Gradska uprava pod kišobranom – doslovno i metaforično

Dok gradski čelnici Banjaluke ponosno govore o "deceniji uspona", građani se s pravom pitaju uspon kuda, i za koga? Jer ako je suditi po stanju unutar same Gradske uprave, simbolički i doslovno smo daleko od bilo kakvog napretka. Najnoviji primjer groteskne svakodnevice dolazi iz, ni manje ni više, nego muškog toaleta u zgradi Gradske uprave.

Čučavac umjesto savremenog toaleta, a na vodokotliću – kišobran. Ne, nije šala. Niti je eksponat iz muzeja savremene satire. To je stvarnost zaposlenih u instituciji koja bi trebala da bude ogledalo funkcionisanja jednog grada. U zgradi gdje se donose ključne odluke, gdje se planira budućnost grada i troše milioni iz budžeta, osnovne higijenske i infrastrukturne potrebe očigledno nisu prioritet.

Ovaj prizor ne govori samo o nehigijenskim uslovima, već simbolično oslikava stanje svijesti gradske vlasti: para ima za konferencije, PR kampanje i skupe govore, ali nema za popravku vodokotlića. Nema ni za dostojanstvene uslove rada. A kako se može očekivati da gradska administracija efikasno rješava probleme građana kada ni sopstveni toalet ne može dovesti u red?

Govori se o „usponu“ dok plafoni prokišnjavaju, o vizijama budućnosti dok kišobrani vire iz WC-a. Taj kontrast između riječi i stvarnosti, između PR bajki i mokrih podova, upravo je ono što kod građana budi revolt i osjećaj gorčine.