Neobična priča iz Banjaluke: Zbog čega je Jelenina geografija drugačija?

Kada se završi školski čas i učenici napuste učionicu, nastavniku ne ostaju samo dnevnici, planovi rada i zaključene ocjene. Ostaju pitanja koja se ne mogu upisati u evidenciju. Da li je neko dijete danas nešto zaista naučilo? Da li je neko postalo radoznalije nego juče? Da li je neko prvi put povjerovalo u sebe?

Upravo u tim odgovorima krije se priča Jelene Vrhovac, nastavnice geografije iz Banjaluke, koja je ovih dana ponijela titulu najboljeg nastavnika regiona.

Na Zlatiboru, među stotinama prosvjetnih radnika iz šest zemalja, njeno ime pročitano je među najboljima. Nije to bila nagrada za jedan projekat, jedan čas ili jednu školsku godinu. Bila je to nagrada za godine rada tokom kojih je geografiju pretvarala u avanturu, učionicu u prostor istraživanja, a školu u mjesto gdje djeca ne dolaze samo po znanje nego i po samopouzdanje.

Jer, kako kaže, nastavnik odavno više nije osoba koja stoji ispred table i diktira lekcije.

„Mladi nastavnici danas moraju biti spremni da stalno uče. Ne možemo raditi isto što se radilo prije dvadeset ili trideset godina i očekivati iste rezultate. Djeca su se promijenila, društvo se promijenilo, pa moramo i mi. Naš posao nije da budemo prenosioci informacija, nego ljudi koji će kod učenika probuditi želju da sami traže znanje“, kaže Jelena za BL portal.

Umjesto da vodi bitku sa mobilnim telefonima, društvenim mrežama i kratkom pažnjom učenika, pokušala je pronaći način da znanje približi njihovom svijetu.

Tako su u njenu nastavu ušli istraživački zadaci, projekti, timski rad, igra i kreativni pristupi zbog kojih geografija više nije bila samo nabrajanje rijeka, planina i glavnih gradova.

Upravo zbog takvog pristupa stiglo je i regionalno priznanje za razvoj inovativnih nastavnih praksi.

“Priznanje ‘Najbolji nastavnik’ dobila sam za razvoj inovativnih nastavnih praksi, što podrazumijeva primjenu novih nastavnih metoda rada sa djecom, najčešće projektne nastave, istraživačkog rada i igre u nastavi geografije.  Zatim promociju vrijednosti obrazovanja, kroz različite aktivnosti”, dodaje Vrhovac, koja je završila Prirodno-matematički fakultet u Banjaluci, a u nastavi radi već 15 godina. Od 2013. godine radi u osnovnim školama „Branko Ćopić“ i „Ivo Andrić“ u Banjaluci.

Godinama radi ono što se rijetko vidi

Nastavnici su među rijetkim profesijama čiji se rezultati često vide tek mnogo godina kasnije, jer ne postoji tabela koja može izmjeriti koliko je djece neko ohrabrio, koliko ih je usmjerio ili koliko ih je spriječio da odustanu od sebe.

Zbog toga Jelena priznaje da joj ova nagrada znači mnogo više nego što bi možda nekome sa strane moglo izgledati.

„Osjećam veliki ponos jer je ovo potvrda da trud nije bio uzaludan. Iza svakog časa stoji mnogo više rada nego što ljudi vide. Tu su pripreme, ideje, projekti, razgovori sa djecom i roditeljima. Lijep je osjećaj kada neko prepozna sve ono što godinama radiš“, kaže ona.

Između Banjaluke, Dubaija i Berlina

Njena priča nije ostala zatvorena između školskih zidova. Tokom godina, predstavljala je svoje škole, Banjaluku i Republiku Srpsku na međunarodnim skupovima i stručnim usavršavanjima.

Kao dio Balkanske nastavničke mreže boravila je u Dubaiju, gdje je upoznala rad međunarodnih škola i razmjenjivala iskustva sa kolegama iz različitih obrazovnih sistema.

Početkom ove godine učestvovala je i na seminaru u Berlinu posvećenom obrazovanju o Holokaustu i ljudskim pravima.

Za nju takva putovanja nisu priznanja sama po sebi. Ona su prilika da se u banjalučke učionice donesu nove ideje.

„Najveća vrijednost svakog stručnog usavršavanja je ono što nakon toga donesete svojim učenicima“, smatra ona.

Nastavnici su postali najtiši glas društva

Iako ovih dana ima razlog za slavlje, Jelena ne skriva da je položaj prosvjetnih radnika daleko od idealnog. Zbog toga je učestvovala u osnivanju Udruženja prosvjetnih radnika „Ipak se okreće“, koje se bori za bolji status zaposlenih u obrazovanju.

“Nažalost, položaj prosvjetnog radnika danas nije na zavidnom nivou, a da se neće promijeniti sve dok su u prioritetima našeg društva, neke marginalne stvari, poput, recimo, modernizacije voznog parka, ispred ulaganja u obrazovanje i ljude koji grade budućnost ove zemlje. Moramo otvoriti dijalog o tome da obrazovanje nije trošak, već najvažnija investicija, te da status nastavnika mora pratiti odgovornost koju nosimo”, poručuje Vrhovac.

Istovremeno, kroz Udruženje građana „Sabranje“ učestvuje u projektima koji povezuju obrazovanje, kulturu, očuvanje tradicije, ekologiju i humanitarni rad.