top of page

KAKO SE POSTAJE ČOVJEK IZ NARODA Vlado Đajić nikad iskrenije o humanosti, teškoj i vedroj strani svog poziva te politici: Ako ne znaš odakle si pošao, ne znaš ni gdje ideš VIDEO

U razgovoru za ALOonline, doktor Vlado Đajić, direktor UKC RS otkrio je kako je „uplivao“ u političke vode, ističući svoju predanost medicinskoj karijeri i teškoće s kojima se suočavao u svijetu politike. Između ostalog Đajić je i podijelio zanimljive anegdote, te govorio i o kandidaturi za gradonačelnika Banjaluke, ali i otkrio šta je to njegov "slatki grijeh. Cijeli intervju možete pogledati OVDJE.


U politici se rijetko susrećemo s pojedincima koji su svoju karijeru izgradili na medicinskim poljima. Međutim, dr Vlado Đajić nije samo doktor neurologije i direktor UKC RS, već i ključna figura u jednoj od najvećih partija u BiH, a kako je kazao za naš portal, u politiku je „uvučen“.


Đajić je podijelio svoje iskustvo „otimanja“ sa predsjednikom Republike Srpske, Miloradom Dodikom, kako bi spriječio postavljanje na mjesto direktora Univerzitetskog kliničkog centra (UKC). Tvrdi da se i dalje osjeća kao doktor, a političko djelovanje doživljava kao svojevrsnu žrtvu.


– Ja se i danas osjećam kao doktor, ovo je moja trenutna situacija u koju sam nekako uvučen. Otimao sam se sa predsjednikom Dodikom da ne budem direktor UKC-a RS, otimao se da ne budem na listi, otimao da ne budem predsjednik GrO SNSD Banjaluka. Žrtva sam svega ovoga, a prije toga bio sam najsretniji i gledao sam ljude drugačije, a sad sam vidio tu surovost koju politika nosi – navodi Đajić, ukazujući na promjene u svom svjetonazoru koje su proizašle iz političkih izazova.


Na šta je to doktor Đajić najviše ponosan u medicinskoj karijeri, kada će garaža kod UKC RS biti završena, te koje je to angedote iz operacione sale ispričao pogledajte u video intervjuu sa doktorom Vladom Đajićem, generalnim direktorom UKC-a RS, poslanikom NSRS i predsjednikom GrO SNSD Banja Luka.


Uprkos političkim izazovima, doktor Đajić ostaje predan svojoj ljekarskoj karijeri i napretku medicinske prakse u Republici Srpskoj. Kao jedan od inicijatora stvaranja neurološke klinike, doprinio je smanjenju smrtnosti od moždanog udara.


Doktor Đajić je ne samo stručnjak u svojoj oblasti već i humanitarni heroj. Kroz svoj rad, posebno je ponosan na slučajeve gdje je medicinskom stručnošću i pažnjom prema pacijentima donosio radost i olakšanje, ali i otkrio da njemu kao doktoru to pričinjava veliko zadovoljstvo.


Priča o spasavanju trudnice kojoj je pukao krvni sud u mozgu ili o ponovnom spajanju odsječene ruke samo su neke koje svjedoče o njegovoj bogatoj medicinskoj karijeri.


– Ponosan sam na mnoge stvari koje smo uradili. Jedan od slučajeva koji ću pamtiti jeste žena u devetom mjesecu trudnoće kod koje je došlo do pucanja krvnog suda u mozgu. Dvije ekipe su radile na tom slučaju – jedna na mozgu, a druga je morala da vadi bebu. Da bi nakon 15-ak dana došao muž sa dvoje djece, a ona je na nogama i nosi bebu. Mi ljekari smo malo čudni, mi kad vidimo takvo nešto srećni smo više nego da nam neko da milion. Isto jedna od anegdota koja se desila u Ljubačevu. Prišao mi je čovjek, pružio lijevu ruku i nasmijao se, a onda mi je pokazao ožiljak ruke koja je bila odsječena, a mi smo je ponovo zašili. I kako ne bih bio sretan. To je naš veliki uspjeh i na to sam ponosan – kazao je Đajić za ALOonline.


Ambasador radosti i inkluzije: Uz njih sam progledao

Doktor Đajić je i predan ambasador osoba sa Down sindromom. Njegova posvećenost pružanju prilika ovim osobama da iskuse radost i ljepotu života čina ga humanitarnim herojem. Kroz svoj rad, on postavlja temelje inkluzivnog društva, pružajući podršku i prilike za nezaboravna iskustva osobama sa poteškoćama u razvoju.


– Ja sam uz njih progledao. I oni su meni pomogli, a onda smo uradili puno – kaže doktor Đajić, govoreći o osobama sa Down sindromom koje su postale dio njegovih humanitarnih aktivnosti i kojima daje svoju poslaničku platu.


Jedna od ključnih inicijativa doktora Đajića je organizacija putovanja za ove osobe, što im je omogućilo da istraže različite gradove poput Soluna, Beograda i Beča, prisustvuju predstavama, kuvaju zajedno, te uživaju na Jahorini. Za mnoge od njih, ovo su sigurno prvi koraci ka nezavisnosti i integraciji u društvo.


– Kada u svijetu neko dobije dijete sa invalidnošću, roditelji to dijete sklone u stan, skoro ga nikad ne izvede u grad i nemaju priliku da vide svijet. Tako smo mi krenuli sa putovanjima u Solun, Beograd, Beč, te smo išli na razne predstave, kuvali. To je jedna meni posebno draga aktivnost, jer su to osobe koje ne gledaju interes, oni su zadovoljni sa malim stvarima i oni vole – objašnjava doktor Đajić, ukazujući na važnost pružanja podrške osobama sa poteškoćama u razvoju.


Izazovi u gradnji: Kada će biti završena garaža kod UKC RS?

Iako je garaža Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske trebala biti završena u junu 2023. godine, Đajić otkriva da su se suočili s nizom izazova koji su usporili završetak projekta.


– Bilo bi završeno na vrijeme, ali došla je ta famozna korona koja je odgodila radove – izjavio je Đajić, te dodao da pandemija nije samo usporila radove već je dovela do poskupljenja materijala, uz izazov bolesti među radnicima i ekonomske krize, što je rezultovalo odgodom završetka radova na garaži.


Đajić naglašava da je odgovornost za izvođenje građevinskih radova na garaži na samom izvođaču i ugovoru.


– Mi sa tim nemamo ništa, to je sve stvar izvođača i ugovora i on je u obavezi da to završi ove godine.


Ukoliko izvođač ne ispuni svoje obaveze, naglašava da se planira tužba kako bi se zaštitili interesi UKC RS.


– Ukoliko ne završi, mi ćemo ga tužiti – najavljuje Đajić.


Uprkos izazovima, predviđa se da će radovi biti gotovi tokom ljeta, pružajući dodatne kapacitete za parkiranje i unaprjeđujući infrastrukturu UKC RS.


Gdje je zapela smjena Stanivukovića?

Đajić je u oktobru 2023. godine pokrenuo sakupljanje potpisa za peticiju za smjenu Draška Stanivukovića. Tom prilikom je kazao kako se „ želi spriječiti dalja Stanivukovićeva samovolja pri izgradnji različitih objekata, poput zgrada, kružnih tokova i slično, dok se izostavlja ono što su potrebe građana, kao što su škole i vrtići“.


Čak je dodao i kako Dodik daje podršku ovoj smjeni. U razgovoru za naš portal Đajić je iznio iznenađujuće rezultate svoje inicijative za smjenu trenutnog gradonačelnika Banjaluke, te kazao da je prikupljeno više od 22 hiljade potpisa podrške.


– Ovakav odziv građana nismo očekivali, ali je očigledno da postoji značajan broj ljudi koji dijele naše zabrinutosti i stavove – izjavio je Đajić za ALOonline.


Na pitanje o razlozima inicijative, Đajić je istakao da su „čekali da slijepi progledaju“.


Takođe, ističe da je „nekoliko miliona potrošeno neopravdano u dječiju igru“, aludirajući na projekte Stanivukovića.


Đajić najavljuje i naredne korake.


– Mi ćemo sada tražiti njegovu ostavku ili ići u opoziv – kaže on za ALOonline.


Đajić o kandidaturi za gradonačelnika Banjaluke: Ako budem morao, biću

Pitanje gradonačelničke trke u Banjaluci postaje sve zanimljivije, a Đajićevi komentari unijeli su i dodatnu dinamiku u iščekivanju objave kandidatura. Đajić je za naš portal otvoreno razgovarao o mogućoj kandidaturi za gradonačelnika Banjaluke, iznoseći stavove o potrebnim karakteristikama budućeg lidera grada.


– Nama ne treba atrakcija od gradonačelnika ili neko prepoznatljiv. Ja sam rekao da bih ja bio najbolji, ali mene to ne interesuje. Ako budem morao biću, da napravim najbolji grad. Nama treba čovjek struke, od zakona, vrijedan i da sve to pomiri kako bi sve funkcionisalo – izjavio je Đajić u intervjuu za ALOonline.


Tumori našeg društva: Mnogi ćute kao kukavice

Đajić je naglasio kako su problemi našeg društva objektivni i subjektivni, uključujući otpor prema postojanju Republike Srpske i potrebu za ujedinjenjem oko ključnih institucija. Kao ključni problem društva navodi neuključenost građana u političke procese.


– Mi imamo objektivne i subjektivne probleme. Objektivno postoji mnogo ljudi koji ne žele postojanje Republike Srpske. Mnogi bi željeli jedan ponizni i poltronski narod, a ne jedan ponosni i patriotski srpski narod – izjavio je Đajić.


Dodao je da mu je žao što mnogi, kako neobrazovani, tako i stručni ljudi, stoje po strani, ćuteći kao kukavice umjesto da se aktivno uključe.


Prema Đajiću, ključno je okupljanje oko institucija Republike Srpske te postizanje profesionalizacije u različitim sektorima društva. Naveo je da je važno da novinari obavljaju svoj posao, da ljekari, pravnici i inženjeri aktivno doprinose, te da se zajedno radi na rješavanju izazova koji se javljaju.


Čovjek iz naroda čak i u mantilu: Ako ne znaš odakle si pošao, ne znaš ni gdje ideš


Često je viđen u Branešcima, rodnom selu u kojem aktivno učestvuje u svakodnevnim radovima, uključujući i košenje trave. Za Đajića se vezuje reputacija čovjeka iz naroda, a on sam to potvrđuje.


– Najbolje te poznaju komšije, ljudi iz tvog mjesta, a ja najviše volim kad odem na selo, odem roditeljima na groblje, prijateljima na slavu. Ako ne znaš odakle si pošao, ne znaš ni gdje ideš. Ja se svugdje ponašam isto i u kući i na ulici i na poslu. Od mene nikad niste vidjeli aroganciju, nedostižnost – navodi Đajić.


Doktor Vlado Đajić podijelio je s nama i svoju životnu filozofiju koja je oblikovana bogatim iskustvima od školskih dana pa do rata. Kroz smijeh, on kaže da bi knjiga o njemu bila izuzetno zanimljiva.


– Pa takva knjiga se tek treba napisati (smijeh)… bila bi interesantna jer to što sam ja preživio rijetko ko će preživjeti. Od škole do rata… oko mene je padalo granata i „zviždalo“ – kaže Đajić.


Jedan od „slatkih grijehova“ u životu doktora Đajića su putovanja, koja smatra najljepšim iskustvom. Imao je sreću obići planetu, uključujući gradove poput Moskve i St. Petersburga.


– Ono što je najljepše jesu putovanja, a imao sam sreću da obiđem planetu. Toplo preporučujem svima da putuju jer čovjek kada negdje ode na samo dva dana, on se regeneriše.


Kada je riječ o materijalnim stvarima, doktor Đajić naglašava da, iako je uvijek imao sreću da ga ima, novac sam po sebi za njega ne predstavlja ključ za sreću. Ističe važnost rada i vrijednosti te kako rad predstavlja osnovu svega.


– Imao sam tu sreću da sam uvijek imao, ali pare dođu i odu i ne mogu da učine čovjeka sretnim. Svakako da moramo raditi, rad je preduslov svega i moramo biti vrijedni.


Veseljak u duši koji je zadužio mnoge poznate ličnosti


Iako poznat po svojoj ozbiljnoj medicinskoj karijeri i političkom angažmanu, doktor Vlado Đajić otkriva da dijeli i strast prema muzici te da je razvio posebne odnose s poznatim pjevačima.


Jedan od zapaženih trenutaka jeste i onaj kada je doktor Đajić spasio život Halidu Bešliću. Ipak, kako kaže, on ne doživljava ovakve događaje kao obavezu, već kao priliku da pomogne i gradi prijateljstva.


Posebna veza doktora Đajića sa Borom Čorbom ima dugu istoriju, koja je počela još tokom specijalizacije u Beogradu. Kroz razne situacije, doktor Đajić je pomagao mnogim pjevačima, a oni su mu uzvraćali prijateljstvom.


– Imam tu specifičnu vezu sa pjevačima, recimo sa Borom Čorbom. Sa njim sam u sjajnim odnosima od specijalizacije u Beogradu. Mnoge sam spasavao i pomagao pa smo se tako sprijateljili. Nekada kada dođu ovdje, čak ne žele da im se plati nastup.


Kako se u porodici Đajić proslavlja najradosniji hrišćanski praznik

Kroz razgovor, Đajić je otrkio da su običaji u njegovoj porodici duboko ukorijenjeni u tradiciji. Kao dijete, zajedno s djedom, išao je sjeći badnjak, što mu je ostavilo neizbrisivu uspomenu iz djetinjstva. Za Badnje veče, on i njegova porodica tradicionalno se okupljaju u njihovom rodnom selu, gdje učestvuju u paljenju badnjaka i pijukanju.


Jedan od posebnih gestova tokom božićnih praznika jeste darivanje paketića. Doktor Đajić ističe da je darivanje paketića nešto najljepše što djeca pamte. Ovaj običaj, iako tradicionalan, donosi radost i sreću najmlađima, stvarajući posebnu atmosferu toplote i ljubavi.


– Ja sam kao dijete sa djedom išao sjeći badnjak, tako da mi je to ostalo. Za Badnje veče sam u svom rodnom selu na loženju badnjaka, pijukanju. Pokloniću i ove godine paketiće, a to je nešto najljepšte što djeca pamte. I trebamo se okupljati oko naše vjere i crkve.

bottom of page