Kako je nastala “Bašta sljezove boje”: Simbol jedne generacije u Banjaluci FOTO

Prije četrdeset godina nekadašnju baštu starog Doma JNA u ulici Borisa Kidriča tadašnji  mlađahni banjalučki rokeri preimenovaše u „Bašta sljezove boje“.

Da li  inspirisani jednim od najpoznatijih djela Branka Ćopića, ili se tek onako onako odlučiše za ovo ime, ne možemo sa sigurnošću tvrditi, ali tih osamdesetih ovaj prostor je postao kultno ime gradske rok-scene.

U prvoj polovini osamdesetih ovaj prostor nosio je ime bašta „Mladost“: Asocijacija više nego jasna – u zgradi pored bilo sjedište Opštinske organizacije Saveza socijalističke omladine, a tu je bio i Ferijalni savez, u podrumu štamparija, dok je u samoj bašti bilo i sjedište omladinske zadruge. I što bi se reklo ondašnjim rječnikom, bašta je bila stjecište omladinskih kulturnih zbivanja, pa  se organizovale tzv. disko-večeri, a na primjer, tokom ljeta 1984. godine ovdje su nastupili „Elvis J Kurtovich & Meteors“, „Zabranjeno pušenje“, „Dorian Gray“ sa bubnjarem, Banjalučaninom Brankom Terzićem-Terzom, kao i „Katarina II“u originalnoj postavi, koja će kasnije postati „EKV“.

U „Bašti sljezove boje“ (BSB) bilo je prostora za poznate i afirmisane bendove sa ex-yu scene, ipak nije se štedjelo na prostoru kada su u pitanju bili banjalučki bendovi. Možda ima bendova koji se nisu okušali  u ovom prostoru,  na legendarnoj  bini  „BSB“, pojavljivao veliki broj muzičara različite muzičke orijentacije.

Kad padne mrak! Bio je svojevrsni poziv–najava  za početak koncerata, s obzirom da je „BSB“ funkcionisala ljeti. Ponekad  se događalo da „kada padne mrak – ubrzo dolazi vrijeme za spavanje“. Naime, ako je početak bio zakazan „kad padne mrak“ (ljeti izmedju 20:30 – 21:00 sat), a dozvoljeno vrijeme trajanja tih godina najčešće je „propisivano“  do 23 sata.

Tako se desilo da otvarajući koncert u Bašti sljezove boje u ponedjeljak traje kraće nego štio je bilo potrebno da svi učesnici dobiju svoj odgovarajući vremenski prostor. Naime, organizator je, u najboljoj namjeri da priredi pravi večernji hepening jednostavno zaboravio na komšiluk. Kako je koncert pod nazivom KAD  PADNE MRAK počeo tek iza devet sati (kada je u ovo godišnje doba mrakopadanje sasvim oubičajeno), izvodjači „Viktorija“, „Duba bend“, „Irena bend“, „Radio“ i „Dinar“, su objektivno morali imati kocnert do 24 sata. Medjutim, desilo se da je oko 23 sata i 30 minuta komšiluku pao mrak na oči, te je pozvana milicija da prekine ovo, inače uspjelo muzičko druženje.Nije bilo nikakvog incidenta, ni tvrdoglavljenja…., zabilježio je izvještač sa ovog koncerta u „Glasu“, rubrika „Svijet mladih“ u julu 1986. godine, te dale navodi  da je „sviračkoj fešti u Bašti sljezove boje prisustvovalo oko hiljadu gledalaca-slušalaca, i to od početka do kraja“.

A ovih hiljadu gledalaca-slušalaca je samo jedan do dokaza u prilog tvrdnji da su banjalučki bendovi , iako većima u tzv. demo-fazi  znali „navući“ veći broj posjetilaca nego i neka druga imena ex-yu scene.

Ako se na koncertu povodom otvaranja „BSB“ 1986. skupilo oko hiljadu posjetilaca, ništa manje nije ih bilo ni na „BLOKROK  GITARIJADI 89“. Došli su mnogi da vide između ostalih vide i čuju „Ritam kiše“, „Daltone“ „Bety Blue“. „Climax“, „Clips". Tada je pobjedio  rockabili bend „Ritam kiše“ , predvođen talentovanim  muzičarom i pjevačem Murisom Čengićem, koji i danas ne odustaje od ovog muzičkog pravca i u Švedskoj predvodi bend „Jukebox“.

Prije izvjesnog vremena Muris mi je pojasnio kako je uredio zid „BSB“, a vjerujemo da će ova njegova priča podsjetiti i mnoge koji su ovdje dolazili , kako je to bašta nekada izgledala: "Tahir Dinar je bio glavni u omladini i dobio je novac od njih , a ja sam sa tim novcem kupio sprej i uradio grafiti za čitavu baštu. Imao sam zadatak da predstavim banjalučju rock istoriju od prve  pa do zadnje.. Tako sam uradio grafite  za Meteore, Jazzvu, Trn U Oku, Dinar, i ostale bendove. Ako se sjećate "Broja Jedan" iz Alana Forda na ulazu u BSB, to je isto djelo moji ruku. Kasnije su par grafita uradili i BTB sa Hiseta, ali 85 posto je sve je bilo moje djelo….Meni je BSB puno predstavljala u mladosti, i bilo bi se lijepo podsjetiti…"

Grafiti su bili Tahirova ideja da se predstavi BL rock istorija , od praistorije do danas kako bi to Tahir rekao i svi su bendovi imali neki svoj grafit.

Tih godina „BSB“ bila je ne samo centar muzički zbivanja u gradu, nego predstavljala i jednu svojevrsnu urbanu priču Banja Luke.

"Ispred ulaza u „BSB“, u ulici Borisa Kidriča: Puna  ulica,  raja sjedi po trotoaru, zidićima, gužva za kupovinu karata, neko konta da izbjegne plaćanje karte, pa će preko ograde kada počne svirka, a malo popusti pažnja redarima, i svi se nadaju da kada padne mrak, valja neće i komšiluku pasti mrak na oči…." jedan od opisa druženja i izgleda izlaska u Bašti sljezove boje.