top of page

DOGRADNJA ILI UGRADNJA: Stanivuković samo za dodatne radove podijelio 2,3 miliona maraka

Draško Stanivuković je dužnost gradonačelnika Banje Luke preuzeo 24. decembra 2020. godine. Od tada je parafirao čak 27 ugovora za dodatne i nepredviđene radove, te je tako „podebljao“ osnovne ugovore za oko 2,3 miliona maraka. Vrijednost ovih ugovora nerijetko je blizu maksimalne zakonske granice. Odgovor na pitanje je li riječ o zloupotrebi zakona trebali bi dati tužioci koji se, prema pravilu, ne bave javnim nabavkama. U nastavku je izdvajeno nekoliko sumnjivih primjera…

Manje od tri godine bilo je potrebno banjalučkom gradonačelniku Drašku Stanivukoviću i njegovim kolegama da zaključe čak 27 ugovora za dodatne i nepredviđene radove, kojima su osnovne ugovore „podebljali“ za oko 2,3 miliona maraka bez uračunatog poreza.


Kratko pojasnimo. Ugovorni organi imaju zakonsko pravo da, nakon što provedu tender i zaključe ugovor s određenom firmom za izvođenje radova, s tom istom firmom zaključe novi ugovor, onaj za izvođenje dodatnih radova na istom projektu. Jedini uslovi su da vrijednost novog ugovora ne bude veća od 20% vrijednosti ranije zaključenog ugovora, te da je riječ o dodatnim radovima uzrokovanim nepredviđenim okolnostima.


Upravo ovaj institut se u bh. praksi nerijetko zloupotrebljava, pa ova mogućnost tada služi za dodatno izvlačenje javnog novca u privatne džepove. To su ranije primijetili i iz Agencije za javne nabavke BiH, pa su svojevremeno u svom saopštenju istakli kako ugovorni organi „prave namjerne greške u tenderima kako bi se naknadno ugovarali dodatni radovi“, te su najavili da će ove ugovore u budućnosti provjeravati i tužioci.


„NEPREDVIĐENE OKOLNOSTI“


Od ovog saopštenja prošle su skoro dvije godine, a konkretnih poteza nadležnih tužilaštava – nema. U međuvremenu, javni organi u Bosni i Hercegovini svakodnevno zaključuju ovakve ugovore, „podebljavaju“ ranije zaključene ugovore, prazne budžete.


A ako pitate njih, u pravilu će vam odgovoriti isto – sve je po zakonu! Međutim, ako u nepune tri godine čak 27 puta iskrsnu određene „nepredviđene okolnosti“ koje će građane koštati dodatnih, precizno, 2.310.859,02 KM bez PDV-a, budi se, ako ništa drugo, sumnja da više nije riječ samo o tome. Posebno kada govorimo o ugovorima čija je vrijednost na samoj zakonskoj granici.


Konkretno, kada govorimo o Gradu Banja Luka i podacima objavljenim do sredine novembra, oko 40% zaključenih ugovora za dodatne radove ima vrijednost koja je veća od 19% od vrijednosti zaključenog osnovnog ugovora! Ponovimo, vrijednost ugovora za dodatne radove može iznositi maksimalno 20% vrijednosti osnovnog ugovora.


Ako pogledamo firme s kojima su zaključivani ugovori, mahom je riječ o dobrom poznatim u tenderskim krugovima.


Prije svih, spomenimo firmu Tekton, čiji je suvlasnik i direktor Miroslav Tešić. S ovom firmom je gradonačelnik Stanivuković zaključio ukupno šest ugovora za dodatne radove. Posebno se izdvaja projekat izgradnje sportske dvorane u naselju Lauš.


Ovaj projekat, započet u vrijeme Igora Radojičića, prvobitno je procijenjen na 1,15 miliona maraka bez PDV-a. Na kraju, pisale su kolege s portala PratimoTendere, potrošeno je čak oko 444 hiljade maraka više, a sve je pratilo zaključivanje dva ugovora za dodatne radove, čija je ukupna vrijednost bila na samoj zakonskoj granici od 20%.


Tekton je pobjeđivao na tenderima i onda kada njihova ponuda nije bila najpovoljnija. Sanacija sale za borilačke vještine u OŠ Sveti Sava na Laušu trebala je koštati 100.000 KM bez PDV-a. Firma koja je poslala ponudu od 99.915 KM iznenada je odustala od zaključenja ugovora, pa je posao na kraju povjeren – firmi Tekton. Međutim, ni ugovorenih 137.584 KM nije bilo dovoljno, jer je zaključen i ugovor za dodatne radove u vrijednosti od 27.454 KM, što je procentualno 19,95% vrijednosti osnovnog ugovora.


Sličan scenarij i kod rekonstrukcije sportskih terena kod Sokolskog doma. Firma koja je poslala najpovoljniju ponudu odustaje od ugovora(?!), a posao se opet dodjeljuje Tektonu. I opet je vrijednost ugovora znatno veća od procijenjene vrijednosti, i to za oko 100.000 KM. Precizno, parafirani ugovor bio je vrijedan tačno 609.844,04 KM bez PDV-a. Kasnije dolazi do, naravno, zaključivanja ugovora za dodatne i nepredviđene radove vrijednog 110.919,40 KM, i to, zanimljivo, nekoliko mjeseci nakon svečanog otvaranja terena!


Dalje, četiri ugovora za dodatne radove potpisana su s firmom Kozaraputevi, iza koje stoji Igor Čorokalo, a koji se nerijetko spominje kao jedan od tajkuna u Republici Srpskoj i čije firme nerijetko pobjeđuju na tenderima u ovom entitetu.


Od Grada Banja Luka, otkad je pod kontrolom Draška Stanivukovića, tenderi na kojima je pobijedila firma Kozaraputevi „podebljani“ su novim ugovorima za dodatne radove četiri puta u ukupnoj vrijednosti od blizu 550.000 KM bez uračunatog poreza. Tako su se nepredviđene okolnosti pojavljivale na sanaciji klizišta i izgradnji saobraćajnice u naselju Priječani, na izgradnji mosta u naselju Srpske Toplice, te na rekonstrukciji saobraćajnice u ulici Tešana Podrugovića u naselju Debeljaci.


Najvrjedniji pojedinačni ugovor za dodatne radove dodijeljen je firmi Graditelj iz Teslića, vrijedan tačno 668.515,59 KM, što je na samoj zakonskoj granici. Naime, vrijednost prvobitno zaključenog ugovora za izgradnju osnovne škole u naselju Ada-faza bila je oko 3,3 miliona maraka. Iz Grada Banja Luka su novi ugovor opravdali „nepotpunom projektnom dokumentacijom“. Inače, firma Graditelj bila je nosilac konzorcija, kojeg su činile još tri firme, a kojoj je povjeren posao izgradnje škole.


Ugovori za dodatne radove dodjeljivani su i drugim, dobro poznatim firmama u tenderskim krugovima – od Gradipa i MG Minda, preko Hidro Spleta i MKR Kremenovića, pa sve do Niskogradnje Marjanović i Progres-gradnje.


ZLOUPOTREBA ZAKONA


Na mogućnost zloupotrebe odredbe zakona koja se odnosi na mogućnost zaključivanja ugovora za nabavku dodatnih roba, radova i usluga, upozoravali su i iz Transparency Internationala u BiH. Za Žurnal ističu kako se ova odredba često zloupotrebljava jer ne postoje nezavisni mehanizmi kontrole opravdanosti izdvajanja dodatnih sredstva.


„Najčešće opravdanje su nepredviđeni radovi, ali tu postoji ogroman prostor za zloupotrebe. TI BiH je kroz monitoring prethodnih godina identifikovao više slučajeva gdje povećanje nije bilo opravdano, gdje se nabavka roba predstavljala kao nabavka usluga kako bi se umjesto 10% cijena povećala za 30% i tako dalje. Sve te slučajeve mi smo prijavljivali Agenciji za javne nabavke koja nažalost može samo pokrenuti prekršajni postupak gdje su sankcije izuzetno male ili predati dokumentaciju tužilaštvu“, ističe se u odgovoru Žurnalu.


Međutim, kao još veći problem istakli su to što su ugovorni organi nedavnim izmjenama Zakona o javnim nabavkama dobili još jednu mogućnost za zloupotrebe:


„To je da se zbog nepredviđenih okolnosti poveća vrijednost osnovnih ugovora za dodatnih 30% bez provođenja novog postupka. Dakle, ovo je nova mogućnost predviđena članom 75. gdje se kaže da se ugovori o javnoj nabavci mogu izmijeniti tokom njihovog trajanja, bez sprovođenja novog postupka javne nabavke, ako povećanje cijene nije veće od 30% i ako do potrebe za izmjenom, kako se tamo navodi, dolazi iz razloga koje „pažljiv i savjestan ugovorni organ nije mogao predvidjeti“. Ono što mi od početka upozoravamo je da ovaj zakon nije predvidio šta uraditi ako neko „nepažljiv i nesavjestan“ pokuša napraviti neku vrstu zloupotrebe. Naravno, postoji krivični zakon, ali praksa je pokazala da se tužioci vrlo rijetko bave javnim nabavkama i moramo u samom zakonu imati određene mehanizme zaštite javnog interesa.“


To, u suštini, znači da sada postoje dvije mogućnosti da se vrijednost osnovnog ugovora tokom trajanja poveća, putem pregovaračkog postupka, te putem nove zakonske odredbe, što otvara još veći prostor za zloupotrebe.


Na kraju, kada je riječ o Gradu Banja Luka, iz TI u BiH podsjećaju na još jedan primjer, koji ide u prilog tezi da zloupotrebe zakona nisu strane Drašku Stanivukoviću i njegovim saradnicima:


„Kod Grada Banja Luka imali smo jedan puno gori slučaj, a to je da se tenderi uopšte ne provode, a tiče se izgradnje teniskih terena. Dakle, na sve ove zakonske mogućnosti da se ugovorena cijena poveća, sad imamo i praksu da se tender uopšte ne provodi, nego da se novac prebaci udruženju građana koje će provesti tender. Zakon se mora primjenjivati i na sve ugovore koji se sufinansiraju javnim novcem, ali se nije primijenio. Ovo je prošlo, nekažnjeno tako da ćemo imati još ozbiljniji problem ako svi drugi počnu da rade ovo, da javne radove izvode tako što će novac kroz grant prebaciti udruženju, sportskom savezu i slično.“



Izvor: Žurnal

bottom of page