top of page

Banjalučanka Danijela Nježić tortama usrećuje pse "Oni su stvarno kao ljudi, samo što ne pričaju"

Danijela Nježić iz Banjaluke, zbog velike ljubavi prema psima iz hobija je počela da se bavi izradom torti za kućne ljubimce, uglavnom za pse, a ponekad i za mace.



Za Anadoliju je ispričala kako skoro cijeli život ima pse, pa je sve počelo tako što je njima pravila poslastice da ih obraduje, za rođendane, “udomindane” ako su udomljeni, te su joj prijatelji predložili da bi to mogla da radi i za prodaju.


– Bila sam malo skeptična, ali s obzirom da to jako volim da radim, pokreće me ta ljubav prema psima, da njima omogućim, da ih obradujem jer i oni raduju nas, onda sam odlučila da probam, pa ćemo vidjeti – ispričala je ona.



Dodala je krenulo po malo, prije oko tri godine, uglavnom je preko društvene mreže Instagram objavljivala fotografije svojih torti, pa je sve zaživjelo.


– Mogu vam reći da stvarno ima interesa za to i svaki dan je sve veći interes, valjda kako ljudi i saznaju za mene – dodala je ona.


Naglasila je da psi nevjerovatno dobro reaguju. Vlasnici pasa za koje je pravila torte javljali su joj reakcije svojih ljubimaca, a najčešća je da kada unesu tortu počinje skakanje.



-To je skakanje, to je radovanje, e sad zavisno od psa do psa imate pasa koji ne daju prići toj torti, bukvalno ne smijete im prići dok oni to ne pojedu, a imate i pasa koji su radi da to podjele sa drugarima – rekla je ona i dodala da joj ljudi šalju fotografije kako dijele torte na dva dijela. Naglasila je da su psi stvarno kao ljudi, samo što ne pričaju i jako se raduju tortama.


Kaže da postoji više načina na koji se mogu praviti torte za kućne ljubimce, a uglavnom su sastojci hrana koji psi mogu da jedu.


-Pravim ih od piletine, pilećeg bijelog mesa i džigerice koju očistim, sve termički obradim, dodam povrće, uglavnom tikvica, mrkva rendana, doda se i malo kurkume koja je izuzetno dobra za njihovo zdravlje, djeluje antibakterijski. Dodam i laneno sjeme koje pomaže varenje. Inače je dobro za zdravlje probavnog trakta, a kod pasa potiče varenje, pa ukoliko malo pretjeraju sa tom tortom laneno sjeme im pomogne da to provare – rekla je Danijela Nježić.


Za dekoraciju uglavnom koristi pavlaku, pseće keksiće, razne grickalice, uglavnom pseće poslastice, sve što mogu da jedu, te eventualno svjećice i plastične dekoracije koje se skinu prije nego što se ljubimcima posluži torta.


Naglasila je da njene torte nemaju šećera, soli i aditiva, i da sadrže prehrambene boje. Ispričala je da je na početku pravila torte prirodnog izgleda, posipala ih lanenim sjemenom da djeluju kao čokoladne međutim kako je posao rastao javila se potreba da počne koristiti boje. Stalne mušterije koje godinama naručuju torte za ljubimce žele da izgledaju različito. Danijela je zbog toga počela da koristi prehrambene boje za koje smatra da ne mogu da štete ljubimcima, jer su to boje za kolače i koristi ih u veoma malim količinama.


Dok Danijela pravi torte za pse uglavnom to radi pod budnim okom svog psa koji se zove Don, koji mirno sjedi i nagleda cijeli proces.


Danijeline mušterije su ljudi koji su prije skoro četiri godine naručili tortu prvi put, ali i vlasnici ljubimaca koji slučajno čuju za nju ili se jave po preporuci.


Kada su u pitanju povodi za slavlje i torte, slično je kao i kod ljudi, najčešće su proslave prvih rođendana.


-Imate vlasnika koji slave svaki rođendan, imate ljudi koji naručuju torte za Novu godinu, Božić, vjerovatno kada se za našu neku trpezu iznese torta pa hajmo da i njemu ide torta i imate jubilarne rođendane na primjer deseti je dosta aktuelan. Čak već i 12. ili 13. to je već strah koji se javlja u ljudima ne znam koliko će živjeti, dajte dok je još tu da ga obradujemo – ispričala je Danijela.


Najstariji slavljenik za kojeg je ova Banjalučanka pravila tortu bio je pas od 14 godina.


Kada je u pitanju konkurencija misli da je u Banjaluci jedina, pretpostavlja da pojedini prave poslastice za svoje ljubimce, ali koliko je upoznata nema niko da se bavi prodajom torti. Kada je u pitanju Bosne i Hercegovina u pojedinim gradovima poneko se bavi time, ali to nije često. Smatra da je razlog za to što na našim prostorima nije još uvijek razvijena svijest o psima, kao na Zapadu. Podsjetila je na broj lutalica, povrijeđenih pasa, skotnih, pored kojih ljudi prolaze što je pokazatelj da nema baš empatije. Naglasila je da ipak postoji određen broj ljudi koji stvarno želi da ima pomogne, a pogotovo da svoje pse obraduje.


Ispričala je da je torte počela praviti iz hobija, a sada joj to već može biti stalni izvor prihoda, ali ne veliki. Ono što joj se najviše dopada jeste da na ovaj način spaja ugodno sa korisnim jer zaista voli da se bavi time. Najdraži dio joj je ukrašavanje, tu se pronalazi. Kaže da spoji to što volim, obraduje psa i ona i zaradi i tako se to vrti u krug.

bottom of page