Paprene cijene na banjalučkoj pijaci: domaće jaje i suvo meso visoko na listi troškova

I ove pretpraznične nedjelje velika pijaca u Predgrađu, koju Banjalučani, po navici, zovu i Stočna pijaca, puna je kupaca.

Oni vjeruju da ovdje mogu kupiti domaće proizvode, i to po cijenama koje su bar malo povoljnije od onih na Gradskoj tržnici u centru.

Ekipa Srpskainfo je na licu mjesta provjerila da li je baš tako.

Prvo, robe ima, i domaće i “konzumne”, pa ko voli nek izvoli. Domaće je, naravno, skuplje.

Šampioni skupoće su domaća jaja, koja su dobacila do 70 feninga po komadu i skoro su duplo skuplja od onih sa farmi, koja se prodaju u marketu.

Jedna penzionerka kaže da ih ipak kupuje redovno, ili ovdje, ili na Gradskoj tržnici gdje jedno domaće jaje košta i do 90 feninga.

– Jeste skuplje, ali koliko mogu da uštedim na jajima? Maksimalno 3 marke sedmično. Ali, ja na pijacu ne dolazim kolima, nego pješice ili gradskim autobusom, pa uštedim na gorivu, da bih imala više za dobru domaću hranu – kaže ova Banjalučanka.

Drugi kupci na pijaci nisu baš toliko blagonakloni.

– Čuj 70 feininga jaje, kažu domaće. Pa ako je i domaće, ako je od živičarke, nije zlatno! I pitanje je da je baš domaće, ili nam prodavci podvaljuju – kaže jedan kupac.

Nikakve podvale nema, tvrdi Goran Kresojević, poljoprivrednik iz Laminaca, koji već godinama ima stalne mušterije u Banjaluci.

– Ovo je takvo doba godine, sada koke najmanje nose, a potražnja je čak i veća nego ljeti, pogotovo pred praznike. Iako neki tvrde da su skupa, ja svaki put, kada dođem na pijacu, sva domaća jaja rasprodam već do 9 ili 10 ujutro – kaže Goran.

Ovaj iskusni poljoprivrednik kaže da strahovanja kupaca da će domaća jaja, za koju sedmicu, koštati i po marku za komad, nisu opravdana. Upravo krajem decembra, kad zazimi, cijene dostižu vrhunac. I takve ostaju do proljeća.

A do proljeća će biti i velika potražnja za domaćim medom, koji se prodaje po cijeni od 25 KM za teglu od oko 800 grama, a pogotovo za suvim mesom, čvarcima, slaninom i ostalim đakonijama, bez kojih nema prave meze.

Domaće meso je na cijeni, pa ga, ispod tezge, prodaju i oni koji za to nemaju dozvolu.

A cijene? Da je jeftino nije, ali svaka roba ima svog kupca: pogotovo ona najskuplja.

Tako je svježa teletina bez kosti, koja se prodavala po 35 KM po kilogramu, planula do 10 ujutro. Red se uhvatio i na tezgi gdje se prodaje sušena ovčetina i govedina, a i tu cijene dobace do paprenih 50 KM po kilogramu, naravno za najbolje komade.

Sa svinjetimom stvari stoje ovako: domaći čavarci od 25 do 30 KM po kilogramu, slanine ima razne, ali ona bolja takođe košta oko 30 KM, dok su najjeftinije suve kosti, koje se mogu naći i po 6 KM po kilogramu.

Najskuplji je suvi vrat, ali izgleda tako primamljivo da su mnogi Banjalučani spremno otvorili novčanike. Cijena, prava sitnica: 35 KM za kilogram. Ali, ko danas kupuje kilogram suvog vrata!