Banjaluka se sjeća velikana: Otac Ermolaos nagrađen zlatnim grbom

Na jučerašnjoj sjednici Komisije za izbor i imenovanja, usvojen je i prijedlog potpredsjednika Skupštine Grada Banjaluka Saše Čudića da se Zlatni grb Grada Banjaluka, kao prestižno priznanje, posthumno dodijeli i grčkom svešteniku, protojereju stavroforu Ermolaosu Masarasu.

U Komisiji za izbor i imenovanje nije bilo dileme da je ovu nagradu odavno zaslužio otac Ermolaos Masaras, kojeg Banjaluka pamti samo po dobru i humanim djelima.

Za srpski narod u Banjaluci, Republici Srpskoj i Srbiji, otac Ermolaos ostaće upamćen kao čovjek velikog srca i dobrotvor koji je u najtežim godinama bio uz one kojima je pomoć bila najpotrebnija.

Tokom ratnih devedesetih, dok su mnogi okretali glavu, on je organizovao humanitarne konvoje sa hranom i lijekovima koji su stizali u Banjaluku, Sarajevo i Niš. Njegova pomoć nije bila samo materijalna,  bila je to poruka da neko misli na njih.

Posebno trag ostavio je kroz prihvat djece iz Republike Srpske i Srbije u Grčkoj. U kampovima kod Patrasa, od 1993. do 2004. godine, utočište je pronašlo više od 10.000 djece, mladih i studenata. Mnogi od njih su takoo prvi put osjetili sigurnost, neki su kršteni, neki nastavili školovanje, a neki dobili i novu porodicu.

Fotografije iz 1995. godine, iz kampa u Patrasu, i danas svjedoče o tom vremenu, djeca bez domova, ali ne i bez nade. Iste godine otac Ermolaos boravio je i u Donjoj Gradini, a već 1996. godine  lično donio pomoć u Banjaluku. Svojoj Banjaluci se vraćao više puta, a posljednji put 2016. godine, kada je obišao Hram Hrista Spasitelja.

“Protojerej-stavrofor otac Ermolaos Masaras bio je jedna od najprepoznatljivijih i najvoljenijih svešteničkih ličnosti Patrasa. Od 1972. godine, tokom više decenija, služio je u Hramu Svete Sofije u Patrasu, sa vjerom, smirenjem, pastirskom osetljivošću i snažnim društvenim tragom”, navedeno je u obrazloženju prijedloga potpredsjednika Skupštine Grada Banjaluka Saše Čudića.

Za svoj rad dobio je brojna priznanja, kako iz Grčke, tako i iz Srbije, a odlikovan je i od strane Vaseljenskog patrijarha. Bio je otac šestoro djece, djed 15 unuka,  kao i pradjed jednog praunučeta. Preminuo je 12. marta prošle godine.

Njegovo ime i djelo ostaju trajno upisani u sjećanje naroda kojem je nesebično pomagao , a Zlatni grb Banjaluke biće još jedna potvrda zahvalnosti grada koji ga nije zaboravio.