BANJALUKA JE NEKADA IMALA AUTOBUSE NA SPRAT: „Londoneri“ vozili od Trapista do Gornjeg Šehera

Autobusi na sprat, putnici raspoređeni prema tome na koju stranu grada putuju i gorivo koje stiže konjskom zapregom. Tako je, prema sačuvanim pričama i svjedočanstvima, izgledao javni prevoz u Banjaluci prije gotovo jednog vijeka.

Tridesetih godina prošlog vijeka ulicama Banjaluke počeli su saobraćati autobusi na sprat, poznati kao „Londoneri“. Mogli su prevoziti po 20 putnika, a njihova potrošnja prelazila je 45 litara goriva na 100 kilometara.

Nabaviti gorivo u tadašnjoj Banjaluci nije bilo ni približno jednostavno kao danas. U gradu, prema navodima iz priče koju je objavio Dežurni mobilni vulkanizer Banja Luka, nije postojala nijedna benzinska pumpa, pa je gorivo konjskom zapregom dopremano sa željezničke stanice iz Okučana.

Glavna autobuska linija povezivala je Trapiste i Gornji Šeher, a u „Londonerima“ je važilo i zanimljivo pravilo. Putnici koji su išli prema Trapistima sjedili su u donjem dijelu autobusa, dok je sprat bio rezervisan za one koji su putovali prema Gornjem Šeheru.

Vožnja nije bila brza. Prema sjećanjima starijih Banjalučana, autobusi su se gradom kretali veoma sporo, a navodi se i da je Banjaluka tridesetih godina imala samo jednu asfaltiranu ulicu.

Ostalo je zabilježeno i ime jednog od konduktera, Mirko Pušić.

„Londoneri“ su za tadašnju Banjaluku predstavljali su znak modernizacije i početak jedne potpuno nove epohe gradskog života.

Razvojem javnog prevoza njihovo vrijeme ipak je prošlo. Prema navedenim podacima, autobusi na sprat povučeni su iz saobraćaja 1965. godine, čime je završeno jedno posebno poglavlje banjalučke saobraćajne istorije.