KRUŽNI TOK ILI VOŽNJA U KRUG? U Banjaluci ih sve više, ali gužve ne jenjavaju, evo šta kažu naučnici

Sve više kružnih tokova, a kolone automobila sve duže. To je paradoks o kojem posljednjih mjeseci raspravljaju vozači u Banjaluci, gradu u kojem je, prema podacima MUP Republike Srpske, do kraja septembra 2026. godine registrovano čak 103.357 vozila.

Da li su kružne raskrsnice zaista efikasnije od semafora ili se ponekad samo mijenja mjesto na kojem čekamo?

Odgovor saobraćajne struke nije jednostavan: dobro projektovan kružni tok može biti i bezbjedniji i brži, ali na pogrešnom mjestu može dodatno usporiti saobraćaj.

Manje teških sudara

Američki Institut za bezbjednost na putevima (IIHS) navodi da su istraživanja, nakon zamjene klasičnih raskrsnica kružnim, zabilježila 35 do 47 odsto manje ukupnih saobraćajnih nezgoda i 72 do 80 odsto manje nezgoda s povrijeđenima.

Razlog je jednostavan: vozila se kreću sporije i uglavnom u istom smjeru, pa je manje opasnih čeonih i bočnih sudara pod velikim uglom.

To, međutim, nisu procenti koji se mogu automatski pripisati Banjaluci. Rezultati zavise od broja traka, projektovanja raskrsnice i ponašanja vozača.

Koliko se stvarno brže prolazi?

U jednoj američkoj studiji na tri raskrsnice čekanje je poslije izgradnje kružnog toka smanjeno za prosječno 89 odsto, a broj zaustavljanja za 56 odsto.

Drugo istraživanje, na 11 raskrsnica u Kanzasu, pokazalo je prosječno 65 odsto manje čekanja.

Ali postoji i suprotan primjer.

Na dvije kružne raskrsnice sa dvije trake u američkoj državi Vašington ukupno zadržavanje vozila poraslo je za 12 i 22 odsto, iako su vozači iz sporednih ulica čekali znatno kraće.

Dakle, kružni tok ne znači automatski brže putovanje. Navedeni procenti mjere čekanje na konkretnim raskrsnicama, a ne povećanje prosječne brzine kroz cijeli grad.

Gdje kružni tok ima smisla, a gdje ne?

Najbolje rezultate često daje tamo gdje saobraćaj dolazi iz više približno ravnomjerno opterećenih pravaca, gdje se mnogo skreće ulijevo ili su na postojećoj raskrsnici česte ozbiljne nezgode.

Problemi nastaju kada jedan pravac neprekidno dovodi ogromnu kolonu, pa vozači iz drugih ulica teško pronalaze prostor za uključivanje.

Nije idealan ni svaki kružni tok između gusto raspoređenih semafora. Ako se saobraćaj zaustavi na narednoj raskrsnici, kolona može blokirati izlaz, pa i sam kružni tok.

Poseban izazov predstavljaju kružni tokovi sa više traka i pješački prelazi blizu izlaza. Istraživanja koja navodi IIHS pokazuju da vozači na višetračnim kružnim raskrsnicama dva do tri puta češće ne ustupaju prvenstvo pješacima nego na jednotračnim.

Zato se odluka o izgradnji ne donosi prema tome gdje ima mjesta za kružno ostrvo, nego na osnovu brojanja vozila, pravaca kretanja, pješačkog saobraćaja i simulacija saobraćajnih gužvi.

Šta to znači za Banjaluku?

U oktobru 2026. godine Gradska uprava je, prema pisanju portala Buka, najavila dodatne analize saobraćajnih tokova nakon završetka radova na važnim raskrsnicama.

Međutim, tada nisu predstavljeni konkretni podaci koji bi pokazali za koliko je pojedini kružni tok skratio vrijeme čekanja.

Bez poređenja broja nezgoda, protoka vozila i trajanja čekanja prije i poslije izgradnje, uz uvažavanje rasta broja automobila, ne može se pouzdano tvrditi ni da su kružni tokovi riješili problem ni da su ga sami izazvali.

Jedno je, ipak, jasno: raskrsnica može postati protočnija, a da vozač već stotinu metara dalje ponovo stane u kolonu.

Kružni tok može riješiti problem raskrsnice. Ali sam ne može riješiti problem čitavog grada.