"Nekad smo imali samoposlugu" Nostalgično podsjećanje na trgovine u predratnoj Banjaluci

"Nekad smo imali samoposlugu", objavljeno je nedavno na Fejsbuk grupi "Stara Banjaluka" uz crno-bijelu fotografiju starinske kase koja je, davno prije nego što je bar kod stigao u naše krajeve, radila na kucanje.

Mnoge je ova jednostavna objava podsjetila na davno minula vremena.

Sve su prilike, kako je primjetio jedan komentator, da nostalgična fotka kasirke nije ni snimljena u samoposluzi nego u apoteci, ali to nije spriječilo nostalgičare da se prisjete koja je samoposluga radila kao dragstor i koje su radnje Banjalučani imali prije samoposluga.

Samoposluga, a potom i supermarket, bile su moderne prodavnice koje su u živote Banjalučana došle početkom prosperitetnih sedamdesetih godina, poslije zemljotresa.

Mnogi još pamte čuvenu “Drinu”, samoposlugu preko puta glavne Pošte, koja je radila non stop: od nula do 24 sata.

Račun na olovku i “komšinski obraz”

Ali, ni nakon što su se pojavile samoposluge sa korpama, kolicima i kasama na izlazu, nisu izumrle starinske prodavnice sa pultovima, iza kojih su trgovci izdavali kupcima robu sa polica i računali “na olovku”, koliko mušterija treba da plati.

U tim dućanima kasa nije bilo, dugovi su se zapisivali u “teke”, a jedina garancija za takve kratkoročne kredite “do plate” bio je “komšinski obraz”.