Defektolog Bojan Radović za naš portal: Ovo su signali koji upozoravaju na kašnjenje u razvoju djeteta

Rano djetinjstvo je vrijeme kada dijete najbrže uči i oblikuje svoje vještine – od motorike i govora, do socijalne i emocionalne zrelosti. Ipak, svaki roditelj se barem jednom zapita: „Da li moje dijete napreduje kako treba?“Stručnjak za razvojne poremećaje Bojan Radović pripremio je prošireni vodič kroz najvažnije razvojne prekretnice i znakove koji mogu ukazivati da je vrijeme za dodatnu procjenu i podršku.

Kada potražiti stručnu podršku?

Napomena: djeca se razvijaju različitim tempom. Pojava jednog signala sama po sebi nije dijagnoza, ali više njihovih ili trajanje kroz nekoliko mjeseci jesu razlog za procjenu. Svaki gubitak ranije savladanih vještina (regresija) – odmah tražiti procjenu.

0–3 mjeseca

Kontakt i reagovanje: rijetko gleda lice, ne smiruje se na glas roditelja, nema

„socijalnog osmijeha“ do kraja 3. mjeseca.

Motorika: izrazita mlitavost ili ukočenost; stalno drži šake čvrsto stisnute; ne podiže

glavicu u potrbušnom položaju.

Senzorika: ne trza se na glasne zvukove; asimetrični pokreti (stalno „preferira“ jednu

stranu).

4–6 mjeseci

Komunikacija: nema vokalizacije (gugutanja, „aaa“, „guu“); siromašna razmjena

pogleda i mimike.

Motorika: ne okreće se s trbuha na leđa i obrnuto; loša kontrola trupa u sjedenju uz

oslonac.

Interes za okolinu: minimalno istraživanje predmeta, slab vizurlni interes za igru.

7–9 mjeseci

Socijalna pažnja: rijetko traži lice roditelja; teško održava zajedničku pažnju na

predmetu/igri.

Motorika: ne sjedi uz minimalan oslonac; nema funkcionalnog hvata (prenosi predmet iz ruke u ruku).

Slušanje: ne okreće se pouzdano prema imenu ili glasovima iz druge prostorije.

10–12 mjeseci

Jezik/komunikacija: nema brbljanja sa slogovima („ba-ba“, „ma-ma“); ne gestikulira

(mahne, pruži ruke).

Socijalno: slaba igra „skrivalice“, „pa-pa“; minimalno dijeljenje interesa (ne pokazuje

„vidi!“).

Motorika: ne penje se uz namještaj; ne hvata sitne komadiće pincetnim hvatom.

12–18 mjeseci

Gestovi i zajednička pažnja: ne pokazuje prstom da bi tražio ili dijelio interes do 18.

mjeseca.

 Razumijevanje: ne slijedi jednostavne naloge bez gesta („daj“, „dođi“, „otvori“).

 Igra: nema funkcionalne igre (npr. prinosi čašu ustima, „hrani“ lutku).

 Govor: nema razumljivih riječi do 16. mjeseca.

18–24 mjeseca

 Kombinovanje riječi: do 24. mjeseca ne spaja dvije riječi („mama daj“, „hoću vodu“).

 Socijalno: djeluje kao da „ne čuje“ (uz uredan sluh), slab interes za vršnjake.

 Ponašanje: česte intenzivne frustracije bez mogućnosti smirivanja uz podršku odraslog; rigidnost u ritualima daleko iznad uzrasta.

24–36 mjeseci (2–3 godine)

 Jezik: govor nerazumljiv široj okolini; ne postavlja jednostavna pitanja; slab rječnik.

 Igra: dominira stereotipno slaganje predmeta umjesto simboličke igre (kuhanje, doktor, vožnja auta „kao da je pravo“).

 Senzomotorno: hodanje na prstima koje persisitira; ponavljajući pokreti (lepršanje

rukama, vrtnja).

 Socijalno: izbjegava kontakt s drugom djecom; ne dijeli interes/užitak s odraslim (ne

„traži pogled“).

3–4 godine

 Jezik i naracija: teško prati jednostavnu priču; rečenice kratke, gramatički oskudne; ne

razumije „ko? šta? gdje?“.

 Pažnja i izvršne funkcije: ne može održati pažnju ni na kratkoj aktivnosti primjerenoj

uzrastu.

 Emocionalna regulacija: česte i jake epizode disregulacije koje ometaju igru i učenje.

 Motorika i samousluživanje: ne oblači jednostavne dijelove odjeće, ne koristi

kašiku/čašu uz minimalno prosipanje.

4–5 godina

 Govorna razumljivost: i dalje teško razumljiv nepoznatim osobama; značajne fonološke i morfosintaksičke greške.

 Slušno-jezičko procesiranje: teško slijedi dvodijelne naloge; miješa pojmove prostornih

odnosa (na, ispod, iza).

 Vizuo-motorika: značajne poteškoće s crtanjem jednostavnih oblika, npr. krug, plus.

 Socijalna igra: ograničeno ulogovno pretvaranje, rigidna pravila, konflikti u grupi.

5–6 godina (polazak u školu)

 Priprema za pismenost: teškoće s rimama, slogovanjem, imenovanjem boja/oblika; slab grafomotorički trag.

 Samostalnost: znatno ispod vršnjaka u organizaciji, oblačenju, upotrebi toaleta,

održavanju rutine.

 Socijalno-emocionalno: trajna izolacija ili konfliktnost; slaba tolerancija na promjene;

izražena anksioznost koja ometa funkcionisanje.

Domen-specifični „brzi signali“

 Jezik/komunikacija: nema brbljanja do 12 mj.; nema pokazivanja prstom do 18 mj.;

nema dvočlanih iskaza do 24 mj.; bilo kakva regresija jezika.

 Socijalno: ne odaziva se na ime do 12–15 mj.; ne traži dijeljenje interesa; stalno

izbjegava pogled.

 Motorika: ne hoda do 18 mj.; izrazita asimetrija; trajno hodanje na prstima.

 Senzorika: preosjetljivost/neosjetljivost (zvuk, dodir, svjetlo) koja ometa svakodnevicu.

 Ponašanje: ponavljajuća, rigidna, opsesivna ponašanja koja ograničavaju igru i učenje.

Situacije koje zahtijevaju brzu reakciju

 Gubitak prethodno savladanih vještina (riječi, gesta, vještina igre).

 Sumnja na oštećenje sluha ili vida.

 Učestali, intenzivni napadi bijesa uz samopovređivanje ili povređivanje drugih.

 Regresija nakon infekcija/konvulzija/traume.

Koji su rizični faktori?

Prijevremeno rođenje, niska porođajna masa, perinatalne komplikacije, pozitivna porodična

anamneza za jezičko-govorne teškoće ili poremećaje iz spektra autizma, hronične upale uha,

neuobičajene reakcije na senzorne podražaje, hronični stres i deprivacija stimulacije.

Šta očekivati u procesu procjene?

1. Razvojni skrining (npr. standardizovani upitnici za dob).

2. Jezičko-govorna procjena (razumijevanje, ekspresija, pragmatika).

3. Procjena motorike i senzorne obrade (gruba/fina motorika, grafomotorika, senzorno

profilisanje).

4. Pedijatrijski/neuropedijatrijski pregled (po potrebi audiologija/oftalmologija).

5. Plan rane intervencije: ciljevi, frekvencija, praćenje napretka, osnaživanje roditeljskih

vještina.

Šta roditelji mogu uraditi odmah (dok čekaju termin)?

 Više razgovarajte nego ispituje: kratke, jasne rečenice, proširujte djetetove iskaze

(„Auto“ → „Da, crveni auto vozi brzo.“).

 Zajednička pažnja i gestovi: pokazujte, imenjujte, dijelite „vidi!“ trenutke.

 Rituali i struktura: kratke rutine oblačenja, hranjenja, igre; vizuelni podsjetnici.

 Igra licem-u-lice: simbolička igra, slagalice, građenje; ograničiti pasivno vrijeme pred

ekranom.

 Čitajte svaki dan: slikovnice uz komentarisanje, pitanja „ko/šta/gdje“.

Zašto je rana intervencija ključna?

Što je dijete mlađe, to je mozak plastičniji i odgovor na ciljane tretmane bolji. Rana i dobro usmjerena podrška može nadoknaditi kašnjenja, ublažiti posljedice trajnijih poremećaja i ojačati kompetencije porodice. Odlaganje procjene često znači gubitak dragocjenog vremena.

Gdje potražiti podršku?

Stručnu podršku možete potražiti kod pedijatra, logopeda, defektologa, psihologa i, po

potrebi, neuropedijatra/audiologa.

Stručnu podršku od mene, kao i od kolega logopeda, možete dobiti u Family Care Centru.

Autor

Bojan Radović, mr razvojnih poremećaja

Defektolog – master specijalne edukacije i rehabilitacije