MILICA STANKOVIĆ U FILMU LORDANA ZAFRANOVIĆA: Mlada glumica odigrala lik Zore Miljuš u monumentalnom djelu „Djeca Kozare“ (FOTO/VIDEO)
IMALA sam osjećaj kao da je svaki dan izdajem jer ja idem kući, a Zora ostaje u logoru i nada se da su joj braća živa i da će ponovo biti sa svojom porodicom. Ako preživi. Ovako mlada glumica Milica Stanković opisuje jedan od najtežih osjećaja koji je nosila tokom snimanja filma „Zlatni rez 42 – Deca Kozare“ Lordana Zafranovića, u kojem je maestralno odigrala ulogu Zore Miljuš.
„Zlatni rez 42 – Deca Kozare“ je monumentalno djelo Lordana Zafranovića. Zasnovan na istorijskim činjenicama i potresnim svjedočenjima preživjelih logoraša, film svjedoči o stradanju kozarske djece, koja su 1942. godine odvajana od roditelja i deportovana u Jasenovac i druge ustaške logore u NDH.
U ovom istorijski značajnom filmu igrali su i mladi glumci, a jedna od njih je i Milica Stanković (18) koja je maestralno odigrala lik Zore Miljuš, djevojčice koja u logoru počinje da se pretvara da je dječak kako bi izbjegla silovanje i druge opasnosti kojima su bile izložene logorašice. Zora je emotivna i tragična junakinja koja proživljava razne strahote. Majka i dva brata nalaze joj se po različitim logorima, a ona pred kraj rata pokušava da ih pronađe i vrati kući.
Miličino prvo susretanje sa likom Zore Miljuš bilo je u usmjenom razgovoru sa Lordanom Zafranovićem i Bobanom Dedejićem na kastingu u Banjaluci.
– Tada su mi dali par informacija i kratko opisali lik, a pravu sliku sam dobila tek nakon pročitanog scenarija. Obzirom da sam tada imala 15 godina, čitanjem scenarija mi je bilo mnogo teško da se koncentrišem samo na njen lik jer je bilo toliko toga i previše nekih novih stvari koje sam morala da razumijem – ispričala je Milica.
Zoru je, kako kaže, pokušavala da zamisli kao stvarnu djevojčicu, da shvati šta joj se dešava i kako to sve podnosi.
– Mogla sam se uživjeti više kada sam zamislila sebe i svoju porodicu i da se to meni dešava. Zamišljala sam da neko mene odvoji od mog brata Nemanje, a koji je nekoliko kastinga nakon mene dobio ulogu Zorinog brata Mićka Miljuša. Razdavajanje od porodice, da ne znaš gdje su ti majka i braća, da razmišljaš da li su živi ili ne, a u isto vrijeme u logoru pokušavaš da sačuvaš svoj život. Veliku pomoć imala sam od Lordana Zafranovića koji je uvijek želio da priča o tome i da pojašnjava Zorin lik do najsitnijih detalja – kazala je Milica.
Uz Lordana, pomoć oko same izvedbe imala je i od Leona Lučeva i Ivice Klemenca, a scene u kojima je morala da igra stariju Zoru radila je sa Anicom Dobrom.
– Na na ovom filmu imala pomoć najvećih glumačkih imena i bolje nisam mogla ni da poželim – otkrila je mlada glumica.
Zbog uloge šišanje na ćelavo
Najzahtjevnija i najpotresnija scena za nju bila je šišanje na ćelavo.
– Tada sam dožijela određenu vrstu šoka, a u smislu da sam se osetila kao da sam stvarno u logoru i da se to dešava. Sjedim na stolici, šišaju me i gledam kako iza kamere svi plaču, 20-30 ljudi i svi me gledaju sa žaljenjem. Ekipa kaže da sam nakon šišanja prestala da glumim Zoru Miljuš i da sam tada postala ona – sjetno kaže Milica.
Iscrpljujuća snimanja
Snimanja su bila mnogo teža nego što je mlada glumica mogla da zamisli. Snimajući dani su trajali po 12 sati, a sa odlaskom na set, šminkanjem, kostimom, pripremama i na kraju sa skidanjem šminke i kostima te vraćanjem u hotel, to je znalo trajati i po 14 sati.
– Imali smo problema sa vremenskim uslovima, previsokm vrućinama, olujama, rojevima komaraca od kojih se nije moglo snimati- Brat i ja smo imali najviše snimajućih dana tako da su mnogi glumci dolazili i odlazili, a moja porodica i ja smo sve vrijeme bili tu – kazala je Milica i dodala:
„Olakšavajuća okolnost bila je to što je bila aktivna u sportu i u tom momentu je bila takmičar u kajaku i kanuu na divljim vodama pa je uz dogovor sa svojim trenerom Vladanom Gavrilovićem promenila plan priprema i treninga, sa takmičarskog kajaka na podizanje fizičke speme za potrebe snimanja filma.“
Bilo je tu i drugih vrsta priprema koje je Milica morala ispštovati, ali je shvatila da radi film koji je sa svojom tematikom i težinom značajniji od svega.
– Morala da naučim kako se muze krava, da ronim i koristim bocu, kako se mota cigara i da sve znam prije početka snimanja. Nije mi bilo teško i opet bih sve ponovila – rekla je Stankovićeva.
Dušu isplakala kad je snimala scenu razdvajanja od brata
Kada su njenog brata Nemanju izabrali za ulogu Mićka Miljuša, Zorinog brata, bila je presrećna i emocije su je prirodno savladavale.
– U sceni gdje nas nasilno razdvajaju u logoru, dušu sam isplakala.Nemanjina uloga je mnogo velika, zajedno sa mnom je imao najviše snimajućih dana, ali bi lik Mićka tek trebao da zaživi i dođe do izražaja u seriji gdje će biti mnogo više prikazan i biće taj naš odnos koji se u filmu, zbog dužine trajanja, nije prikazao tako detaljno – ispričala je Milica.
Naučila više o Jasenovcu
O Jasenovcu je, mlada glumica, kao i njeni vršnjaci, učila u školi, ali se vremenom njen odnos prema ovoj temi promijenio.
– U školi smo učili o Jasenovcu, da su ljudi ubijani, porodice razdvajene, da su se dešavali zločini. Učili smo o broju stradalih i neke druge osnovne stvari. Imali smo priliku nekoliko puta otići na spomen područje Donja Gradina, na desnoj obali Save koje je bilo sastavni dio logora u Jasenovcu. Međutim, mnogo širu, detaljniju i jasniju sliku dobila sam od Lordana Zafranovića i čitajući scenario. Sada mnogo više razmišljam o istoriji, mnogo više me zanima, a vjerovatno i zbog uloge u filmu sve češće pričam na tu temu – izjavila je Milica.
Podrška roditelja
Roditelji mlade glumice su podneli i najveći teret projekta jer su bili sa djecom od početka do kraja snimanja.
– Nakon teških i potresnih scena smo imali njih kraj sebe, imali smo tu sigurnost koju samo porodica može da pruži. Zbog njihovog prisustva smo se osjećali potpuno sigurno, bezbrižno i ne bismo ni snimali da nisu bili tu sa nama. Veliko hvala mami i tati na podršci – s ponosom priča Milica.
Istoriju čuvati od zaborava
Iako ima skromno iskustvo i tek je na početku karijere mlada glumica o Lordanu Zafranoviću govori sa velikim poštovanjem, govoreći da je jedan od najvećih i najcjenjenijih reditelja našeg vremena, ali i da se priče o stradanjima srpskog naroda trebaju ekranizovati i čuvati od zaborava.
– Lordan je neko sa kim želim opet da radim, bez obzira na zahtjevne scene, bez obzira na teme koje obrađuje i na njegov način rada on je neko od koga se mnogo uči i stiče iskustvo koje se danas ne može tako lako steći. Za mene je to najveća čast i preponosna sam što sam imala baš ulogu Zore, ali odgovornost je nešto što ide u paketu sa tim. Neprestano se preispitujem da li sam mogla bolje, da li sam trebala drugačije, da li će gledaoci da razumiju patnju i žrtvu svih onih koji su to stvarno doživjeli. To su sudbine koje se ne mogu lako prenijeti na filmsko platno. Bez obzira na veličinu reditelja i talenat glumca, to su nezamislive strahote, neopisivo strašna dešavanja i to je nemoguće odigrati i biti zadovoljan kako si to uradio. Uvijek može bolje i takve priče se moraju pričati, ekranizovati i čuvati od zaborava. Te žrtve, ti ljudi i ta djeca su to zaslužili – poručila je Milica.
Comments