Ko će odgovoriti na 127 pitanja o kvalitetu vazduha u Banjaluci

Kao softver tester naučio sam jedno: kada sistem ne radi kako treba, problem nije u tome što ne znamo šta je puklo, problem je u tome što nismo postavili prava pitanja.

Piše: Dejan Majkić

11. decembra 2025. godine, Banja Luka je zabilježila AQI indeks od 418 (kategorija "opasno") sa PM2.5 koncentracijom od 476 µg/m³, što je 32 puta iznad WHO standarda. Ovo nije prvi put. Nije izolovani slučaj. Ovo je trogodišnji trend pogoršanja: od AQI ~180 u 2021. godini, preko 286 u novembru 2024., do rekordnih 418 u decembru 2025.

Kada se u softveru pojavi bug, testeri softvera ne skaču odmah na rješenja. Prvo rade root cause analizu. Pitamo "Zašto?" sedam puta dok ne dođemo do srži problema. I tek onda možemo pričati o tome kako ga popraviti.

Cilj ovog članka nije da ponudi rješenja. Cilj je da ponudi set pitanja koje oni koji odlučuju, na nivou grada Banjaluke i na nivou Republike Srpske, moraju da si postave kako bi zaista razumjeli šta se dešava. Jer bez iskrenih odgovora na ova pitanja, svako "rješenje" će biti samo privremena zakrpa na duboko sistemskom problemu.

Pristupimo ovome kao što bismo pristupili kritičnom bug-u u sistemu koji ugrožava ljudske živote.

Šta znamo: Kontekst problema (bug description)

Prije nego što krenemo sa pitanjima, hajde da postavimo osnove, šta se tačno desilo i šta pokazuju podaci:

Simptomi:

    11.12.2025: AQI 418 (kategorija "opasno"), PM2.5: 476 µg/m³

    Cijeli decembar: konstantno visoke koncentracije PM10 i PM2.5

    Trend: pogoršanje tokom tri godine, ne poboljšanje

    Uporedni kontekst: Banja Luka često gore od Tuzle, Sarajeva, čak prvi u Evropi!

Sumnja na uzroke (prema dostupnim podacima):

    95% domaćinstava koristi čvrsto gorivo za grijanje (ugalj, drvo...)

    Vozni park: 76,8% dizel, prosječna starost 17 godina, 38% vozila starije od 23 godine

    Kotlinski položaj grada: efekt "zdjele" sa temperaturnom inverzijom do 15 dana

    Neplanska gradnja stambenih objekata

    Prosječna plata: 1.559 KM (pokriva samo 55% potrošačke korpe)

    Ugalj najjeftinija opcija: ~940-1.140 KM po sezoni vs 1.960-2.450 KM za pelet

Institucionalni odgovor:

    Banja Luka nema plan interventnih mjera (Sarajevo ima od 2023.)

    Nema subvencija za prelazak na čistije grijanje (Sarajevo nudi do 7.000 KM)

    Monitoring kvaliteta vazduha prekinut/djelimično obustavljan zbog budžeta

    Lokalni akcioni plan (LEAP) usvojen 2023., ali bez konkretnijih hitnih mjera

Sada kada znamo šta vidimo na površini, vrijeme je da krenemo u dubinu.

I: Pitanja za Grad Banjaluku

A. Monitoring i transparentnost

    Zašto je monitoring kvaliteta vazduha prekinut ili djelimično obustavljan zbog budžetskih razloga?

    Koliko tačno košta godišnje održavanje stanica za mjerenje kvaliteta vazduha i koliki je to procenat ukupnog gradskog budžeta?

    Da li postoje podaci o tome koliko je građana dnevno pristupalo informacijama o kvalitetu vazduha prije prekida monitoringa?

    Zašto podaci o kvalitetu vazduha kasne sa objavom i koji je tačan workflow od mjerenja do objave?

    Da li Grad ima plan da uspostavi real-time monitoring sa javno dostupnim podacima?

    Ko konkretno donosi odluku o tome koje informacije će biti objavljene građanima i kada?

    Zašto građani moraju da koriste privatne platforme (PurpleAir, IQAir, Ekoakcija) da saznaju kvalitet vazduha u sopstvenom gradu?

B. Plan hitnih mjera

    Zašto Banja Luka nema Plan interventnih mjera kada AQI indeks pređe određene pragove?

    Sarajevo ima takav plan od 2023. godine, da li je neko iz Gradske uprave kontaktirao Sarajevo da vidi kako to funkcioniše?

    Koji su pragovi (AQI brojevi) kod kojih bi trebalo aktivirati određene mjere (besplatan prevoz, edukacija, ograničenje saobraćaja)?

    Ko je odgovoran da definiše te pragove, Gradska skup[tina, Gradonačelnik, stručna radna grupa?

    Ako nema plana, da li je bar neko pokušao da ga napiše i šta ga je zaustavilo?

    Koliko bi koštalo uvođenje besplatnog javnog prevoza za sve građane tokom kritičnih dana zagađenja?

    Da li postoji procjena koliko bi to smanjilo broj vozila na ulicama?

C. Subvencije i ekonomska pitanja

    Zašto Banja Luka ne nudi subvencije građanima za zamjenu starih kotlova i peći?

    Sarajevo nudi do 7.000 KM. Koji su konkretni razlozi zašto Banja Luka to ne čini?

    Koliko bi koštao subvencijski program koji bi pomogao 1.000 domaćinstava godišnje da pređu na čistije grijanje?

    Koliko bi koštao subvencijski program za sva domaćinstava koja koriste individualne peći (procijenjeno 50.000+)?

    Da li je Grad makar analizirao koliko košta "ne-raditi-ništa" u smislu zdravstvenih troškova građana?

    Zašto centralno grijanje nije prošireno na veći dio grada i koji su konkretni tehnički ili finansijski prepreke?

    Koliko trenutno domaćinstava u Banjaluci ima pristup centralnom grijanju?

    Šta je plan za proširenje kapaciteta toplane u narednih 5 godina?

D. Saobraćaj

    Koliko tačno vozila je registrovano u Banjaluci (ne procjena, već stvarni podaci iz MUP-a)?

    Da li Grad ima podatke o broju vozila koja dnevno ulaze u grad i koliko od njih je tranzitnih?

    Zašto ne postoje podsticaji za korišćenje električnih vozila ili javnog prevoza?

    Da li je neko analizirao kakav bi efekat imalo ograničenje ulaska u grad za vozila starija od 15 godina tokom kritičnih dana?

    Koliko bi koštala proširenje mreže javnog prevoza i povećanje učestalosti linija?

    Zašto nema čak ni simboličnih podsticaja (besplatan parking, popusti na registraciju) za zelena vozila?

E. Industrijski objekti

    Koliko industrijskih objekata u Banjaluci prijavljuje emisije u registar zagađivača i da li takav registar postoji?

    Podaci pokazuju da samo 7% od ~400 postrojenja prijavljuje i zašto je taj procenat toliko mali?

    Ko kontroliše da li betonare, asfaltne baze (npr. Razboj), građevinska gradilišta poštuju emisione standarde?

    Koliko često se vrše inspekcijski pregledi i koliko kazni za zagađenje vazduha je izrečeno u 2024. i 2025. godini?

    Da li postoji lista svih aktivnih građevinskih gradilišta i njihov planirani režim rada tokom zimskih mjeseci?

F. Lokalni akcioni plan (LEAP)

    Lokalni akcioni plan (LEAP) usvojen je u avgustu 2023. Šta je tačno urađeno od tada?

    Koji su konkretni KPI-jevi i cilјevi tog plana i da li su postignuti?

    Zašto LEAP ne uključuje hitne interventne mjere i finansijske podsticaje?

    Ko je odgovoran za implementaciju LEAP-a i koliko često izvještava o napretku?

    Da li je plan predviđao ovakvu eskalaciju problema ili je podcijenjeno koliko brzo će se situacija pogoršati?

II: Pitanja za Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske

A. Zakonski okvir

    Koje su konkretne obaveze Republike u skladu sa EU Direktivom 2008/50/EC o kvalitetu vazduha?

    Novi EU standardi zahtijevaju PM2.5 limit od 10 µg/m³ do 2030. godine. Da li Republika ima plan kako to postići?

    Koje kazne ili sankcije postoje za gradove koji konstantno prekoračuju dozvoljene limite?

    Zašto te sankcije očigledno ne funkcionišu kao motiv za djelovanje?

B. Finansiranje i budžet

    Koliko novca je Republike izdvojila za programe kvaliteta vazduha u posljednje tri godine?

    Koliko od tog budžeta je otišlo konkretno na Banjaluku?

    Zašto ne postoji sistemski program subvencija za zamjenu individualnih ložišta na nivou cijele Republike?

    Koliki bi bio potreban budžet za takav program ako bi obuhvatio, recimo, 50.000 domaćinstava u Republici?

    Da li je Vlada razmatrala međunarodne kredite ili EU fondove za finansiranje takvih programa?

C. Saradnja sa međunarodnim organizacijama

    Republika je u kontaktu sa Svjetskom bankom oko digitalizacije, Da li su razmatrane teme kvaliteta vazduha?

    Da li je Republike aplicirala za bilo kakve EU fondove namijenjene borbi protiv zagađenja vazduha?

    Koji su razlozi zašto se ne koriste iskustva gradova u okruženju - Ljubljana (Eko sklad), Beograda ili Sarajeva?

D. Studije i istraživanja

    Da li postoji ažurirana IMPAQ studija koja kvantifikuje tačne izvore zagađenja u Banjaluci?

    Ako ne postoji, zašto nije naručena s obzirom da je problem poznat više godina?

    Koliko bi koštalo takvo istraživanje i koliko bi vremena trebalo da se uradi?

    Zašto ne postoje studije koje povezuju zagađenje vazduha sa zdravstvenim statistikama u Republici?

E. Saobraćaj i energetika

    Koji je plan za modernizaciju voznog parka u Republici. Da li postoje li podsticaji za zamjenu starih vozila?

    Zašto nije uvedeno strože tehničko kontrolisanje vozila ili zabrana registracije za vozila starija od 20 godina?

    Koji je plan gasifikacije Banjaluke i kada se očekuje realizacija?

    Zašto ne postoje podsticaji za toplotne pumpe ili solarne panele za grijanje?

III: Pitanja za Republički hidrometeorološki zavod (RHMZ RS)

    Koliko mjernih stanica za kvalitet vazduha trenutno funkcioniše u Banjaluci?

    Koliko često se vrše mjerenja i zašto postoji kašnjenje u objavi podataka?

    Da li RHMZ izdaje javna upozorenja građanima kada se očekuju kritični nivoi zagađenja?

    Ako ne, zašto ne i šta nedostaje da se to uspostavi?

    Da li RHMZ sarađuje sa Gradom na definisanju interventnih mjera koje bi se aktivirale na osnovu prognoza?

    Koliko tačno dana temperaturne inverzije je bilo u decembru 2025. u odnosu na 2024. i 2023?

    Da li postoje istorijski podaci o kretanju inverzije i zagađenja koji bi mogli pomoći u planiranju?

IV: Pitanja za Univerzitetski klinički centar i zdravstvene institucije

    Koliko je pacijenata sa respiratornim problemima primljeno u UKC Banja Luka tokom decembra 2025?

    Koliko je to u odnosu na decembar 2024. i decembar 2023?

    Da li postoji statistika o broju akutnih egzacerbacija kod pacijenata sa HOBP-om i astmom?

    Da li su lјekari primjetili porast broja djece sa respiratornim infekcijama?

    Koliko je hospitalizacija bilo direktno povezano sa komplikacijama od zagađenja vazduha?

    Zašto te statistike nisu javno dostupne i redovno objavljene?

    Da li postoji procjena koliko košta zdravstveni sistem liječenje bolesti uzrokovanih zagađenjem vazduha?

    Da li su zdravstvene institucije tražile od gradskih i republičkih vlasti da preduzmu hitne mjere?

V: Pitanja za Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite

A. Javno zdravlje i monitoring

    Da li Ministarstvo prati zdravstvene posljedice zagađenja vazduha u Republici sistematski?

    Postoji li sistem prikupljanja podataka o broju respiratornih oboljenja tokom zimskih mjeseci?

    Zašto te statistike nisu javno dostupne i redovno objavljene mjesečno ili kvartalno?

    Da li Ministarstvo izdaje javna zdravstvena upozorenja kada kvalitet vazduha dostigne opasne nivoe?

    Ako ne izdaje, zašto ne i ko je odgovoran za tu komunikaciju prema građanima?

    Da li postoji protokol saradnje između Ministarstva zdravlja i RHMZ-a za razmjenu podataka i ranog upozorenja?

B. Zdravstvene statistike i procjene

    Koliko ljudi u Republici godišnje umre od bolesti direktno povezanih sa zagađenjem vazduha?

    Da li postoji procjena koliko oboljenja od HOBP-a, astme, i kardiovaskularnih bolesti je uzrokovano ili pogoršano zagađenjem?

    Koliki je procenat hospitalizacija u zimskim mjesecima direktno povezan sa respiratornim problemima?

    Koliko djece u Republici ima dijagnostikovanu astmu i da li se taj broj povećava?

    Da li Ministarstvo prati porast alergijskih reakcija i hroničnih respiratornih problema kod populacije?

    Zašto ne postoji javna baza podataka gdje bi građani mogli vidjeti zdravstvene statistike po regionima?

C. Studije i istraživanja

    Da li je Ministarstvo naručilo ili finansiralo bilo kakvu studiju o uticaju zagađenja vazduha na zdravlje građana u Banjaluci?

    Ako ne, zašto ne s obzirom da problem traje godinama?

    Koliko bi koštala sveobuhvatna zdravstvena studija koja bi mapirala vezu između AQI indeksa i broja hospitalizacija?

    Da li Ministarstvo sarađuje sa međunarodnim organizacijama (WHO, EEA) na mapiranju zdravstvenih rizika?

    Da li postoje komparativne studije između Republike i drugih regiona sa sličnim problemima?

D. Preventivne mjere i kampanje

    Koje konkretne preventivne kampanje je Ministarstvo pokrenulo za edukaciju građana o rizicima zagađenja vazduha?

    Da li su lјekari opšte prakse obučeni da prepoznaju simptome koji mogu biti povezani sa zagađenjem i da savjetuju pacijente?

    Da li postoje protokoli za zaštitu najugroženijih grupa (djeca, stariji, hronični bolesnici, trudnice)?

    Zašto ne postoje besplatni preventivni pregledi za stanovnike najugroženijih područja?

    Da li Ministarstvo planira distribuciju maski ili filtera za najugroženije populacije tokom kritičnih dana?

E. Koordinacija sa drugim institucijama

    Ko je odgovoran za koordinaciju između Ministarstva zdravlja, Ministarstva ekologije, i lokalnih vlasti?

    Da li postoje redovni sastanci i zajednički akcioni planovi?

    Zašto Ministarstvo zdravlja nije bilo glasnije u zahtjevima prema Vladi Republike Srpske za hitne mjere?

    Da li je Ministarstvo predložilo da se zagađenje vazduha proglasi javno-zdravstvenim problemom?

F. Budžet i troškovi

    Koliko novca iz budžeta zdravstva Republike godišnje odlazi na liječenje bolesti uzrokovanih zagađenjem vazduha?

    Da li postoji procjena koliko bi se novca uštedelo ako bi se problem zagađenja riješio?

    Zašto te brojke nisu javno dostupne i ne koriste se kao argument za ulaganje u čist vazduh?

    Koliko bi koštalo opremanje svih domova zdravlja u Banjaluci sprejovima i lijekovima za akutne respiratorne probleme?

G. Dugoročna strategija

    Da li Ministarstvo zdravlja ima dugoročnu strategiju za suočavanje sa zdravstvenim posljedicama klimatskih promjena i zagađenja?

    Šta je plan za povećanje kapaciteta zdravstvenog sistema ako se problem nastavi pogoršavati?

    Da li postoje planovi za specijalizovane klinike ili odjeljenja za liječenje bolesti povezanih sa zagađenjem?

VI: Pitanja za institucije obrazovanja

    Da li škole i vrtići u Banjaluci imaju HEPA filtere u učionicama?

    Ako ne, zašto ne i koliko bi koštalo opremanje svih škola takvim filterima?

    Da li postoje protokoli o tome kada treba obustaviti nastavu ili fizičko vaspitanje zbog zagađenja vazduha?

    Da li su roditelji obaviješteni o rizicima i da li dobijaju dnevne informacije o kvalitetu vazduha?

    Koliko je djece bilo na bolovanju zbog respiratornih problema tokom decembra 2025?

VII: Pitanja za građane (samokritičnost)

Ova sekcija nije o prebacivanju krivice, već o tome da istražimo i vlastitu ulogu u sistemu. Često smo i mi dio problema.

    Koliko građana zaista zna šta je AQI indeks i šta znači broj 418?

    Koliko građani redovno provjerava kvalitet vazduha prije nego što odluče da li će ići napolje sa djecom?

    Koliko domaćinstava loži otpad, plastiku, ili nekvalitetan ugalj umjesto pravilnog goriva?

    Koliko građana koristi automobile za kratke relacije umjesto da idu pješke ili koriste javni prevoz?

    Koliko građana je spremno da plati više za čistije grijanje ili da smanji temperaturu u stanu za 1-2 stepena (kao što se radi u Kini)?

    Da li smo spremni da prihvatimo restrikcije (npr. ograničenje saobraćaja) ako će to značajno smanjiti zagađenje?

    Koliko građana je kontaktiralo svog odbornika ili gradske vlasti sa pritužbom ili prijedlogom?

    Zašto građani ne organizuju pritisak na vlasti da donesu hitne mjere?

VIII: Sistemska pitanja (za sve zajedno)

Ova pitanja ne mogu da odgovori jedna institucija, već zahtijevaju koordinaciju svih nivoa vlasti i društva.

    Zašto ne postoji integrisan sistem ranog upozorenja koji bi automatski obavijestio građane kada se očekuju kritični nivoi?

    Zašto ne postoji jedinstvena web platforma ili mobilna aplikacija gdje bi sve informacije bile dostupne na jednom mjestu?

    Ko je odgovoran za koordinaciju između Grada, Ministarstva, RHMZ-a i zdravstvenih institucija?

    Zašto ne postoji javna baza podataka gdje bi se mogli vidjeti svi pokazatelji, od AQI indeksa do broja hospitalizacija?

    Zašto nijedna institucija nije aktivirala hitne mjere kada je AQI dostigao 418, ko je to trebao da uradi i zašto se to nije desilo?

    Koliko bi koštalo kompletno rješavanje problema (monitoring + subvencije + infrastruktura + edukacija)?

    Šta je kritična komponenta koja, kada bi se riješila, dala bi najviše rezultata? Je li to individualna ložišta, saobraćaj, ili nešto treće?

    Zašto nema javne debate na ovu temu sa učešćem eksperata, političara i građana?

    Koliko će ljudi morati da oboli ili umre prije nego što se shvati da je ovo prioritet?

IX: Sedam nivoa "Zašto?" Root cause analiza ključnih tema

U software testiranju, kada želimo da dođemo do pravog uzroka problema, postavljamo pitanje "Zašto?" sedam puta. Hajde da to primijenimo na tri ključne teme.

Tema 1: Zašto ne postoje subvencije za čistije grijanje?

    Nivo 1: Zašto Grad ne daje subvencije za zamjenu starih kotlova?

    → Jer nema budžeta za to.

    Nivo 2: Zašto nema budžeta?

    → Jer to nije prioritet u gradskom budžetu.

    Nivo 3: Zašto nije prioritet?

    → Jer postoje druge "važnije" stavke (putevi, infrastruktura, plata zaposlenih...).

    Nivo 4: Zašto se to smatra važnijim od zdravlja građana?

    → Jer nema dovoljno pritiska od građana ili jakih političkih podsticaja da se to promijeni.

    Nivo 5: Zašto nema pritiska od građana?

    → Jer građani možda ne razumiju ozbiljnost problema ili misle da ne mogu ništa promijeniti.

    Nivo 6: Zašto ne razumiju ozbiljnost?

    → Jer nema dovoljno transparentnih podataka, edukacije, i dramatičnih primjera (hospitalizacija, smrti) koji bi pokrenuli građansku akciju.

    Nivo 7: Zašto nema transparentnih podataka i edukacije?

    → Jer institucije ne osjećaju političku ili društvenu obavezu da budu transparentne i proaktivne dok problem ne eksplodira.

Root cause: Nedostatak političke volje, koja nastaje iz nedostatka građanske mobilizacije, koja nastaje iz nedostatka transparentnosti i svijesti.

Tema 2: Zašto monitoring kvaliteta vazduha nije kontinuiran?

    Nivo 1: Zašto monitoring nije kontinuiran?

    → Jer nije zaključen ugovor zbog neizglasavanja budžeta.

    Nivo 2: Zašto budžet nije izglasan na vrijeme?

    → Jer su političke prioritete bile drugdje ili je postojao zastoj u odlučivanju.

    Nivo 3: Zašto politička volja nije bila dovoljno jaka?

    → Jer monitoring kvaliteta vazduha nije vidljiv građanima kao nešto što direktno utiče na njihove živote.

    Nivo 4: Zašto građani ne vide to kao prioritet?

    → Jer nisu vidjeli direktnu vezu između podataka o kvalitetu vazduha i svojih zdravstvenih problema.

    Nivo 5: Zašto ne vide tu vezu?

    → Jer nema sistematske edukacije i jer zdravstvene statistike nisu javno dostupne i povezane sa zagađenjem.

    Nivo 6: Zašto nema sistematske edukacije?

    → Jer škole i mediji ne pokrivaju ovu temu dovoljno ili institucije ne kreiraju kampanje.

    Nivo 7: Zašto institucije ne kreiraju kampanje?

    → Jer to zahtijeva dodatne resurse i političku hrabrost da se prizna da je problem ozbiljan — a priznavanje problema može značiti preuzimanje odgovornosti.

Root cause: Nedostatak transparentnosti i hrabrosti da se problem javno prizna, što onda dovodi do neinformisanih građana i političke pasivnosti.

Tema 3: Zašto građani masovno loži ugalj iako znaju da je štetan?

    Nivo 1: Zašto građani loži ugalj?

    → Jer je najjeftiniji.

    Nivo 2: Zašto je najjeftiniji?

    → Jer ne postoje subvencije ili alternativne opcije koje su pristupačne.

    Nivo 3: Zašto ne postoje subvencije?

    → Jer ni Grad ni Republika ne izdvajaju sredstva za to (već smo pitali).

    Nivo 4: Zašto građani ne pritišću da se to uvede?

    → Jer prosječna plata u Republici pokriva samo 55% potrošačke korpe.

    Nivo 5: Zašto ekonomska situacija ne dozvoljava prelazak na čistije grijanje?

    → Jer ekonomski sistem ne funkcioniše na način koji podržava zdrave životne uslove.

    Nivo 6: Zašto sistem ne funkcioniše?

    → Jer postoji kombinacija visokih troškova života, niskih plata, nedostatka investicija, i nepostojanja socijalne politike koja bi štitila najranjivije.

    Nivo 7: Zašto nema sistemskih rješenja?

    → Jer rješavanje ovih problema zahtijeva dugoročno planiranje, političku hrabrost, međunarodnu saradnju, i spremnost da se izvrši pritisak na postojeće strukture moći, a to je teško i nosi rizike.

Root cause: Ekonomska nesigurnost i siromaštvo, koja su rezultat širih sistemskih problema u društvu, u kombinaciji sa nedostatkom političke volje da se prioritet stavi na zdravlje umjesto kratkoročne političke stabilnosti.

Tema 4: Zašto Ministarstvo zdravlja nije glasnije o problemu?

    Nivo 1: Zašto Ministarstvo zdravlja ne objavljuje javno zdravstvene statistike o posljedicama zagađenja?

    → Jer nema sistemskog prikupljanja tih podataka na nivou Ministarstva.

    Nivo 2: Zašto nema sistemskog prikupljanja?

    → Jer to zahtijeva koordinaciju sa svim zdravstvenim ustanovama, dodatne resurse, i IT sisteme.

    Nivo 3: Zašto se ne investira u te sisteme?

    → Jer zdravstveni budžet je prioritizovan za hitne intervencije i liječenje, ne za preventivni monitoring.

    Nivo 4: Zašto preventiva nije prioritet?

    → Jer rezultati preventive se ne vide odmah, dok nedostatak lijekova ili medicinskih aparata izaziva trenutne političke posljedice.

    Nivo 5: Zašto je politička kalkulacija važnija od dugoročnog zdravlja?

    → Jer glasači reaguju na ono što je vidljivo i trenutno (npr. "bolnica nema aparate"), a ne na dugoročne preventivne programe.

    Nivo 6: Zašto građani ne cijene preventivne programe?

    → Jer edukacija o javnom zdravlju nije dovoljno razvijena, i zato što ljudi ne vide direktnu vezu između kvaliteta vazduha i svojih bolesti.

    Nivo 7: Zašto ta veza nije očigledna?

    → Jer za razliku od saobraćajne nesreće ili akutne infekcije gdje je uzrok i posljedica jasni, zagađenje vazduha izaziva "spore" bolesti koje se razvijaju godinama, što čini problem nevidljivim dok ne postane kritičan.

Root cause: Nedostatak političke hrabrosti da se prioritizuje dugročno javno zdravlje nad kratkoročnim političkim rezultatima, u kombinaciji sa slabom edukcijom građana o preventivnoj medicini.

X: Šta dalje?

Ovaj članak nije napisao rješenja. Napisao je pitanja.

Pitanja koja zahtijevaju odgovore.

Ali ko će odgovoriti?

    Ako ste gradski odbornik, postavite ova pitanja na sljedećoj sjednici Skupštine Grada. Tražite konkretne odgovore sa brojevima, planovima, rokovima.

    Ako ste zaposleni u Ministarstvu, pitajte svog šefa da li postoji plan, budžet, i volja da se ovo riješi. Ako ne postoji, pitajte zašto.

    Ako ste zaposleni u Ministarstvu zdravlja, tražite da se uspostavi sistematsko prikupljanje zdravstvenih podataka i da se te informacije javno objave. Neka se vidi koliko ljudi strada.

    Ako ste novinar, koristite ova pitanja za intervjue sa odgovornim licima. Ne prihvatajte opšte odgovore poput "radimo na tome", tražite konkretne podatke.

    Ako ste građanin, počnite da postavljate ova pitanja javno. Na društvenim mrežama. U pismima lokalnim medijima. Na sastancima mjesnih zajednica.

    Ako ste roditelj, pitajte direktora škole vašeg djeteta da li postoje protokoli za zaštitu djece kada je vazduh opasan. Ako ne postoje, tražite da se uvedu.

    Ako ste ljekar, objavite statistike. Neka se zna koliko ljudi strada. Kontaktirajte Ministarstvo zdravlja i tražite da se zdravstvene posljedice zagađenja sistematski prate i objavljuju.

    I najvažnije, ako ste neko ko ima moć odlučivanja, znajte da ste odgovorni. Ne da date opšte obećanje. Već da date konkretne odgovore na konkretna pitanja. Jer i vaša djeca udišu ovaj vazduh!

XI: Bug koji se ne popravlja sam

Kada software tester identifikuje kritični bug, on ne čeka da se problem riješi sam. On dokumentuje problem. Postavlja pitanja. Traži root cause. I onda ne popušta dok odgovorni ne daju odgovore i plan akcije.

Zagađenje vazduha u Banjaluci je kritični bug u sistemu koji se zove naše društvo.

I kao svaki bug, on neće nestati ignorisanjem. Neće nestati ako ga prikrijemo. Neće nestati ako kažemo "radimo na tome" bez konkretnih akcija.

Nestaće samo kada postavimo prava pitanja, dobijemo iskrene odgovore, i pokrenemo sistemske promjene.

Ova pitanja su na stolu.

Sada je na onima koji odlučuju da na njih odgovore.

A mislili ste da ću propustiti medije:

Pitanja za medije i TV kuće:

Ako vodite TV ili radio program, ako ste urednik portala ili novina, evo pitanja koja trebate postaviti sebi i svojim ekipama:

    Koliko puta smo u posljednjih 12 mjeseci objavili priču o kvalitetu vazduha u Banjaluci?

    Da li naše jutarnje emisije dnevno prikazuju AQI indeks kao što prikazuju vremensku prognozu?

    Koliko često pozivamo odgovorne iz Grada, Ministarstva i zdravstvenih institucija u studio da odgovore na konkretna pitanja uživo?

    Da li imamo stručnjaka ili novinara specijalizovanog za ekološke teme koji sistematski prati ovaj problem?

    Koliko često objavljujemo istraživačke priče sa konkretnim podacima umjesto samo prenošenja saopštenja?

    Zašto ne pravimo emisije gdje će građani direktno postavljati pitanja gradonačelniku ili ministrima o zagađenju?

    Da li pratimo šta su rekli odgovorni prošle godine i da li ih suočavamo sa njihovim obećanjima koja nisu ispunjena?

    Koliko smo puta pitali UKC Banja Luka za zdravstvene statistike i objavili ih?

    Da li imamo dokumentarni format ili serijal emisija posvećen kvalitetu vazduha?

    Koliko je naših vesti na temu zagađenja bilo "breaking news" a koliko sistemske analize?

    Da li naša redakcija ima politiku da svaki put kada AQI pređe 200, to bude top vijest dana?

    Zašto ne pravimo komparativne analize sa Sarajevom, Tuzlom, Beogradom da pokažemo gdje Banja Luka stoji?

    Koliko puta godišnje organizujemo javne debate ili panel diskusije na ovu temu?

    Da li imamo snimljene intervjue sa građanima koji su direktno pogođeni (roditelji bolesne djece, hronični bolesnici)?

    Zašto ne radimo "follow-up" priče koje provjeravaju da li se išta mijenja nakon naših objava?

PS

Dijeli ovaj članak. Šalji ga odbornicima, ministrima, novinarima, prijateljima.

Jer promjena počinje kada pitanja više ne mogu biti ignorisana.