Jedete i pijete za male pare usred Banjaluke?! Evo čega su se dosjetile kladionice

Početkom februara javnost je reagovala na račun iz banjalučkog kafića kod parka “Mladen Stojanović”, u kojem su dva kapućina i dvije flašice vode od 0,25 litara naplaćeni 17,20 KM. Jedna kafa tada je koštala 4,8 KM, voda gotovo četiri marke, a poruke je bila – kafa postaje luksuz.

Samo nekoliko sedmica kasnije, redakciji BL portala javili su se čitaoci sa potpuno drugačijim primjerima. Kako kažu, bili su zaprepašćeni cijenama iz kladionica u samom centru grada.

Tragom njihove priče, i ekipa BL portala posjetila je neke od kladionica u centru Banjaluke i ostala podjednako zaprepašćena.

U kladionici u blizini Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, na mjestu nekadašnjeg poznatog bara, naručili smo pileći file u sosu od bijelog vina, uz pekarski krompir i uštipke, kao i jedan espreso. Konobar je donio račun na kojem je pisalo – 11,5 KM. Obilna porcija hrane – 10 maraka, kafa – marku i po.

U posjeti novootvorenoj kladionici preko puta Uprave za indirektno oporezivanje, u prostoru koji izgleda kao savremeni kazino sa velikim ekranima i luksuznim enterijerom, kafu smo takođe platili svega 1,5 KM.

Što se ostatka cjenovnika tiče, kapućino košta 1,8 KM, voda od 0,25 litara 1,5 KM, dok se gazirani sokovi prodaju za oko 2,2 KM. Postoje i kombinovane ponude, poput kafe i vode za dvije i po marke. Pivo od 0,33 litra može se naći već od dvije marke.

Sve to u samom centru grada, u vrijeme kada većina ugostitelja govori o rastu troškova nabavke, energenata, plata i poreza, zbog čega je u većini lokala kafa “stigla” do tri marke, pa i više.

„To njima nije primarna zarada“

Goran Kurtinović, banjalučki ugostitelj i član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “Horeca”, za BL portal kaže da je riječ o ozbiljnom pritisku na klasično ugostiteljstvo.

“To njima nije primarna zarada. Prodaja hrane i pića nije njihov osnovni prihod, već klađenje i igre na sreću. Kroz ovakvo formiranje cijena oni se mogu pokrivati, pa čak i raditi sa minimalnom maržom, jer im je zarada na drugoj strani”, kaže Kurtinović.

Prema njegovim riječima, takav model klasični kafići i restorani teško mogu pratiti.

“Uđete zbog jeftine kafe ili piva, a u tom prostoru su vam ponuđene i druge mogućnosti. Podložni ste kockanju. Ljudi mi prilaze i kažu da se na takav način kockanje ‘normalizuje'”, navodi on.

Dodaje i da je dio ugostitelja u teškoj situaciji.

“Ovo je kriza za pojedine kafiće. Neki dobijaju ponude da u svoje objekte ubace aparate za igre na sreću kao dodatni prihod. Ozbiljni ugostitelji to neće dozvoliti, ali ima i onih koji u tome vide posljednju šansu za opstanak”, ističe Kurtinović.

Pitanje tržišta i regulacije

Tema se otvara i u kontekstu ranijih javnih rasprava o eventualnoj zabrani pušenja u zatvorenim prostorima u Republici Srpskoj, kada su se u javnosti pojavljivale informacije da bi određeni subjekti mogli tražiti poseban tretman. Iako konkretna zakonska rješenja još nisu definisana, pitanje regulacije prostora u kojima su dostupne igre na sreću ostaje aktuelno.

Kurtinović smatra da bi se morala pooštriti kontrola kada je riječ o maloljetnicima i primjeni postojećih propisa.

“Ulazi se jer nikome nije zabranjeno da popije piće. Ako bi postojale jasne kazne i dosljedna kontrola, drugačije bi se razmišljalo”, kaže on.

Više od obične šolje kafe

Razlika između 4,8 KM i 1,5 KM za kafu u istom gradu više nije samo pitanje cijene. Ona postaje pitanje poslovnog modela, konkurencije i društvene odgovornosti. Dok jedni tvrde da je riječ o legitimnoj tržišnoj strategiji, drugi upozoravaju da kombinacija jeftine ugostiteljske ponude i dostupnosti igara na sreću može imati dugoročne posljedice, posebno zbog činjenice da kockanje postaje sve ozbiljniji problem.

BL portal je o svemu tome zatražio i komentar iz nekoliko kladionica u Banjaluci, ali do zaključenja teksta odgovor nismo dobili.