Logor za pse umjesto azila na Manjači; Gradska uprava žmiri na sve dok udruženja za zaštitu životinja vape da im se pomogne

Nakon što je otvoren azil na Manjači ljubitelji životinja su mislili da su konačno odahnuli. Ipak, azil i dalje rade nezakonito, nema potrebne dozvole, ali to nije jedini problem. Zbog Gradske uprave i nezainteresovanosti, životinje su prepuštene same sebi, zapuštene su, a sada se pojavila i bruceloza. Gradska uprava pere ruke od svega, ali brane Dane otvorenih vrata koje su obećali još u junu 2022. godine kada bi posjetioci mogli vidjeti stvarno stanje u azilu.

U Banjaluci postoji više formalnih i neformalnih udruženja za zaštitu životinja. Ipak, i u ovom slučaju postoje "podobni i nepodobni" u Gradskoj upravi, pa su tako pojedina udruženja potpuno isključena iz dešavanja u azilu na Manjači,. Jedno od neformalnih udruženja ljubitelja životinja Wag Wag u više navrata pokušalo je doprijeti do čelnika Gradske uprave i prezentovati im problem azila, te ponuditi svoje volonterske usluge, gradonačelnika Draška Stanivukovića, načelnika odjeljenja za komunalne poslove Boriše Manidća i Milade Šukalo (nije poznato u kom svojstvu), ali uzalud.

"Logor za pse na Manjači" kako ga nazivaju i dalje radi pod velom tajni, a životinje su u katastrofalnom stanju. Zapuštene, gladne i veterinarski neobrađene. Grad Banjaluka koji je odgovoran za ovo prihvatilište za životinje pokušava sakriti prave činjenice. Tako se zbog skrivanja činjenica i stvarnog stanja pasa jedan pas zarazio brucelozom, a opasnost od širenja zaraze pogodila je i volontere. Umjesto da Grad Banjaluka i Veterinarska inspekcija ubrzanim postupkom izađu na teren, utvrde stanje te izdaju rješenje po kojem bi svi koji su bili u kontaktu sa zaraženom životinjom bili testirani na bolest, kako kažu iz neformalnog udruženja Wag Wag, to se jos uvijek nije desilo, te kako za sada stvari stoje volonteri će iz svog džepa platiti testiranje na ovu bolest.

Uslovi u kojima rade volonteri takođe nisu poznati javnosti. Ukoliko bi neko od udruženja želio pristupiti samom Azilu isto mu je onemogućeno uz obrazloženja da nema potreba, dok s druge strane nove životinje koje pristužu u velikom broju u ovo prihvatilište niti su medicinski obrađene, niti čipovane, a što je zakonska obaveza, niti fotografisane, što ukazuje na činjenicu da se gore nalazi ogroman broj novopristiglih životinja koje se nalaze u nehumanim uslovima jer količina hrane koja dolazi u azil ista je za 50 i 130 pasa.

Načelnik Odjeljenja za komunalne poslove Boriša Mandić, kako kažu iz neformalnog udruženja Wag Wag, nije upućen ni u osnovne stvari, a između ostalog ni to da svi psi koji uđu u azil moraju biti čipovani.

"Wag Wag" je u više navrata slao prijedloge Gradskoj upravi i Miladi Šukalo kako riješiti problem s nedostatkom volontera u azilu, zatim pomoć oko veterinarske obrade životinja, sterilizacija... Od Šukalove i Gradske uprave do danas ni riječi...

Veterinarska ambulanta "Vet Centar" koja je zadužena za veterinarsku obradu životinja, a koja ima potpisan ugovor s Gradom Banjaluka, kaže da su im ruke vezane te da ni oni kao veterinarska ambulanta nemaju uslove za boravak u azilu.

Za naš portal govorio je vlasnik „Vet Centra“ Boran Gajić, koji se zbog vrste ugovora koji ima s gradom Banjaluka, našao na listi krivaca zbog trenutnog stanja u azilu, iako on mimo ugovora ništa ne smije uraditi.

„Vet centar je ambulanta nadležna za ugovorom definisane stvari u Azilu na Manjači. Dakle, ja nisam nadležan jer azil nije privatno vlasništvo već je isti u vlasništvu grada Banjaluka. Ja lično nisam u mogućnosti da naložim bilo kakve mjere da se odvijaju u azilu ako iste nisu definisane u ugovoru. Tako, ugovorom je npr. ograničen broj vakcina, stotinu vakcina, pedeset sterilizacija, trideset rentgena. Znači, ugovorom su definisane stvari koje se mogu raditi“, kazao je veterinar i vlasnik Vet centra Boran Gajić.

„Mi gore nemamo uslove za boravak radnika. Nemamo kancelariju, nemamo mokre čvorove, tuš. Situacija je takva da azil nije registrovan. Da bi se psi izvozili u zemlje EU azil mora da ima trejsis, odnosno broj, koji se dobija kada se ispune svi uslovi gdje se potrebna dokumentacija preda u kancelariju za veterinarstvo u Sarajevo i na osnovu njihovih komisija dobijamo broj preko koga se psi mogu izvoziti, odnosno udomljavati“, jasan je Gajić te je takođe naglasio da nije protiv da se neko time bavi, misleći na udomljavanje.

Iako je udruženje Wag Wag našlo način za udomljavanje životinja u inostranstvo, napuštene životinje ne mogu izaći iz azila zbog toga što azil čak nije ni registrovani, nemaju ni trejsis koji se dobija iz Sarajeva.

Da li će životinje koje se gore nalaze dočekati neke bolje uslove i nekog ko će ih udomiti te odvesti iz ovog "logora za pse" ostaje da vidimo.