Imate 200.000 KM i spremni ste na bijeg iz centra Banjaluke? Evo kakvu kuću možete napraviti FOTO

Ukoliko na raspolaganju imate budžet od oko 200.000 maraka, a spremni ste da živite na desetak i više kilometara od centra grada, rješavanje vašeg stambenog pitanja možda je jednostavnije nego što mislite. Tržište nekretnina u okolini Banjaluke trenutno nudi odlične opcije za izgradnju kuće, ali uz nekoliko važnih kompromisa na koje morate biti spremni prije donošenja konačne odluke.

Da se fokus interesovanja kupaca sve više pomjera ka periferiji i vlastitim dvorištima, za BL portal potvrđuje i Dragan Milanović, direktor agencije za nekretnine „Remax“. Prema njegovim riječima, usljed značajnog rasta cijena u novogradnji, ali i kod starih stanova, građani sa ovim budžetom traže prostranije alternative.

„Kupci više nisu u mogućnosti da za budžet kojim raspolažu kupe nekretninu koja zadovoljava njihove potrebe u smislu površine. Zbog toga imamo značajno veći broj klijenata u odnosu na period od prije pet godina koji se odlučuju za kupovinu kuće u naseljima oko Banjaluke kao što su Dragočaj, Motike, Debeljaci, Šargovac i Drakulić, ili tu kupuju placeve i grade kuće“, objašnjava Milanović.

Jeftini placevi, priroda i parking bez stresa

Milanović ističe jasnu računicu – za 200.000 maraka u strogom i širem centru grada danas možete kupiti stan od 35 do 50 kvadrata, dok za isti novac u prigradskim naseljima možete kupiti zemljište i izgraditi kuću od oko stotinu kvadratnih metara.

„Placevi u tim naseljima koštaju od 20 do 60 maraka po kvadratu, zavisno od površine i dostupne infrastrukture poput puta, struje, vode i kanalizacije“, precizira direktor „Remaxa“.

Ta računica poklapa se sa stanjem na terenu u naseljima udaljenim desetak kilometara od centra Banjaluke, poput Čokorskih polja, Mišinog Hana i Prijakovaca, ili sa druge strane prema Glamočanima, Slatini i Malom Blašku, gdje jedan dunum zemlje košta od 15.000 do 40.000 maraka. Kada se od ukupnog budžeta oduzme novac za plac sa pristupnim asfaltom i priključcima, ostaje sasvim dovoljno sredstava za izgradnju moderne montažne ili zidane kuće.

Komentarišući isplativost ovakvog poduhvata, Milanović potvrđuje da je useljenje sa ovim iznosom apsolutno izvodljivo, ali uz jedan važan uslov.

„Da, to je realno, s tim da uvijek moramo uzeti u obzir da se to odnosi na prosječan nivo opremljenosti i kvalitet gradnje. Ukoliko se neko odluči za luksuzniji objekat, onda je to nedovoljan iznos jer cijena materijala za završne radove, poput keramike, sanitarija, podova, grijanja, uređenja dvorišta i ograde, može značajno povećati investiciju“, upozorava on.

Ono što ovakvu investiciju čini posebno privlačnom je osjećaj slobode koji donosi vlastito dvorište, ali i činjenica da se nećete suočiti sa jednim od gorućih problema u gradu, tačnije, mukom gdje da parkirate svoj automobil.

Gorivo i infrastruktura kao glavni danak

Ipak, život na udaljenosti od petnaestak kilometara nosi svoje specifične izazove, a postoje i skriveni troškovi na koje stručnjaci upozoravaju. Milanović napominje da ljudi prilikom gradnje kuće dio poslova obavljaju sami ili uz pomoć prijatelja, što se obično ne ukalkuliše u cijenu, dok se najveće, praktične mane ovakvog života ogledaju u svakodnevnoj organizaciji.

„Život u tim dijelovima grada ima i svoje prednosti i nedostatke, a sve zavisi od navika, broja članova domaćinstva, uzrasta, posla i slično. Ukoliko su djeca manjeg uzrasta, udaljenost od vrtića, škole ili nekih vannastavnih aktivnosti zahtijeva veći angažman roditelja nego u centru grada. Sa druge strane, dvorište pruža mogućnost boravka napolju mnogo više nego djeci koja žive u stanovima. Takođe, penzioneri opet imaju svoje potrebe, tako da životne potrebe porodice i sadržaj koji pruža naselje utiču na konačan izbor“, pojašnjava sagovornik BL portala.

Upravo taj svakodnevni, porodični angažman podrazumijeva ogromnu potrošnju goriva, česta putovanja i bržu amortizaciju vozila. Pored prevoza, kupci moraju biti svjesni i infrastrukturnih manjkavosti u rubnim naseljima, koje se najčešće ogledaju u mogućnosti povremenog nestanka vode tokom sušnih ljetnih mjeseci ili prekidima u isporuci električne energije usljed lošijih vremenskih prilika.

Šta isti novac donosi u gradu

Sa druge strane, ukoliko sa istih 200.000 maraka ipak odlučite da ostanete u gradu i izbjegnete svakodnevnu vožnju, slika komfora se drastično mijenja u korist blizine svih sadržaja, ali na veliku štetu kvadrature. U užem centru Banjaluke, gdje kvadrat dostiže cijenu od oko 6.000 maraka, za ovaj iznos možete kupiti tek mali stan od 33 kvadrata. Nešto bolja situacija je u naseljima poput Rosulja i Lazareva, gdje se cijene novogradnje kreću od 3.900 do 4.800 maraka po kvadratu, što vam omogućava kupovinu stana površine od 40 do 50 kvadrata.

Međutim, prava zamka leži u hroničnom nedostatku parkinga i činjenici da oglašene cijene novogradnje obuhvataju isključivo stambeni prostor. Obezbjeđivanje vanjskog parking mjesta košta dodatnih 12.000 maraka, dok ono u suterenu zgrade, odnosno garaži, iznosi čak 25.000 maraka, što automatski probija vaš početni budžet.

Savjet stručnjaka: Stanovanje ili investicija?

S obzirom na ovakvo stanje na tržištu, Milanović ima vrlo jasan i konkretan savjet kako danas najbolje iskoristiti budžet od 200.000 maraka. Njegova preporuka direktno zavisi od toga da li kupac traži krov nad glavom ili priliku za zaradu.

„Ako bih kupovao nekretninu za stanovanje, onda bih se sa tim budžetom odlučio za kupovinu placa od 600 do 700 kvadrata za 30 do 40 hiljada maraka i gradnju prizemne kuće od 80 do 100 kvadrata“, jasan je direktor „Remaxa“.

Pravila igre se, međutim, potpuno mijenjaju kada je u pitanju biznis.

„Ako bih kupovao nekretninu kao investiciju, onda bih kupio manji stan u centru grada, jer prinos na taj uloženi kapital kroz rentu je najisplativiji na manjem stanu. Drugi benefit je što cijena tih stanova dugoročno raste, a treći razlog je likvidnost. Male stanove na tržištu je lako prodati i ukoliko vam zatreba novac za nešto drugo, dok sa kućama nije takav slučaj“, zaključuje Milanović za BL portal.