top of page

Cijeli fudbalski tim dao život za Srpsku - loptu zamijenili puškama

Malo je poznata priča o herojima koji su fudbalsku loptu morali da zamijene puškama u Republici Srpskoj.



Praktično cijeli jedan tim dao je život za Republiku Srpsku, a radi se o momcima koji su igrali za FK Polet iz Podnovlja kod Doboja. Čak 12 igrača poginulo je tokom rata od 1992. do 1995. godine.


"Početak rata je bio i neka vrsta mobilizacije za fudbalere. Kada je srpski narod bio ugrožen, oni su loptu zamijenili puškom. Čekao ih je najvažniji meč, u kojem je ulog bio mnogo veći od tri boda. Svi su se uključili u borbu i veliki broj ih je izginuo braneći vjeru i otadžbinu", govorio je za “Novosti” prije nekoliko godina Jovo Vukeljić, trener FK Polet.


Tužno je i strahovito pogledati spisak igrača.


"Prvi je stradao, 1992. godine, Nebojša Grabovac (28), igrač sredine terena, neoženjen. Iste godine poginuli su i Dragan Bosić (24), igrač odbrane, neoženjen, pa Slavko Vukmirović (25), lijevi bek, otac jednog djeteta, Dragan Radulović (27), igrač odbrane, Miloš Narić (29), igrač odbrane, otac dvoje djece koja danas igraju u istom klubu… Šesti igrač koji je izgubio život 1992. je Dragan Maksimović (23), napadač, otac jednog djeteta, potom Slobodan Narić (23), igrač odbrane, i Đoko Narić (31), takođe odbrambeni igrač, otac dvoje djece. Svoj život za Republiku Srpsku dali su i Slavko Grabovac (22), desni bek, otac jednog djeteta, pa Siniša Šaporac (25), igrač sredine terena, čije dijete se rodilo mjesec dana poslije njegove pogibije. Zdravko Narić, u timu odbrambeni igrač, neoženjen, nestao je u bici na Vozući 1994. godine, i njegove kosti još nisu pronađene. Dvanaesti igrač Poleta koji je dao život za rodnu grudu je Zoran Tomušilović (27), otac dvoje djece. Kao komandir interventne jedinice ‘Vučijački orlovi’, poginuo je od muslimanske ruke - po završetku rata. Ubijen je u Modriči 1996. Godine", ispričao je Vukeljić.


Samo spomen ploča u prostorijama kluba podsjeća na herojstvo ovih momaka - najmlađi je imao 22 godine, najstariji 31 godinu. Da vrijeme ne obriše sjećanje, potrudilo se Udruženje gardista Prve gardijske motorizovane brigade Glavnog štaba Vojske Republike Srpske.


"Iz ovog primjera jasno nam se oslikava cjelokupan odnos prema onima koji podniješe najveću žrtvu za narod. Primjer FK Polet govori o poziciji i odnosu države prema borcima i njihovoj žrtvi. Mi ćemo uraditi sve što je u našoj moći da se to promijeni”, govorio je za “Novosti”, Mijodrag Ivanić, član Predsjedništva Udruženja gardista Prve gardijske motorizovane brigada GŠ VRS.


Njegovo udruženje pobrinulo se da se poboljšaju uslovi životi mnogima koji su se žrtvovali za Republiku Srpsku.


"Formiranjem Udruženja gardista i preuzimanjem aktivnosti na prikupljanju informacija o broju pripadnika brigade, broju poginulih i ranjenih, njihovom poslijeratnom životu, za ovo pola godine postojanja došli smo do šokantnih podataka. Samo u okviru brigade, živote za Republiku Srpsku dalo je više od 250 njenih pripadnika. Poslije rata, usljed raznih uzroka, a najviše posttraumatskog sindroma, nastradalo je 50 pripadnika Garde. Skoro polovina ranjenih je na ivici egzistencije, a iza dvadesetak poginulih ostalo je pusto ognjište. Njihove kuće danas su zarasle i puste, kao nijemi spomenici naše sramote”, kaže Ivanić.


Sada se već organizuje i memorijalni turnir “12 heroja”, u znak sjećanja na ove momke, mještani ih dobro pamte - ipak, svi smatraju da glas o njima treba dalje da se čuje.

Opmerkingen


bottom of page