Nebojša Vukanović, čovjek kojeg će malo ko zvati na telefon

Nebojša Vukanović izgubio je utrku za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Željka Cvijanović osvojila je gotovo 300 hiljada glasova i time dobila podršku više od polovine građana koji su izašli na izbore i glasali za ovaj nivo vlasti.

Kandidat opozicije okupljene oko Srpske demokratske stranke (SDS) Marinko Božović imao je više od 140 hiljada glasova, dok je Vukanović ostao nešto ispod 100 hiljada.

Solidan rezultat u teškim okolnostima

Na ostalim nivoima njegova je stranka, Lista za pravdu i red, ostvarila solidan rezultat, pogotovo ako se uzmu u obzir okolnosti u kojima je djelovala. Obnovila je jedan mandat na državnom nivou i zadržala četiri mandata u Narodnoj skupštini RS-a.

Okolnosti su bile krajnje nepovoljne za ovu političku opciju. Zbog sukoba unutar opozicije Vukanović nije bio u milosti ni opozicione BN televizije, a nije imao mogućnosti nastupa ni na javnim servisima.

Pobjednik opozicionog bloka je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, čiji je politički projekat Pokret za sigurnu Srpsku, nastao ujedinjavanjem PDP-a i raznih političkih organizacija i grupa. Oni su ostvarili solidan rezultat i na državnom i na entitetskom nivou završili drugi, iza SNSD-a.

SDS je, opterećen unutrašnjim sukobima i regionalnim podjelama, završio na trećem mjestu. Važno je napomenuti da zbir glasova PSS-a i SDS-a opet nije jednak broju glasova SNSD-a, što govori o snazi te stranke.

Poraz koji se mogao očekivati

Zbog svih navedenih faktora, poraz Vukanovića u utrci za Predsjedništvo bio je očekivan. On se možda potajno nadao da će postići efekat koji je u Federaciji BiH postigao Semir Efendić i time podići svoju stranku. Međutim, to mu se izjalovilo.

U obraćanju nakon poraza u izbornoj noći Vukanović je, u svom stilu, prilično otvoreno napao vlastite glasače.

„Poručujem ljudima u Hercegovini da zaborave moj broj. Zvonio je telefon čitav dan. Zašto ljudi kad vide problem zovu nas da mi skačemo, da žrtvujemo sebe i svoje porodice, a da onda oni odu za drugima. Posebno sam razočaran neprijateljskim odnosom svih medija u RS. Da sam ratni zločinac i masovni ubica, neko bi me prenio. Od BN-a do RTRS-a, pa i ATV-a“, rekao je tada emotivni Vukanović.

Upravo je u ovoj izjavi, htio on to ili ne, objasnio vlastiti problem političke nefunkcionalnosti. Vukanović je zanimljiv trubadur i narodni tribun, „grlati Hercegovac“ koji umije „umno i glasno“ govoriti, a uz to je srčan i nepokolebljiv. To su važne osobine za političara, ali ono što mu kontinuirano nedostaje jeste ozbiljnost.

Ulazeći u svakakve bitke, ratove i obračune, ispravljajući svaku „krivu Drinu“ i neumorno se zalažući za druge, stvorio je sebi teret da mora reagovati na svaku pojavu koju narod smatra devijacijom. Tako, umjesto „ozbiljnog političara“ koji može riješiti problem, postaje onaj koga narod koristi da privuče pažnju na svoj problem.

Zatim se pojavi neko ko taj problem može riješiti. Kada ga riješi, onaj koji je na problem prvi ukazao postaje tek neugodan faktor u toj jednačini, kojem narod ništa nije dužan, jer on nije „riješio“ problem.

Ostaje mu YouTube

Vukanović će sada ostati bez političkog angažmana. Lično nema mogućnost da nastupa u Narodnoj skupštini RS-a, a njegova stranka nije potrebna ni za formiranje ijedne vlasti.

Postao je lider jednog pokreta koji će i dalje snimati za YouTube i pisati na svom blogu, ali bez mogućnosti da na bilo koji način utiče na politička zbivanja.

Postoji mogućnost da se vrati za četiri godine. Dotad, zaboravite njegov broj, piše