Branko Đajić: Ne vjerujem u prečice – vjerujem u rad i upornost

Mladost bi trebalo da bude vrijeme u kojem se prave planovi, uči, griješi i bez straha gleda naprijed. Za mnoge mlade u Republici Srpskoj to je, ipak, i vrijeme velikih odluka koje često dolaze prerano. Potraga za svojim mjestom, sigurnim poslom i prilikom da ostvare svoje snove obilježava odrastanje čitave jedne generacije. Branko Đajić pripada upravo toj generaciji.

Kaže da ga je život naučio da se uspjeh ne dobija preko noći, već da se gradi radom, upornošću i spremnošću da se poslije svakog pada krene ispočetka. Rođen je 1995. godine u Istočnom Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a potom upisao Ekonomski fakultet na Palama. Kako kaže, još tokom studija shvatio je da se u životu ništa vrijedno ne može postići bez rada.

"Ne vjerujem u prečice. Sve što danas imam došlo je kroz rad, odricanje i spremnost da poslije svakog pada ustanem i krenem ispočetka. Pripadam generaciji koja je vrlo rano shvatila da se u životu ništa ne dobija preko noći, već isključivo radom, upornošću i vjerom u sebe.“

Želeći da stekne iskustvo i zaradi vlastitim radom, tokom studija odlazi u Sjedinjene Američke Države. Tamo je radio, učio i upoznao drugačiji način života, ali je vrlo brzo shvatio da svoju budućnost vidi u Republici Srpskoj.

„Radio sam, učio i stekao iskustvo koje mi je mnogo značilo. Tamo sam vidio kako izgleda život u kojem su mogućnosti veće, ali sam isto tako shvatio da svoju budućnost želim da gradim ovdje, među svojom porodicom i prijateljima. Vratio sam se svjestan da me ne čeka lak put, ali sam vjerovao da se vrijedi boriti za svoj dom“, ističe Branko.

Po povratku pokrenuo je vlastiti posao i otvorio restoran. Posao je dobro krenuo, ali je pandemija virusa korona preko noći promijenila njegove planove.

„Prvih nekoliko mjeseci sve je išlo u dobrom pravcu, a onda je došla pandemija i preko noći promijenila planove mnogih ljudi, pa i moje. Restoran je zatvoren, prihoda nije bilo, a dugovi su ostali.“

Upravo u tom periodu saznao je da će postati otac, što mu je, kako kaže, dalo dodatnu snagu da nastavi dalje.

„Saznanje da ću postati otac promijenilo je moj pogled na život. U isto vrijeme počeo je period pun neizvjesnosti, ali sam znao da nisam sam. Moja supruga Suzana oduvijek je moj najveći oslonac i bez njene ljubavi, razumijevanja i podrške mnoge stvari bile bi mnogo teže. Upravo zato prihvatao sam svaki pošten posao koji mi se pružio. Radio sam fizičke poslove, u ugostiteljstvu i sve ono što je bilo potrebno da obezbijedim egzistenciju svojoj porodici. Nijedan posao nije mi bio ispod časti, jer sam znao zbog koga se borim“, kaže Branko.

Nakon toga otvorilo mu se novo profesionalno poglavlje, u kojem je ponovo morao krenuti od početka.

„Kasnije mi se ukazala prilika da počnem potpuno novi posao. Nisam imao iskustva, ali sam imao volju da učim. Krenuo sam od nule, korak po korak sticao znanje, gradio povjerenje i dokazivao se radom. Vremenom su došli i rezultati. Tada sam još jednom shvatio da uspjeh nije stvar sreće, nego upornosti, discipline i spremnosti da ne odustaneš kada je najteže“, naglašava Branko.

Danas kaže da ga je svako životno iskustvo oblikovalo i da na prošlost gleda bez kajanja.

„Ne pamtim padove kao poraze. Pamtim ih kao lekcije koje su me naučile da nijedan pošten posao nije ispod časti, da se prilike ne čekaju nego stvaraju i da poslije svakog teškog perioda dolazi novi početak, ako si spreman da se za njega izboriš.“

Najveći motiv danas mu je porodica.

„Danas sam prije svega suprug i otac. Otkako je moj sin došao na svijet, na život gledam drugačije. Više ne razmišljam samo o sebi, nego o tome kakvu budućnost ostavljamo svojoj djeci. Vjerujem da svako dijete u Republici Srpskoj zaslužuje da odrasta u društvu u kojem će rad, znanje i trud biti dovoljno dobri razlozi da ostane ovdje, zasnuje porodicu i gradi svoju budućnost“, poručuje Branko.

Upravo zato odlučio je da se uključi u društveni i politički život.

„Priključio sam se 'Volji naroda Srpske – dr Vlado Đajić', jer sam u dr Vladi Đajiću prepoznao čovjeka koji iza sebe ima rezultate, koji cijeni rad i koji vjeruje da mladi ljudi zaslužuju priliku da svoju budućnost grade u Republici Srpskoj. Želim da svojim iskustvom doprinesem tome da moja generacija, ali i generacije koje dolaze poslije nas, dobiju više prilika da ostanu, rade i uspiju u Republici Srpskoj“, zaključuje Branko.