Bivši “žestoki momak” iz Banjaluke tvrdi: Nevin sam, nisam prijetio tužiocu

Bio sam dijete asfalta, borio sam se u životu kako sam znao i zbog svojih grešaka sam kažnjavan. Otplatio sam svoj dug društvu i nije mi problem pričati o tome, ali ovo zadnje zbog čega sam osuđen prije mjesec dana nema blage veze sa mojim životom, ja nisam prijetio tužicu, niti poznajem tog čovjeka.

Ovako komentariše prvostepenu presudu od 18 mjeseci zatvora Goran Gatarić Gavrin (65) svojevremeno žestoki momak sa banjalučkog asfalta.

Gatarić je osuđen u januaru u Okružnom sudu Banjaluka zbog krivičnog djela napad na sudiju i javnog tužioca. Prema presudi, Gatarić je u oktobru prošle godine došao u zgradu Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, tražeći tada dežurnog tužioca Branka Bjelajca, a kako bi se raspitao na koji način da vrati ranije oduzete telefone nakon krivolova štiglica. Kada tužioca nije našao, prema navodima portirke u tužilaštvu i krunskog svjedoka, Gatarić je rekao da će tužioca „istući i zapaliti mu auto“.

Ono što je posebno zanimljivo u ovom slučaju jeste da se Gatarić istog dana vratio u zgradu tužilaštva i u posljepodnevnim časovima ponovo tražio dežurnog tužica, ali je ubrzo uhapšen i pritvoren. U pritvoru je proveo gotovo tri mjeseca.

– Bio sam ja mangup, radio sam svašta i osuđivan sam i nije mi problem to priznati i govoriti o svemu, ali ja u životu nisam upotrijebio riječ „istući“. Tako ja ne govorim. Isto tako, zašto bih nekome palio auto ako sam ga već istukao, to nema blage veze – priča Gavrin i dalje nevjerujući da je osuđen na 18 mjeseci zatvora.

– Zašto bih se vraćao u tužilaštvo, ako sam nekome prijetio- dodaje Gatarić.

U svojoj ispovijesti Gavrin kaže da je i 80-ih godina osuđivan zbog psovanja Tita i da mu ni tada nije bio problem pričati o svemu.

– Bio je katolički Božić i ja sam u jednoj kafani u Kotor Varošu rekao: „J**o te Tito, jest ljuta rakija“. Ako ćemo iskreno nisam psovao Tita, nego rakiju, ali sutradan su me uhapsili i pred sudiju. Opsovao sam ga i pred sudijom, jesam, priznajem i osuđen sam na tri mjeseca. Meni nije problem da priznam, ako sam nešto uradio, ali ako nešto nisam uradio, a zbog toga me još i osude, nije u redu- priča Gatarić.

Jasno mu je kaže i da se u njegovom slučaju poklopilo sve kako ne treba, pa i to da ga je osudio bivši tužilac koji je danas sudija i da su mu tokom istrage govorili kako takvima kao on treba stati u kraj.

– Sve je meni jasno, ali ja nisam kriv- ponavljao je Gatarić u više navrata.

Lov na štiglice

Kritični događaj zbog kojeg je osuđen imao je svoj uvod, odnosno 8. oktobra prošle godine na području Šipova gdje je Gatarić otišao da lovi štiglice, pa ubrzo uhapšen.

– Volim ptice i lovim štiglice. Na svom telefonu imam snimljeno kako pjevaju i onda pustim taj zvuk i to ih privlači. U jednom trenutku stižu policijska vozila, kao da sam ubio nekoga. Oduzimaju mi telefon, šutiraju kutije za ptice i hapse me- prisjeća se Gatarić događaja koji je prethodio dolasku u zgradu Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka.

Dan poslije Gatarić odlazi u banjalučko tužilaštvo i to kako kaže da sazna kako bi mogao vratiti svoj mobilni telefon.

Saslušanje

Iz zapisnika o saslušanju osumnjičenog Gorana Gatarića, osumnjičeni je i tokom istrage priznao da je dolazio u tužilaštvo, ali i tvrdio da nije prijetio tužiocu Branku Bjelajcu.

– Tačno je da sam bio u tužilaštvu i zatekao portira, gospođu kojoj sam rekao: „Dobar dan“, ona je meni rekla: „Dobro jutro“. Tada sam joj rekao da tražim tužioca Bjelajca, ne znam kako mu je ime, a gospođa mi je rekla da ga nema u zgradi tužilaštva i da ima dva slučaja. Ja sam je pitao kada bih ga mogao vidjeti, a ona mi je na to rekla da li ga poznajem. Kada sam joj rekao da ga ne poznajem, ona me pitala kako ću ga vidjeti, a ja sam joj na to rekao: „Pa nije on Tito“. Ja sam joj rekao da ću ga sačekati, a ona mi je odgovorila da ga ne čekam. U tom trenutku je došao sudski policajac. On je tada donio cedulju na kojoj je pisao broj fiksnog telefona Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka i dao mi je to, a ja sam nakon toga otišao kući. Pri odlasku iz zgrade na izlaznim vratima ja sam im se obratio da ću ja naći tužioca. Ja nisam prijetio tužiocu i nije tačno ono što je navedeno u osnovama sumnje protiv mene. Ja sam istog dana u večernjim časovima ponovo došao u istu zgradu tužilaštva da ponovo tražim tužioca Bjelajca, gdje sam zatekao istog onog sudskog policajca koji mi je rekao da tužilac nije tu i da je otišao kući. Tražio sam gospodina tužica da ga prvenstveno upoznam, pošto volim da upoznajem ljude, poznajem puno ljudi. U stvari htio sam da ga zamolim da napišem neku žalbu ili molbu za povrat mobilnih telefona u postupku za koji me terete, a to je bio nezakonit lov. Ja to ne bih ni tražio, nego sam ja taj novi telefon kupio prije pet dana, a drugi telefon mi je bio stari, a bili su mi neophodni zbog komunikacije. To je jedini razlog zbog čega sam tražio tužica- ispričao je Gatarić tokom istrage i ponovio da nije prijetio tužiocu.

U izrečenu kaznu Gatariću je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. oktobra prošle do 5. januara ove godine.

Prema navodima iz prvostepene presude, Gatarić je krivično djelo počinio 9. oktobra prošle godine kada je kako se precizira tužiocu Branku Bjelajcu prijetio riječima „zapaliću mu auto i pretući ga“, iako tužioca nije vidio.

Žalba Vrhovnom sudu RS

Odbrana Gorana Gatarića podnijela je žalbu Vrhovnom sudu RS u kojoj traži ukidanje presude, odnosno ponavljanje postupka ili ublažavanje izrečene kazne.

Žalba Vrhovnom sudu RS podnesena je zbog bitnih povreda odredaba Zakona o krivičnom postupku RS, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Krivičnog zakonika RS i odluke o krivično- pravnoj sankciji.

Odbrana između ostalog u žalbi precizira da je krivično djelo napad na sudiju i javnog tužica formulisano kao specijalni oblik krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti, a jedina razlika kako je objašnjeno, jeste u tome da kod pomenutog krivičnog djela oštećeni može biti samo sudija ili javni tužilac, dok kod ugrožavanja sigurnosti mogu biti sva druga lica.

– Pa tako krivično djelo napad na sudiju i javnog tužioca, kao i ugrožavanje sigurnosti je krivično djelo koje se može učiniti samo sa umišljajem, a objektivni element bića ovog krivičnog djela je da prijetnja mora biti ozbiljna, tj. učinilac mora biti svjestan da je nekog povrijedio i da je uputio ozbiljnu prijetnju, a kod ovog djela se još traži da je ta prijetnja upućena u vezi sa vršenjem sudijske ili tužilačke funkcije. Mora se dakle raditi o ozbiljnoj prijetnji koja se odnosi na napad na život ili tijelo odnosno na lišavanje života ili povredu tjelesnog integriteta, a ozbiljnost prijetnje treba cijeniti prema svim konkretnim okolnostima slučaja, prema prilikama u kojima je ista počinjena, načinu i sadržaju prijetnje, dosadašnjim odnosima između počinitelja i oštećene osobe, motivima prijetnje. Ozbiljnost prijetnje treba posmatrati prije svega po kriteriju objektivne podobnosti da prijetnja kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha, dakle posljedica ovog krivičnog djela je izazivanje straha kod oštećenog, straha za život ili tjelesni integritet- navodi se u žalbi Vrhovnom sudu RS.

Odbrana u žalbi konstatuje da prema stanju spisa i svim provedenim dokazima ne proizilazi da je optužen Gatarić 9. oktobra 2025. godine počini krivično djelo koje mu se stavlja na teret prema oštećenom tužiocu Branku Bjelajcu, odnosno da su se u radnjama koje je optuženi preduzeo tog dana u zgradi Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka stekli objektivni i subjektivni uslovi za postojanje krivičnog djela napad na sudiju ili javnog tužioca.

Žalba u nekoliko navrata konstatuje i kontradiktorne iskaze glavnog svjedoka, odnosno portirke u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka, pa tako precizira da je sudski policajac koji se nalazi u neposrednoj blizini morao primjetiti kako se tvrdi arogantno ponašanje Gatarića, a to nije bio slučaj.