Mladen Matović: Služio sam kulturi, slijedi život sa umjetnošću

Nakon skoro osam i po godina aktivnog služenja kulturi i više od dvije hiljade raznovrsnih programskih sadržaja koji su organizovani u tom periodu, smatram da sam časno i odgovorno izvršio povjerenu mi dužnost direktora Banskog dvora, ispunivši osnovne ciljeve i zadatke koje sam zadao sebi i mojim saradnicima na početku prvog mandata. Podsjetiću da je inovirani koncept rada Banskog dvora, koji se primjenjuje u kontinuitetu od 2017. godine, kao dva osnovna i prioritetna cilja postavio pokretanje i organizaciju kvalitetnih programskih aktivnosti u vlastitoj produkciji, te adaptaciju i otvaranje novih scena za kulturne namjene.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" Mladen Matović, kompozitor, dirigent i v.d. direktora Banskog dvora Kulturnog centra, praveći kratku rekapitulaciju svog boravaka na poziciji direktora i v.d. direktora Banskog dvora, iz kojeg odlazi kako bi se posvetio kompozitorskom i pedagoškom radu. Tokom Matovićevog boravka u Banskom dvoru ova ustanova se transformisala u centar kulturnog života u Banjaluci, ali i šire. Ipak, on ističe da ništa od toga ne bilo moguće da nije napravljen dobar plan na početku, koji su svi zaposleni u ovoj ustanovi, uz "pomoć prijatelja kuće" velikim trudom i zalaganjem pretvorili u konkretno djelo.

- Kao rezultat takvog načina rada danas se  možemo pohvaliti činjenicom da se u Banskom dvoru tokom godine u prosjeku organizuje oko tri stotine raznovrsnih (muzičkih, likovnih, književnih, dramskih i filmskih) programskih sadržaja, dok je sama ustanova obogaćena sa četiri nova reprezentativna prostora za kulturne namjene. Prvo su pokrenute ljetne scene Art dvorišta i Art terase koje su namijenjene za organizaciju kulturnih događaja na otvorenom i zahvaljujući njima Banski dvor je postao jedna od rijetkih ustanova kulture koja ne pravi tzv. ljetnu pauzu, nego u kontinuitetu već osam godina organizuje kulturne sadržaje i tokom ljeta. Nešto kasnije  otvoren je  i prostor Art bioskopa koji je programski fokusiran na umjetničke, dokumentarne i studentske filmove, dok je prilikom obilježavanja 90 godina Banskog dvora otvoren još jedan prostor na koji smo posebno ponosni - reprezentativna stalna izložbena postavka iz doba Vrbaske banovine, koju čine ekskluzivni eksponati i dragocjena porodična zaostavština bana Todora Lazarevića. Vrlo je važno podsjetiti  da je Banski dvor 2018. godine pokrenuo i dvije višednevne festivalske manifestacije: Internacionalni muzički festival "Jesenja sonata" i festival džez muzike "Intime  džez fest" koji su u prethodnih osam godina ugostili neka od najznačajnijih imena umjetničke i džez muzike današnjice, te imali snažan odjek na regionalnom i internacionalnom nivou - rekao je Matović.

GLAS: Vi ste čovjek iz muzike, ali Banski dvor nije bio samo mjesto na kojem se okupljaju muzičari, već ste bili otvoreni za književnike, slikare i druge umjetnike?

MATOVIĆ: Banski dvor je polivalentna ustanova u oblasti kulture i od samog početka primjene inoviranog koncepta rada predviđena je realizacija raznovrsnih programskih sadržaja koji će pored muzike obuhvatiti i likovnu umjetnost, književnost, te sadržaje koji se odnose na dramsku i filmsku umjetnost. Ovdje moram da naglasim da je kvalitet programa postavljen kao jedini i osnovni preduslov i kriterijum da bi se određeni programski sadržaj realizovao u Banskom dvoru.

Vrlo brzo po mom dolasku, od 2018. godine u partnerstvu sa udruženjem za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ" u Banskom dvoru je započeta organizacija regionalnog festivala književnosti "Imperativ" koji je danas prepoznat kao jedna od najvažnijih književnih manifestacija u regionalnim okvirima. Značajni domaći i regionalni pisci, te dobitnici najvažnijih književnih nagrada su u prethodnim godinama bili gosti Banskog dvora, a ustanova je sve vrijeme pružala i značajnu podršku u afirmaciji mladih književnih autora. Programski sadržaji iz oblasti likovne umjetnosti su u značajnoj mjeri unaprijeđeni nakon što je Banski dvor uveo godišnji konkurs za izlaganje u galerijskom prostoru ustanove, a koji nam je omogućio da u proteklom periodu budemo domaćini nemalog broja reprezentativnih izložbenih postavki istaknutih likovnih umjetnika iz zemlje i regiona. 

GLAS: Jasno je da je ovo tražilo velike žrtve i odricanja, ali pretpostavljamo da, bez obzira na nove izazove u karijeri, svakako ostaje jedna vrsta ponosa na urađeno?

MATOVIĆ: Iskreno, kada sve ovo  sagledam sa trenutne distance, ni sam ne znam kako je to sve uspjelo stati u osam godina, ali vrlo dobro znam koliko je truda i odricanja bilo potrebno da se ovakav koncept rada uspostavi, a nakon toga iz godine u godinu održi i u kontinuitetu unapređuje. Trenutak kad sam preuzeo rukovođenje Banskim dvorom za mene je predstavljao veliki profesionalni i životni izazov jer sam u tom prostoru načinio svoje prve umjetničke korake i znao sam za velika očekivanja javnosti. Za ovih osam godina sam se zaista dao "do kosti" i u tom periodu gotovo sve svoje lično podredio tome da Banski dvor danas bude ono što jeste, poštovana i uvažavana ustanova sa vrhunskim programom u vlastitoj produkciji  i rejtingom jednog od vodećih kulturnih centara u regionu. Sve ove godine nisam uspio ni približno dovoljno da se bavim stvaralačkim radom u odnosu na potrebu koju sam osjećao, ispaštao je rad sa horom, ispaštale su kompozicije koje još nisam stigao napisati, ispaštali su porodica i prijatelji. Iskreno, mislim da je moja osnovna misija u Banskom dvoru završena i želim da se u punom kapacitetu vratim stvaralaštvu, muzičkoj pedagogiji i mojoj matičnoj kući Akademiji umjetnosti, odakle sam, kako u šali često znam reći, i došao na privremeni rad u Banski dvor. Naravno, ostajem trajno na raspolaganju Banskom dvoru i svakom kome bude trebao bilo kakav savjet ili pomoć da programi i rad ustanove održe i unaprijede dostignuti rejting.

GLAS: Već pune dvije decenije ste dirigent i umjetnički rukovodilac ženskog kamernog hora "Banjalučanke", trofejnog horskog ansambla koji je i ove godine osvojio značajnu međunarodnu nagradu  na renomiranom takmičenju "Budapest Choir Competition" u Budimpešti.

MATOVIĆ: Iskreno sam srećan i ponosan što smo kroz osvajanje zlatne medalje na još jednom značajnom takmičenju zadržali kontinuitet reprezentativnih takmičarskih nastupa na međunarodnoj horskoj sceni. Inače, takmičenje u Budimpešti je od 1988. godine do danas izraslo u jedno od najuglednijih horskih bijenala, na kojem se svake dvije godine susreću vrhunski horski ansambli iz cijelog svijeta, što je potvrdilo i ovogodišnje takmičarsko izdanje koje je okupilo više od 30 horova iz 11 zemalja svijeta. Zlatna medalja osvojena u Budimpešti nosi još jedan poseban kuriozitet jer ona istovremeno predstavlja i jubilarno, dvadeseto međunarodno priznanje za hor "Banjalučanke" koji je od 2008. godine i prvog izlaska na međunarodnu scenu predstavio našu kulturu i umjetnost na četiri  kontinenta i učestvovao na renomiranim takmičenjima u 15 različitih država.

GLAS: Kao redovni profesor Akademije umjetnosti u Banjaluci aktivno učestvujete u još jednoj misiji - obrazovanju i stvaranju novih generacija muzičkih umjetnika. Šta možemo očekivati od mladih umjetnika i muzičkih pedagoga koji tek dolaze i koliki je danas značaj postojanja Akademije umjetnosti u Banjaluci?

MATOVIĆ: Dosadašnje aktivnosti, rezultati i rad Akademije umjetnosti u Banjaluci svakako determinišu ovu visokoškolsku ustanovu kao relevantan i strateški obrazovni resurs od izuzetnog značaja za sveukupan kulturni i društveni razvoj grada Banjaluka i Republike Srpske u cjelini. Akademija je tokom 27 godina postojanja već iznjedrila značajan broj umjetnika koji su u međuvremenu postali nosioci kulturnog života u sredinama u kojima djeluju i rade. Svi mi stalno moramo imati na umu da imamo izuzetne i talentovane mlade ljude koje samo treba prepoznati, motivisati i podržati na njihovom putu ka umjetničkom i pedagoškom osamostaljenju.

GLAS: Jedan ste od rijetkih kompozitora koji je i u 2025. godini pokazao da se podjednako dobro snalazi u različitim muzičkim žanrovima, rad na mjuziklu "Žene (ne) idu u raj", ali i stvaranje novih djela za hor stvaralačke su aktivnosti koje su obilježile godinu na izmaku.

MATOVIĆ: U ovoj godini sam nastojao da napravim malu rekapitulaciju u pojedinim segmentima autorskog rada i drago mi je što sad mogu i zvanično da saopštim da su nedavno objavljene dvije obimne zbirke mojih autorskih kompozicija "Folklorne skice II" i "Samo je jedan zavičaj". Prva publikacija obuhvata izbor aranžmana i autorskih kompozicija za ženski hor, dok druga donosi izbor vokalno-instrumentalnih djela za orkestar, hor i soliste. U ovoj godini nastalo je i više novih kompozicija za ženski i mješoviti hor, a koje će svoju premijeru imati tokom naredne koncertne sezone.

Definitivno, najveći autorski izazov u 2025. godini je svakako predstavljao rad na mjuziklu "Žene (ne) idu u raj" za koji sam napisao autorsku muziku i tekst za sedam veoma kompleksnih songova. Ovaj mjuzikl je hrabar produkt nezavisne produkcije i nastao je kao autorski projekat Danke Ignjatović i udruženja "Krasiva". Kako je mjuzikl jedna od najzahtjevnijih muzičko-scenskih formi, raduje me činjenica da su u njegovom stvaranju u svim segmentima (glumci, muzika, tekst, koreografija, scenografija, produkcija) učestvovale isključivo domaće snage koje su pokazale da imamo kapacitet i potencijal da se jedan takav projekat iznese u našoj sredini. Meni je bilo zadovoljstvo raditi sa mladom i muzički veoma nadarenom glumačkom ekipom koja je uz muzikalnost pokazala i izuzetne vokalne sposobnosti. To mi je omogućilo neograničen prostor za kreativno istraživanje, a što je na kraju rezultiralo sa sedam ozbiljnih autorskih songova čija  višeslojna struktura sadrži smjelija aranžmanska rješenja i učestalo kombinovanje pjevanja i rečitativa. Rediteljka Dajana Josipović je inventivno i znalački uvezala sve pojedinačne segmente u jednu čvrstu i homogenu cjelinu i vjerujem da će ovaj mjuzikl imati još mnogo izvođenja na scenama širom regiona i tek zaživjeti među publikom.

GLAS: Sad ste ponovo okrenuti ka stvaralačkom dijelu Vaše karijere, kakvi su dalji planovi na tom polju?

MATOVIĆ: U narednoj godini planiram da pripremim i sa različitim ansamblima i solistima realizujem tri tematska autorska koncerta koji će obuhvatiti veče odabranih djela iz opusa umjetničke muzike, zatim jedno koncertno veče posvećeno muzici koju sam pisao za teatar i jedno koncertno veče na kojem će se naći odabrane autorske kompozicije za djecu. Pred Ženskim kamernim horom "Banjalučanke" se takođe nalazi još jedna izazovna koncertno-takmičarska sezona u okviru koje planiramo učešće na renomiranom međunarodnom takmičenju "Nordic Voices", a koje će se u organizaciji Svjetske horske asocijacije "Interkultur" održati polovinom maja u gradu Lahti u Finskoj.

Čudo

GLAS: Zanimljivo je da ste tokom pandemije virusa korona uspjeli da ostavite Banski dvor na sceni, što nije bio nimalo lak zadatak s obzirom na sveopštu izolaciju?

MATOVIĆ: U toj sada "čuvenoj" 2020. godini, kada je korona zatvorila sve što se zatvoriti može, Banski dvor je bio okarakterisan kao svojevrsno regionalno čudo jer smo upravo u toj godini pokrenuli gudački kamerni orkestar "Ban Tisa Milosavljević" i iznašli način kako da održimo kontinuitet organizacije kulturnih događaja u skladu sa svim propisanim mjerama.

Vjerovatno smo jedina kulturna ustanova u Evropi koja u godini korone nije otkazala svoje tradicionalne međunarodne festivale, a o čemu su godinama kasnije pričali i svjedočili internacionalni učesnici naših festivalskih izdanja iz 2020. godine.