Meso/Kosti/Koža - Koljina trilogija pokazuje da Banja Luka trenutno ima bolje glumce od Sarajeva

Tri serije, jedan grad, bez šminke

Trilogija Meso/Kosti/Koža po scenariju Nikole Pejakovića snimljena u Banjoj Luci ne samo da je glumački “peak” fenomenalnog Kolje nego još jedna potvrda njegovog scenarističkog dara. Izuzmemo li Vratiće se rode, pomenuta trilogija je Pejakovićev jedini televizijski projekt. A ako odemo tih dvadesetak godina unazad kada je emitovana hit serija Vratiće se rode i repriziramo je (po koji već put?), osvježićemo sebi pamćenje u kojem radnja u drugoj polovini serije značajno kaska za prvom. I kada vidite da se na internetu šeruju scene uglavnom iz tog prvog dijela čiji scenario potpisuje upravo Kolja, jasno vam biva ko je bio među najzaslužnijim za uspjeh jedne od najboljih serija koje su ovi prostori ikad gledali.

Skoknemo li u 2017., 2020. ili 2024. godinu kada su emitovane serije Meso, Kosti i Koža, tu tek uviđamo kako Kolja nije nadaren samo za pisanje urnebesnih komičnih dijaloga nego scenarist koji može ispričati puno mračnije priče.

Serija Meso govori o Mirku, fudbaleru na zalasku karijere čija porodica u Banjoj Luci ima roštiljnicu u kojoj se prema mišljenju mnogih može pojesti najukusniji banjalučki ćevap. Lokacija iste atraktivna je lokalnim kontroverznim biznismenima koji Mirka žele natjerati da je proda. U priču uskače i Slavko, Mirkov prijatelj iz rane mladosti koji pod krinkom prijateljske ljubavi, želi legalno preoteti lokaciju.

Serija Kosti govori o dvojici imenjaka Kosta. Jedan je ugledni političar koji u novoizabranoj Vladi Republike Srpske dobija funkciju ministra policije. Drugi je običan moler koji preživljava na ivici egzistencije. Obojica će zbog ljubavi početi da ubijaju.

Serija Koža govori o Slobodanu Miloševiću (ne onom na kojeg ste pomislili) koji je u Haagu odležao petnaest godina zbog dilovanja droge. Kada se vrati u rodni grad, suočava se sa pitanjima - od čega živjeti, šta se desilo njegovim roditeljima u ratu i da li je kasno da nakon svega nađe sreću?

Glumci koji epizodno glume u LZN briljiraju u ozbiljnim žanrovima

Ni Meso ni Kosti ni Koža nisu blizu savršenog. Ali za svaki minus, trilogija daje bar dva plusa - što zbog maestralne glume imena poput Kolje i Ljube Bandovića, što zbog neotkrivenih glumačkih dragulja iz Banje Luke.

Boris Savija i Ljubiša Savanović su pokazali ozbiljan potencijal za glumu u velikim dramskim i krimi filmovima i TV serijama. Možda ih po imenu i prezimenu ne biste prepoznali ali ako vam kažem da su ovo Sanjin Pušić i Safet Bilmez iz komedije Lud, zbunjen, normalan, zazvonilo bi vam u glavi. Vrhunska gluma obojice. Tu je i Željko Erkić kojeg sam zapamtio kao Nedeljka Subotića zvanog Vikend upravo iz Lud, zbunjen, normalan. Erkić fenomenalno glumi korumpiranog inspektora Zorana Zoku Pažina u trećem nastavku ove trilogije.

Jednom je pokojni Mustafa Nadarević izjavio da će svako ko ga bude pamtio po liku Izeta (Fazlinovića iz LZN) “ostati siromašan”. Nešto slično dalo bi se reći i za Saviju, Savanovića i Erkića, koje ako budete upamtili kao Pušića, Bilmeza i Vikenda, ostaćete siromašni za jedan kvalitetan glumački performans u ozbiljnom dramskom žanru. Kao i ljubitelji ovakvih domaćih serija koji ne pogledaju Pejakovićevu trilogiju.