Draško Stanivuković voli da priča o jednakosti, ali njegovi postupci pokazuju suprotno. Priča kako bi djecu obukao u uniforme da svi budu jednaki, a on je u srednju školu dolazio luksuznim Mercedesom. Dok su njegovi vršnjaci išli pješke ili autobusom, on se bahatio tatinim novcem, živeći život potpuno odvojen od stvarnosti običnih ljudi.
Još veći primjer licemjerstva je njegov “dolazak na posao autobusom” kada je postao gradonačelnik. Naravno, to je trajalo samo jedan dan, jer je već sljedeći sjeo u luksuzni Range Rover. Danas se vozi Mercedesom G klase, vozilom koje košta između 166.000 i 200.000 eura. Kako čovjek koji se vozi u automobilu od skoro pola miliona može da priča o jednakosti i običnom narodu?
Stanivuković se hvali da ne prima platu kao gradonačelnik, ali istovremeno vozi auta i posjeduje stanove čija vrijednost prelazi nekoliko stotina hiljada eura, što je i sam priznao jednom prilikom. Jasno je da takav životni stil nije rezultat poštenog rada, već tatinog i narodnog računa. Čovjek koji nikada nije živio od svog novca niti se potrudio da sam nešto stvori nema pravo da se predstavlja kao uzor ili borac za narod.
Još apsurdnije je što takav čovjek pokušava da priča o porodičnim vrijednostima, a sam i dalje živi u kući svojih roditelja, bez porodice, i prema pričama ljudi bliskih njemu, sumnjive seksualne orijentacije.
Kako neko ko cijeli život uživa privilegije, izdvajajući se samo po količini novca koji ima njegov tata, može da govori o jednakosti djece i vrijednostima? Draško Stanivuković je oličenje licemjerja i praznih riječi.
Bình luận