O DJECI, MORALU, školstvu i zabranama – lekcije od onoga koji nema nijedno VIDEO

Gradonačelnik najvećeg grada u Republici Srpskoj, 32-godišnji Draško Stanivuković, ovih dana odlučio je da se pozicionira kao arbitar morala, tumač onoga šta je dobro za djecu i omladinu, te zagovornik zabrana, uniformi i „vaspitnih mjera“. U javni prostor plasira ideje o ograničavanju sadržaja i uvođenju školskih uniformi.

Međutim, iza te retorike ne stoji ni dosljednost, ni rezultati, već još jedna u nizu pažljivo režiranih marketinških epizoda, čiji je cilj skretanje pažnje sa stvarnih problema koji svakodnevno guše Banjalučane – roditelje, djecu, omladinu i sve građane ovog grada.

Ako se vratimo svega nekoliko mjeseci unazad, upravo je gradonačelnik u grad doveo estradni sadržaj krajnje upitne vrijednosti, namijenjen osnovcima, pred početak školske godine. Tada moral nije bio tema, niti je iko govorio o „zaštiti djece“. Danas, međutim, isti sadržaji postaju zgodan politički alat.

Priča o Desingerici nije slučajna. Naprotiv, riječ je o svjesnom izboru teme za koju gradonačelnik zna da će „zapaliti“ društvene mreže, donijeti hiljade lajkova, komentara i dijeljenja. Dok se javnost zabavlja tim spinovima, u drugi plan padaju poskupljenja, komunalni problemi, zagađenje vazduha i opšti pad kvaliteta života u Banjaluci.

Retorika ide i korak dalje – pominje civilni rok, luk i pasulj kao disciplinsku mjeru, rano ustajanje, ribanje toaleta, fizičke vježbe i rigidna pravila ponašanja. Sve to dolazi iz usta čovjeka kome vozač otvara vrata skupocjenog automobila, i koji ni u jednom trenutku ne dijeli realnost mladih kojima se obraća.

Dok govori o luku i pasulju, građani Banjaluke udišu vazduh koji je među najzagađenijima u regionu. Dok priča o disciplini, grad je prošle zime bio zatrpan snijegom zbog neorganizovanih zimskih službi. Rupe na gradskim saobraćajnicama i po naseljima ostale su nepopravljene, a smog se mjesecima spušta na grad bez adekvatne reakcije nadležnih.

Istovremeno, građane su pogodila poskupljenja struje, odvoza smeća i javnog prevoza – direktni udari na kućne budžete, o kojima se govori znatno tiše nego o estradi i moralnim lekcijama.

O tome da li je Draško Stanivuković „pravi muškarac“ nema potrebe raspravljati u ličnom smislu. Ono o čemu se mora raspravljati jesu rezultati, odgovornost i dosljednost. A dosadašnja praksa pokazuje da između izgovorenih riječi i konkretnih poteza zjapi dubok jaz.

Moral se ne gradi zabranama i populističkim porukama, već odgovornim vođenjem grada. A upravo to je ono što Banjaluci danas najviše nedostaje.