Iz Koreje stigla na studije u Banjaluku: Otkrila šta je prvo primijetila kada je došla

Ćivon Kim, studentkinja iz Južne Koreje, ljetni semestar provela je na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, a sada je otkrila šta je prvo primijetila kada je došla u grad na Vrbasu.

Kako ističe, biti na razmjeni i provesti vrijeme na Univerzitetu u Banjaluci, za nju je bilo neprocjenjivo iskustvo koje je donijelo značajne promjene ne samo u studentskom životu, već i u načinu na koji posmatra sam život.

Zašto se odlučila za razmjenu u Banjaluci?

“Dok sam studirala na svom univerzitetu u Koreji, bila sam studentkinja koja se uglavnom usredsređivala na izvršavanje zadatih projekata i praćenje akademskog rasporeda. Vajarstvo sam izabrala kao studijski program jer sam oduvijek uživala u stvaranju i izražavanju, ali kako sam napredovala kroz studije, sve sam više bila nesigurna u to kojim putem želim da krenem nakon diplomiranja. Počela sam da osjećam da mi je potrebno da izađem iz poznatog okruženja, upoznam širi svijet i preispitam sebe kroz drugačiju kulturu i obrazovni sistem. To me je podstaklo da se prijavim za program razmjene”, počinje ona svoju priču.

Kako dodaje, u početku nije znala mnogo o BiH.

Šta je prvo primijetila po dolasku u Banjaluku?

“Kada sam prvi put stigla u Banjaluku, jedna od stvari koje sam najviše primijetila bila je razlika u ritmu života u odnosu na Koreju. Jedna lokalna prijateljica mi je rekla: ‘Život ovdje je mnogo sporiji i opušteniji nego u Koreji, zato, dok si ovdje, pokušaj da se opustiš i uživaš u vremenu.’ Kako sam nastavila da živim u Banjaluci, postepeno sam počela da razumijevam šta je time mislila”, kaže ona.

Kako su je dočekali profesori i kolege?

Prema njenim riječima, uvijek je imala podršku Univerziteta, posebno oko administrativnih stvari, rješavanja dokumenata…

Ćivon ističe da je imala i podršku profesora koji su organizovali raspored predavanja na osnovu njenih predmeta kako bi mogla sve postići.

“Zahvaljujući tome, mogla sam da pohađam sve predmete koje sam prvobitno izabrala. Za neke od tih predmeta profesori su čak organizovali posebne termine individualne nastave. Bila sam duboko impresionirana time koliko su se fakultet i profesori aktivno angažovali kako bi podržali akademsko iskustvo jedne studentkinje na razmjeni”, kaže ona dodajući da je veliku pomoć dobijala i od kolega.

Zatim nastavlja iznositi svoje utiske o Banjaluci i ljudima.

“Jedna od stvari koje najviše pamtim jeste to što su se, ne samo profesori i kolege sa kojima sam direktno sarađivala, već i mnogi drugi ljudi koje sam upoznala na Univerzitetu, prema meni odnosili toplo i ljubazno. Iako sam bila studentkinja na razmjeni koja je sama živjela u stranoj zemlji, zahvaljujući njima rijetko sam imala osjećaj da sam zaista sama. Način izvođenja nastave takođe se prilično razlikovao od onoga što sam ranije iskusila u Koreji. Imala sam osjećaj da se proces razgovora sa profesorima i kolegama o idejama i razvijanja rada kroz povratne informacije smatrao jednako važnim kao i završni umjetnički rad”, dodaje ona.

Kako joj je Banjaluka promijenila pogled na život?

Kao najveću promjenu koju je doživjela tokom života u Banjaluci, Ćivon navodi da je riječ o povezivanju sa drugim ljudima.

“U Koreji sam bila relativno introvertna i bila sam naviknuta da vrijeme provodim i radim sama. Međutim, u Banjaluci sam upoznala mnogo različitih ljudi, dobijala pomoć od njih, zajedno pohađala nastavu i vodila brojne razgovore. Kroz ta iskustva otkrila sam koliko povezivanje sa drugim ljudima može da bude prijatno. Takođe sam shvatila koliko ljudi mogu biti iskreno topli i ljubazni i koliko im je drago da pomognu drugima”, priča ona.

U početku joj je bilo neprijatno tražiti pomoć, jer je smatrala da tako opterećuje ljude.

“Međutim, neki ljudi su mi rekli da su zapravo zahvalni što imaju priliku da mi pomognu. To je promijenilo moj način razmišljanja o primanju pomoći i bila sam duboko zahvalna na njihovoj dobroti. Shvatila sam da i pomaganje nekome može biti izvor sreće za onoga ko pomaže, i to je jedna od najznačajnijih lekcija koje nosim iz svog boravka u Banjaluci”, iskreno priča Ćivon.

Kako dodaje, sada lakše prva priđe ljudima, te se mnogo manje plaši upoznati nove ljude.

“U Banjaluci sam više vremena provodila sa ljudima i iskusila sporiji ritam života. To mi je dalo priliku da preispitam šta za mene znači sreća i kako želim da živim. Studirati na Univerzitetu u Banjaluci tokom ljetnjeg semestra 2026. godine za mene je bila velika privilegija. Nisam učila samo kroz akademsko iskustvo, već i kroz ljude, kulturu i novi način pristupa životu”, navodi ona.

Kakvu poruku nosi sa Univerziteta u Banjaluci?

Ćivon, nakon završenog semestra, ističe da je Univerzitet u Banjaluci univerzitet koji pruža pažljivu i aktivnu podršku kako bi studentima na razmjeni pomogao da se prilagode novom okruženju.

“Profesori su obraćali veliku pažnju na individualne okolnosti studenata, dok su administrativno osoblje i kolege uvijek bili spremni da pomognu kada mi je pomoć bila potrebna. Na Akademiji umjetnosti komunikacija i razmjena mišljenja između profesora i studenata bile su aktivne i otvorene. Još jedna velika prednost bila je mogućnost da istražujem širok spektar oblasti izvan svog matičnog studijskog programa, uključujući slikanje, grafiku, intermedijalnu umjetnost i film”, otkriva ona i dodaje:

“Vrijeme koje sam provela na Univerzitetu u Banjaluci ostaće dugo u meni. Dalo mi je priliku da preispitam svoj studijski program i buduću karijeru, ali i da razmislim o tome kakvim ljudima želim da budem okružena i kakav život želim da izgradim. Za mene je semestar koji sam provela na Univerzitetu u Banjaluci bio neponovljivo i duboko značajno iskustvo.”

O Ćivon su riječi hvale imali i profesori i kolege ističući da je odgovorna, vrijedna i talentovana, a prije svega pravi prijatelj i divna osoba.