Misterija banjalučke sahat-kule: Obnova kreće, ali istorija ostaje nejasna

Sahat-kula u Banjaluci ove sedmice konačno ulazi u fazu obnove na istom mjestu gdje se i nalazila, u neposrednoj blizini Ferhadije. Kamen temeljac, prema ranijim najavama, biće položen u četvrtak, 30. aprila u 12 časova, čime će, u okviru manifestacije Dani vakufa, i zvanično početi radovi na jednom od najprepoznatljivijih, ali i najzagonetnijih simbola grada.

Inspiraciju za razumijevanje njenog značaja i slojevite prošlosti ponudio je nedavno banjalučki istoričar Zoran Pejašinović, podsjećajući da o sahat-kuli, uprkos brojnim istraživanjima, i dalje postoji više pitanja nego odgovora.

Kula između istorije i legende

Prije svega, nije pouzdano utvrđeno kada je izgrađena. Često se kao godina nastanka pominje 1587, što bi značilo da je riječ o najstarijoj sahat-kuli u Bosni i Hercegovini. Ipak, postoje i tvrdnje da je Ferhad-paša Sokolović sahat-kulu zatekao u Banjaluci, na šta, kako se navodi, upućuje i njegova vakufnama u kojoj se pominje plata za sajdžiju.

Dodatnu misteriju nosi i zvono na kojem je bila izlivena oznaka „MDI“, odnosno 1501. godina. Prema jednoj tezi, to bi značilo da je kula starija nego što se pretpostavlja. Ipak, realnijim se smatra objašnjenje da je zvono, koje je, kako je na njemu pisalo, izlio Bartol Padovan u Veneciji, u Banjaluku dospjelo kao ratni plijen, vjerovatno sa neke crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, što nije bio rijedak slučaj u to vrijeme.

Da ova pretpostavka nije bez osnova, svjedoči i narodna pjesma o događaju iz 1575. godine, kada je Ferhad-paša na Kordunu porazio austrijskog zapovjednika Vojne krajine, barona Herbarta Auersperga. U pjesmi „Ošpergan“ opjevana je epizoda u kojoj paša, tražeći otkup za zarobljenog sina i odsječenu glavu barona, između ostalog zahtijeva i da mu se izgradi sahat-kula „kao što je zvonik tvoje crkve“. Upravo taj motiv, kako se navodi, dodatno učvršćuje tezu o porijeklu zvona i inspiraciji za gradnju.

Više puta rušena, mijenjana i zaboravljana

Bilo kako bilo, oko jednog su saglasni i istoričari i arhitekte, ali i brojni publicisti – sahat-kula je kroz vijekove više puta stradala i bila obnavljana, toliko da je njen izvorni izgled danas nemoguće precizno rekonstruisati. Poznato je da je imala gotovo kvadratnu osnovu od nešto više od tri metra, da je spolja bila zidana tesanom sedrom, dok je unutrašnjost bila od slabijeg „lauš kamena“. U podnožju su bila metalna vrata skromnih dimenzija, a kula se završavala četvorovodnim krovićem od olova.

Tokom Prvog svjetskog rata olovo je skinuto, pa je napravljen jednostavniji krov od šindre. Prvobitna visina bila je ispod 19 metara, ali je kasnijim nadogradnjama dostigla više od 24 metra. Gornji dio kule imao je po jedan prozor sa svake strane, oblikovan u šiljastom, orijentalnom luku, dok su kasnijim intervencijama dodati i novi otvori od cigle fabričke proizvodnje.

Sat na sahat-kuli takođe ima svoju priču. Zabilježeno je da je neposredno prije zemljotresa 1969. godine planirana njegova obnova, jer nije radio decenijama. Nakon novih oštećenja, nabavljen je mehanizam – prema jednim izvorima iz zemunske fabrike „Insa“, prema drugima iz Beča.

Kako podsjeća Pejašinović, na Dan grada, u aprilu 1971. godine, sat je svečano ponovo pokrenut i godinama je radio, zahvaljujući preciznom mehaničaru Josipu Lenardu iz „Čajaveca“. Ipak, kasniji zapisi svjedoče da se zvonjava više nije čula, iako je sat pokazivao vrijeme.

Kula je kroz vrijeme mijenjala i izgled, bila je omalterisana, dobila dekoracije i tri „jabuke“ na vrhu, čime je izgubila prvobitnu autentičnost, a kada je malter počeo da otpada, pretvorila se i u svojevrsno ruglo grada. U njenoj unutrašnjosti čak je bila smještena i vatrogasna sirena, dok su željezni obručevi držali konstrukciju na okupu.

Sve te promjene, međutim, ne umanjuju činjenicu da je njeno rušenje 1993. godine ostavilo dubok trag u kolektivnom pamćenju Banjaluke.

Obnova nakon tri decenije

Tri decenije kasnije, grad dobija priliku da vrati jedan od svojih najprepoznatljivijih simbola. Kako su ranije saopštili iz Vakufska direkcija, za obnovu je obezbijeđeno oko 1,5 miliona KM, a radovi bi trebalo da traju 24 mjeseca. Projekat se realizuje na osnovu protokola potpisanog još 2020. godine između više institucija, uz podršku Generalne direkcije vakufa Republike Turske, Grada Banjaluka i Muftijstva banjalučkog.

Tek ćemo vidjeti kako će izgledati obnovljena sahat-kula. Upravo zbog svih istorijskih slojeva, prepravki i nedoumica, pred projektantima je zadatak da pronađu mjeru između autentičnosti i savremenog pristupa obnovi.

Jedno je, ipak, izvjesno, a to je da se sahat-kula vraća. A sa njom i priče koje su vijekovima odzvanjale njenim zvonom.