Od radnika do gazde u Banjaluci: Kako je Željko postao simbol čistih auta i tepiha

Ko bi rekao, ali na istom ovom mjestu ja sam prije 26 godina potražio posao i nedugo nakon toga se zadužio da kupim današnju, možda i najstariju praonicu u Banjaluci, započinje svoju priču Željko Trubajić, vlasnik autopraonice i tepih servisa “Gari” u naselju banjalučkom naselju Lauš.

Naizgled – posao da se preživi, postao mu je životni poziv i porodična priča koju će, kaže Željko za BL portal, nastaviti i njegova djeca.

“Još kao dijete počeo sam da radim, od pijace pa nadalje. I tako, tražeći neki posao, dođem ovdje na Lauš, zateknem šipražje i malu, neuglednu praonicu. Šta ću, raditi se mora, dobijem jedno radno odijelo i čizme, i tako četiri i po godine. U jednom momentu, tadašnji vlasnik odluči da sve to proda i prvo meni ponudi i upravo tada moj život počinje da se mijenja”, priča Željko, zvani Gari.

Bilo je straha, znoja, zime, kriza i svega, ne spori Željko, ali danas kaže – vrijedilo je. Dok mladi i danas na posao u praonicama gledaju kao na “privremeno rješenje”, Željko poručuje da ovo može postati ozbiljna priča.

“Ja sam iz jedne male praonice stekao porodicu, sredio kuću, kupio stan i evo danas sa ponosom mogu reći – vlasnik sam tri praonice. Počeo sam sa svega nekoliko mušterija za pranje automobila i to sam stekao na obraz. Da, baš na obraz zbog čega nas i cijene, jer ovdje nikad nikome nije ništa nestalo, a ljudi, vjerujte, zaboravljaju po automobilima sve i svašta. Tako sam ušao i u posao sa pranjem tepiha, Banjalučani su to tražili. Ljudi i ne slute koliko se iza jednog čistog tepiha krije truda, ali i muke. Nekad sam ih prao ručno, klekni pa uzmi četku i ribaj, pa suši danima”, prisjeća se Željko za BL portal.

Od muke do mašina

Iz te muke, ali i želje za napretkom, Željko je stigao i do firme u Srbiji, koja je počela s prodajom prvih mašina za pranje tepiha.

“Nije to bilo jeftino prije 15 godina, ali, šta ćeš, ima kredit, otplatiću nekako. I tako ja prvi u BiH uvezem takvu mašinu i na neki način postavim novi standard u održavanju tepiha. Vjerujte, cijene pranja tepiha su male, jer je to i s mašinom povelik posao. Donedavno smo nudili besplatan prevoz tepiha, ali smo to s ovim cijenama morali početi naplaćivati po pet maraka. A, inače, ljudi znaju i da ga zaborave, evo imam tepiha na čuvanju i po tri godine”, kaže Željko.

Dodaje da nikad nikoga nisu odbili, a nije mu sporno ni da mušterije uputi na konkurenciju, ako je kod njega baš “gusto”. Ako baš treba da zaokruži svoj poslovni model, i dalje vjeruje da je preporuka “od usta do usta” najbolji recept za uspjeh.

Ni nasljednik ne zaostaje

Pored Željka sjedi i njegov sin Dejan, koji je, kako kaže, odrastao u praonici, a po svemu sudeći, tu će i ostariti.

“Svjestan sam šta je sve moj otac pregurao da sve ovo stvori. Bilo bi neozbiljno i nezahvalno da se to sutra samo ugasi, tako da sam tu svaki dan i birnuću o ovom poslu dok sam živ”, kaže Dejan za BL portal i dodaje da on i njegov otac imaju osam zaposlenih i poseban “metod” saradnje s njima.

“Svi imaju dušu i ne možeš od ljudi na 40 stepeni očekivati da su presrećni što rade u praonici, a ostali uživaju kraj Vrbasa. E, onda se mi ubrzamo, operemo šta imamo i zaključamo, pa malo na roštilj. Kako sa svojom djecom, tako i sa tuđom. Treba vrijedne ljude znati čuvati”, zaključuje Željko.

Željkov cjenovnik

Pranje tepiha po metru kvadratnom: klasični 4,5 KM, vuneni 5,5 KM

Automobil 22 KM

Džip 27 KM

Kombi 30 KM

Željka Pavlović, BL portal