Danas je Sveti Stefan - slavi se trećeg dana Božića u Srpskoj i Srbiji

Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, koji je slovio i za zaštitnika loze Nemanjića. Sveti Stefan je bio arhiđakon prvobitne Jerusalimske crkve i srodnik apostola Pavla. Bio je Jevrejin koji je živio u grčkim oblastima Rimskog carstva.

Stefan je bio prvi od sedam đakona, koje su sveti apostoli rukopoložili za pomaganje siromašnih u Jerusalimu, zbog čega je nazvan arhiđakonom. Pravoslavna crkva se sjeća Svetog Stefana trećeg dana Božića.

Stradanje svetog Stefana dogodilo se godinu dana poslije Vaznesenja Hristovog. Kao prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda, naziva se Prvomučenikom, a njegovo mučeništvo je opisano u Svetom pismu Novog zavjeta. Sveti Stefan je, kao i apostoli, bio nadahnut silom Duha Svetoga, činio je čudesa i pomagao ljudima. Snažnom vjerom i riječima dokazivao je Jevrejima da su ubili Mesiju, što mu je donijelo mnogo neprijatelja. Optužen je za huljenje na Boga i Mojsija, lažno svjedočen i uhapšen, baš kao i Isus Hristos.

Na suđenju je Stefan pobijao klevete i izložio istoriju Izrailja, što je razgnjevilo svešteničke i narodne poglavare [1]. Stefan je tada ugledao i objavio: „Evo, vidim nebesa otvorena i sina čovječjeg gdje stoji s desne strane Boga.”, nakon čega su ga izveli iz grada i ubili kamenjem. Među mučiteljima je bio i Stefanov rođak Savle, koji je kasnije postao apostol Pavle i širio Hristovu riječ. Na dan mučeništva, Presveta Bogorodica je gledala i molila se za njegovu dušu. Sveti Stefan je stradao u svojim 30-im godinama, a njegove posljednje riječi su bile: „Gospode, ne uračunaj im greh ovaj. Njegov primjer mučeništva i stradanja i danas služi kao uzor hrišćanima.

Mošti svetog prvomučenika Stefana pronađene su blizu Jerusalima 415. godine. Slava Svetog Stefana je rasprostranjena, a njena posebnost je u tome što je prva poslije Božić . Običaji na Stevanjdan uključuju iznošenje božićne slame iz kuće, koja se potom koristi u voćnjaku, pčelinjaku ili privrednim zgradama, vjerujući u njenu plodotvornu moć. Metla kojom se iznosi slama čuva se u kući radi zdravlja.

U Banatu i Sremu slama se uklanjala odmah poslije ponoći na Stevanjdan. Žene su to radile ćuteći, da se ne čuje odlazak Božića, a negdje i nage, da u kući ne bi bilo buva.