekad nestanu onda kada se roditelji, razumljivo, požele udaljiti od svega što ih podsjeća na najteži period života. Ali trag koji ostave jedni u drugima ne iščezne nikada.

Neka prijateljstva se ne zaboravljaju. Kao dvije djevojčice iz različitih gradova, Marija i Matea, koje su se upoznale tokom liječenja. Svi su mislili da su sestre. Nisu bile, ali ih je bolest spojila i zauvijek povezala. Danas na kontrole dolaze zajedno, kao dvije male heroine koje su pobijedile nešto ogromno.

-Zajedno smo ih ispratili, završili su liječenje i otišle svojoj kući, ali se nekako dogodi da zajedno dolaze na kontrole. I dalje se druže – kroz smijeh kaže Katica. Bilo je i onih čistih, dječijih ljubavi. A kada dođu trenuci kada se slavi, to je posebna priča.

Jer, kada izliječena djeca odlaze iz Roditeljske kuće, pravi se mala proslava, tu je torta i smijeh. Slavi se kao rođendan. Jer i jeste, onaj drugi, rođendan za novi život.

-Kada izliječeno dijete odlazi iz Roditeljske kuće, to je vrlo emotivno. Znate, roditelji uvijek imaju određenu dozu straha, bez odzira što znate da ste završili liječenje. Čini vam se sve to nestvarno. Ovdje ste bili jedan duži period, imali tu ljekare, sestre, ljude oko vas koji su u svakom momentu mogli da vam priskoče u pomoć. I na neki način se stvara sada strah da se vratiš kući. Ali, brzo to prođe. Mada, bojite se radovati. Ali, veselje je veselje – priča ona.

U Roditeljskoj kući u Banjaluci je sedam apartmana, za 7 porodica. I svi su puni. Kroz ovo mjesto prošla su djeca svih uzrasta. Od bebica sa nekoliko mjeseci, do mladih od 17,18 godina. Imali su i slučajeve da je iz jedne porodice dvoje djece oboljelo i došli su na liječenje.

A onda traju dugo. I nisu završena odlaskom iz bolnice. Kontrole se nastavljaju, ponekad jednom, nekad 3 puta mjesečno. Troškovi svake porodice su ogromni. Ne plaćaju lijekove, ali sve ostalo što ide uz bolest iscrpi svaku porodicu.

U Roditeljskoj kući se ne naplaćuje ništa. Smještaj, sredstva za higijenu, deterdžente, hranu, materijale za radionice, igračke koje djeci skraćuju dane. Sve to čini život malo lakšim u periodu kada im je sve teško.

-Maligne bolesti su nepredvidive. Neke se vraćaju. Imali smo dječaka koji se izliječio, otišao kući, poslije godine dana se ponovno vratio u Roditeljsku kući i ponovno izliječio. Neke priče se završe zaista srećno, ali ostaju u sjećanju i ona koja ne uspiju na tom dugom putu. To je statistika na koju ne možemo uticati, ali nas boli. Ali moramo vjerovati da će svako dijete koji dođe da bude izliječeni i da će otići svojoj kući – kaže ona.

A nada postoji. Ima je. I velika je.

-Većina djece je izliječena i odu kući. To su zdrava djeca koja idu u školu i prave probleme svojim roditeljima kao i sva druga djeca – kaže Katica uz osmijeh.

I zato je važna akcija “Kistom za humanost”. Jer, ova kuća živi i od dobrote drugih. Zato što svako dijete koje uđe kroz njena vrata postaje dio jedne velike priče o hrabrosti i ljubavi. Zato što su roditeljima potrebni dom, rame, podrška, krov, djeci igračke, materijali za radionice… I zato što ni jedna porodica ne bi smjela da brine o novcu u trenutku kada se bori za život svog djeteta.

Projekat “Kistom za humanost” pruža nam svima priliku da učinimo nešto što traje. Da kistom, bojom, dobrom voljom, podržimo Roditeljsku kuću „Iskra“.

-Hvala vam što želite da nam pomognete i pružite podršku – poruka je Katice Kerkez, upravnice Roditeljske kuće “Iskra”.