IMA 19 GODINA, VEĆ RADI, POČINJE STUDIJE I ULAZI U POLITIKU: Kristina Malić o generaciji koja ne želi da čeka

Sa samo 19 godina, Kristina Malić iza sebe već ima više od godinu dana radnog iskustva, dvije titule učenika generacije, dvije Svetosavske nagrade i međunarodno priznanje. Pravni fakultet Univerziteta u Banjaluci upisala je sa maksimalnih 100 bodova, a sada je pred njom period u kojem će istovremeno raditi, studirati i napraviti svoje prve korake u politici.

Kako su saopštili iz „Volje naroda Srpske – dr Vlado Đajić“, Malićeva je jedna od najmlađih kandidatkinja ove političke opcije, a na izborima će se boriti za mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Do ovih rezultata nije došla jednostavnim putem. Dok je pohađala srednju školu u Banjaluci, svakodnevno je putovala oko 40 kilometara u jednom smjeru. Obaveze i tempo na koji se navikla veoma rano, kaže, naučili su je disciplini, organizaciji i istrajnosti.

Danas već duže od godinu dana radi, a upravo joj je radno iskustvo, kaže, donijelo mnogo više od prve zarade – samostalnost, odgovornost i drugačiji odnos prema obavezama.

VIŠE OD GODINU DANA RADNOG ISKUSTVA

U svakodnevnom radu Kristina obavlja različite poslove – od rada za kasom, usluživanja kupaca i točenja goriva, do kontrole zaliha, preuzimanja i prijema robe i vođenja evidencija. Obavlja i administrativne poslove i radi sa kreditnim kupcima.

„Željela sam da steknem radno iskustvo, budem samostalnija i naučim da se sama nosim sa obavezama. Mislim da je važno da mladi što ranije upoznaju prave vrijednosti rada, odgovornosti i truda“, kaže Kristina.

Pred njom je sada novi izazov – početak studija i usklađivanje fakultetskih i radnih obaveza. Pravo nije izabrala slučajno. Želju da jednog dana postane advokat ima još od djetinjstva, a sada je napravila prvi veliki korak ka tom cilju.

Istovremeno je odlučila da se politički angažuje.

SA 19 GODINA ULAZI I U POLITIKU

Kristina Malić kandidatkinja je „Volje naroda Srpske – dr Vlado Đajić“ za Narodnu skupštinu Republike Srpske u Izbornoj jedinici 3, pod rednim brojem 13.

Kaže da je jedan od razloga za politički angažman želja da mladi ne budu samo tema političkih razgovora, već da i sami govore o problemima sa kojima se njihova generacija susreće.

„O mladima se godinama govori – da odlaze, da ih treba zadržati, da su naša budućnost. Ali nije dovoljno to ponavljati. Moramo govoriti o konkretnim stvarima: prvom poslu, mogućnosti da se osamostalimo, riješimo stambeno pitanje i od svog rada normalno živimo.“

KAKO DO PRVOG POSLA AKO SVI TRAŽE ISKUSTVO?

Kristina upravo prvo zaposlenje vidi kao jedan od problema o kojem se mora konkretnije govoriti.

„Od mladih se traži iskustvo, a neko prvo mora da im pruži priliku da ga steknu. Posao meni nije donio samo platu. Donio mi je samostalnost, odgovornost i radne navike. Želim da takvu priliku ima što više mladih.“

Zato se zalaže za veću podršku pri prvom zapošljavanju, ali i mladima koji imaju ideju i žele da pokrenu vlastiti posao.

„Ne tražimo privilegije. Tražimo priliku da radimo i da od svog rada možemo da živimo.“

PRVA PLATA, A STAN I DALJE NEDOSTIŽAN

Posao, međutim, ne rješava sve. Za veliki broj mladih sljedeća prepreka dolazi onog trenutka kada požele da se osamostale.

Zato Kristina podržava politiku „Volje naroda Srpske“ o stanovima za mlade bračne parove do 1.000 evra po kvadratnom metru.

„Ne možemo mladima govoriti da ostanu, a da im vlastiti stan bude nedostižan. Ako mlada osoba radi, želi da se osamostali i zasnuje porodicu, moramo ponuditi rješenja koja će joj to učiniti mogućim.“

Za nju je računica jednostavna: prvi posao, pristojna primanja i mogućnost da se dođe do svog doma. Bez toga, priča o ostanku mladih ostaje samo priča.

„NE ŽELIM DA DRUGI GOVORE U IME MOJE GENERACIJE“

Kristina ne pokušava da godine predstavi kao političko iskustvo koje nema.

„Ne mislim da sa 19 godina znam sve. Imam mnogo da učim i ponosna sam što sam dio tima koji predvodi prof. dr Vlado Đajić. Ali znam kako razmišljaju moji vršnjaci i sa kakvim pitanjima ulaze u odrasli život. Ne želim da drugi stalno govore u ime moje generacije.“

Upravo zato želi da u fokusu budu teme koje mladima određuju život nakon škole i fakulteta – kako doći do prvog posla, kako se osamostaliti i kako stvoriti uslove da ostanak u Republici Srpskoj bude realan izbor.

„Mojoj generaciji nisu potrebna prazna obećanja. Potrebna su konkretna rješenja koja će nam omogućiti da svoju budućnost gradimo u Republici Srpskoj.“

Kristinu sada čekaju studije prava, posao i prvi politički koraci. Cilj koji ima od djetinjstva – da postane advokat – ostaje isti.

A svoj stav o mladima svodi na jednu rečenicu:

„Mladi ne traže da im neko izgradi budućnost. Traže priliku da je izgrade sami.“