NEKADA NAJMLAĐI ODBORNIK U ISTORIJI SKUPŠTINE GRADA: Dragomir Batar – „Vrijeme je da vratimo život u naša sela“

Privrednik iz Bronzanog Majdana, humanitarac, učesnik Odbrambeno-otadžbinskog rata, nekadašnji odbornik u Skupštini grada Banjaluka i čovjek koji je značajan dio života posvetio sportu, Dragomir Batar ponovo je u političkoj trci, ovog puta kao kandidat „Volje naroda Srpske – dr Vlado Đajić“ za Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Batar iza sebe ima dugogodišnje iskustvo u privredi i građevinarstvu, ali i političko iskustvo koje je počelo veoma rano. Sa nepunom 21 godinom postao je, kako navodi, najmlađi odbornik u istoriji banjalučke Skupštine grada, a odbornički mandat obavljao je u tri saziva. Nekadašnji je omladinski prvak BiH u boksu, a kasnije je svoj sportski angažman nastavio kroz fudbal i osnivanje FK „Gomionica“ u Bronzanom Majdanu.

Za Banjalučke priče govori o tome zašto se nakon godina rada u privredi ponovo politički angažovao, zbog čega je izabrao Volju naroda Srpske, ali i šta bi, ukoliko dobije povjerenje birača, želio da promijeni u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Šta je presudilo da svoj politički angažman vežete upravo za Volju naroda Srpske i dr Vladu Đajića?

„Kod dr Vlade Đajića prepoznao sam spremnost da sasluša ljude i da se politika ponovo približi njihovim potrebama. Volja naroda Srpske okupila je ljude koji iza sebe imaju rad, iskustvo i rezultate, ali i želju da nešto konkretno promijene. Posebno mi je važno što dijelimo stav da sela, prigradska naselja i manje sredine ne smiju ostati po strani. Čovjek ne bi trebalo da ima manje mogućnosti samo zato što živi daleko od gradskog centra. Za mene politika nije privilegija niti funkcija, već prilika da se problemi koje ljudi svakodnevno osjećaju pretvore u konkretna rješenja.“

Privrednik ste i imate dugogodišnje iskustvo u građevinarstvu. Koliko Vam iskustvo iz realnog sektora može koristiti u političkom djelovanju?

U privredi nema prostora za prazna obećanja. Ili napravite rezultat ili ga nemate. Dolazim iz oblasti građevinarstva, gdje sam decenijama učio da se sve gradi korak po korak – planom, radom i odgovornošću. Isto tako mora biti i u politici. Moraju postojati jasni ciljevi, rokovi i rezultati. Građani imaju pravo da znaju šta ste obećali, šta ste uradili i zašto nešto nije urađeno. Želim takav odnos prema javnom poslu.

Šta će biti Vaš prioritet ukoliko dobijete povjerenje građana za Narodnu skupštinu Republike Srpske?

Ravnomjeran razvoj Republike Srpske. Ne možemo prihvatiti da se život i investicije koncentrišu samo u nekoliko gradskih centara, dok se naša sela i manje sredine prazne. Moj prioritet biće infrastruktura, podrška lokalnoj privredi i poljoprivredi, bolji uslovi za školstvo i zdravstvenu zaštitu, ali prije svega stvaranje ambijenta u kojem će ljudi imati razlog da ostanu u svom kraju. Čovjek koji živi na selu ili u prigradskom naselju mora imati jednako pravo na dostojanstven život kao i čovjek koji živi u centru grada.

Odrastali ste u Bronzanom Majdanu. Koliko Vas je sudbina ovog kraja motivisala da se politički angažujete?

Mnogo. Bronzani Majdan je moj kraj i najbolje znam kako žive ljudi u njemu. Tu sam odrastao, tu su moji prijatelji, rodbina i ljudi sa kojima dijelim svakodnevicu. Gledao sam kako se naš kraj godinama prazni. Bronzani Majdan i okolna mjesta nekada su imali 20.000 stanovnika, pune škole i znatno više života. Danas gledamo kako broj stanovnika opada, kako mladi odlaze i kako se gase pojedina područna odjeljenja. Kada se ugasi škola, to nije samo zatvorena zgrada. To je znak da iz jednog kraja nestaje život. Ne smijemo se sa tim pomiriti. Želim da učinimo sve da se taj trend zaustavi i da ponovo stvaramo razloge zbog kojih će ljudi ostajati i vraćati se.

Sport Vas prati gotovo cijeli život. Koliko je uticao na čovjeka kakav ste danas?

Sport me je naučio disciplini, borbenosti, poštovanju protivnika i tome da rezultat ne dolazi preko noći. Kao mlad bavio sam se boksom i 1986. godine postao omladinski prvak Bosne i Hercegovine u poluteškoj kategoriji. Kasnije sam ostao vezan za sport i kroz fudbal. Osnovao sam 2002. godine FK „Gomionica“ u Bronzanom Majdanu, klub koji je tokom godina ostvarivao značajne rezultate i bio dugogodišnji član Druge lige Republike Srpske. Sport je posebno važan za manje sredine. Kada imate klub, igralište i djecu koja treniraju, imate okupljanje, zajedništvo i život. Zato ulaganje u sport nikada ne posmatram samo kao ulaganje u takmičenje, već i u zajednicu i mlade ljude.

Vaša biografija vezana je i za humanitarni rad. Koliko Vam je to važno?

Veoma. Smatram da čovjek vrijedi onoliko koliko je spreman da bude uz druge kada im je potrebno. Humanitarni rad nikada nisam doživljavao kao nešto što treba posebno isticati, već kao obavezu svakoga ko ima mogućnost da pomogne. Posebno u manjim sredinama ljudi su uvijek bili upućeni jedni na druge. To zajedništvo moramo sačuvati.

Bili ste i odbornik u Skupštini grada Banjaluka u tri mandata. Šta ste iz tog iskustva naučili?

Bio sam najmlađi odbornik u istoriji gradske skupštine sa nepunom 21 godinom, odbornik u tri mandata i trudio sam se da budem aktivan, da govorim o konkretnim problemima građana i da zastupam interese ljudi koji su mi dali povjerenje. To iskustvo mi je pokazalo da se upornošću i dobrim argumentima može mnogo uraditi, ali i da je za neke ozbiljnije promjene potrebno djelovati na republičkom nivou. Zato Narodnu skupštinu Republike Srpske ne vidim kao mjesto za politička prepucavanja, već kao mjesto gdje treba govoriti o stvarnim problemima ljudi i donositi odluke koje će mijenjati njihov svakodnevni život.

Potičete iz poznate banjalučke porodice. Koliko je porodično nasljeđe uticalo na Vaš životni put i vrijednosti koje danas zastupate?

Porodica mi mnogo znači. Ime sam dobio po svom stricu Dragomiru Draganu Bataru, poznatom bokseru, i upravo je on bio jedan od razloga zbog kojih sam se kao mlad počeo baviti boksom. Ali porodično ime samo po sebi nije dovoljno. Ono nosi i odgovornost da svojim radom pokažete da ste dostojni povjerenja ljudi.

Učesnik ste i Odbrambeno-otadžbinskog rata. Da li je i to oblikovalo Vaš odnos prema Republici Srpskoj?

Naravno. Bio sam pripadnik Vojske Republike Srpske i borac prve kategorije, od prvog do posljednjeg dana rata. Zbog toga Republiku Srpsku ne doživljavam kao apstraktan politički pojam. Danas je naša obaveza da je čuvamo tako što ćemo je razvijati, jačati njenu ekonomiju, stvarati perspektivu za mlade i voditi računa o svakom njenom čovjeku.

Šta za Vas znači slogan „Nema izdaje“?

Za mene „Nema izdaje“ znači prije svega da nema izdaje čovjeka koji vam je dao povjerenje. Nema izdaje mjesta iz kojeg ste potekli, ljudi sa kojima ste odrasli, porodice, prijatelja niti obećanja koje ste dali građanima. Ako dobijem povjerenje za Narodnu skupštinu, ne želim da zaboravim ljude čim se završe izbori. Mandat nije nagrada. Mandat je obaveza.

Kakvu Republiku Srpsku želite da vidite naredne četiri godine?

Republiku Srpsku u kojoj se više ljudi vraća nego što odlazi. U kojoj ponovo otvaramo pogone, razvijamo domaću privredu i punimo škole. U kojoj selo nije sinonim za zaboravljen kraj i u kojoj mladi čovjek ne mora da napusti mjesto u kojem je rođen da bi mogao pristojno da živi od svog rada. Želim Republiku Srpsku u kojoj ćemo ponovo cijeniti rad, porodicu, znanje, domaćina i čovjeka koji svojim rukama nešto stvara.